DUŠAN SILNI BIO JE JAK KAO ČELIK I ZDRAV KAO DREN: Imao je poseban jelovnik, a OVA 3 specijaliteta je obožavao
Jelovnik Cara Dušana bio je poseban, a ono što se jelo na srpskom dvoru, služi se i danas.
Srbi su poznati kao veliki gurmani koji obožavaju dobro da pojedu i popiju, ali i da ugoste i počaste goste bogatom trpezom. U današnje vreme modernizacije i globalizacije, menja se i način ishrane, međutim, neke stvari u Srpskom narodu se ne menjaju.
Naime, još u vreme Dušana Nemanjića mnogo se polagalo na dobru i kvalitetnu hranu koja je imala veliku važnost na dvoru. Na dvoru Cara Dušana pretežno se jelo meso i riba, kao i začinjena hrana, ali dobre hrane nije nedostajalo.
Recepti sa srpskog dvora – Šljive punjene kozijim sirom u slanini
Možda vas zanima:

VITEZ CARA DUŠANA: Jedini je smeo da mu kaže "NE"
Strani ratnici, najamnici, nisu bili novina tada kralja Dušana, već su započeli mnogo ranije, još sa Milutinom.

Papa je od cara Dušana tražio da pokatoliči Srbe i dobio je ČUVENU SRPSKU PSOVKU kao odgovor
Pretpostavlja se da je papskog legata srpski car primio u Krupištima na obali Bregalnice, mestu u kojem je Stefan Dušan boravio u proleće-leto 1355. godine.
Možda vas zanima:

VITEZ CARA DUŠANA: Jedini je smeo da mu kaže "NE"
Strani ratnici, najamnici, nisu bili novina tada kralja Dušana, već su započeli mnogo ranije, još sa Milutinom.

Papa je od cara Dušana tražio da pokatoliči Srbe i dobio je ČUVENU SRPSKU PSOVKU kao odgovor
Pretpostavlja se da je papskog legata srpski car primio u Krupištima na obali Bregalnice, mestu u kojem je Stefan Dušan boravio u proleće-leto 1355. godine.
Možda vas zanima:

VITEZ CARA DUŠANA: Jedini je smeo da mu kaže "NE"
Strani ratnici, najamnici, nisu bili novina tada kralja Dušana, već su započeli mnogo ranije, još sa Milutinom.

Papa je od cara Dušana tražio da pokatoliči Srbe i dobio je ČUVENU SRPSKU PSOVKU kao odgovor
Pretpostavlja se da je papskog legata srpski car primio u Krupištima na obali Bregalnice, mestu u kojem je Stefan Dušan boravio u proleće-leto 1355. godine.
Ima podataka da je ovo jelo bilo u upotrebi u Srbiji 1393. godine.
Suve šljive se potope u vodu da omekšaju, izvade se, ocede i osuše. Kada im se odstrane koštice, na njihovo mesto stave se orasi u komadima i kozji sir. Sve se obmota tanjim šnitama slanine i peče na žaru. Jelo se obično služilo na komadićima pšeničnog ili ražanog, zapečenog hleba, piše Istorijski zabavnik.
Posle Dušanovih osvajanja, Srbi su imali svoje solane u Albaniji i Grčkoj. Od ostalih začina, koristio se biber, majčina dušica, hajdučka trava, metvica, a dopremani su šafran, cimet, mirođija, karanfilić… Med je najčešće zamenjivao šećer.
Povrće nije bilo “na ceni”. Zvalo se zelje, a kada bi pominjali “ljuto zelje” mislili su na luk i rotkve. Tu i tamo, mogao je da se pojede crni i beli luk, kupus, zelena salata, rotkvice, maslačak, blitva i dosta vrsta pečuraka.
Shutterstock
Recepti sa srpskog dvora – Piletina u medu
Ovo jelo datira iz XII veka, a poznato je da se služilo na dvoru od vremena Stefana Prvovenčanog.
Pileće grudi se blago usole i dobro istrljaju medom. Ovakvo meso se ostavi da odstoji dva sata, pa se uvalja u pšenično brašno i prži na masti dok ne dobije zlatnu boju. U posudu u kojoj se meso pržilo sipa se belo vino, beli luk i malo majčine dušice, pa se tim sosom preliva meso i tako služi.
Osim mesa, mleko i svi proizvodi od mleka (sir, kajmak …) su bili prave poslastice i rezervisane za posebne prilike i vlastelu. Neka “stara” srpska jela tada su bila “mlada”, pa su se kako na dvoru tako i među običnim svetom, jele gibanice, proja, cicvare, popare…
E sad … ovako dobra hrana mora i da se zalije. Izbor pića nije bio tako veliki, ali se pilo kvalitetna “kapljica”. Na dvoru je, medovina (alkoholni napitak od meda) bila glavno piće, a točilo se i pivo koje se u Istočnoj Srbiji zvalo “alovina”.
Ipak, upravo su preci cara Dušana u Srbiji ustanovili vinogradarstvo, a čak je i postojao zakon kojim se zabranjivalo dodavanje vode u vino. Car Dušan je imao veliki podrum u okolini Prizrena, pa se na njegovom dvoru točila “dobra vinska kapljica”.
Shutterstock
Recepti sa srpskog dvora – Biftek sa belim lukom
Ovaj recept datira sa kraja XIII veka.
Iseckati srednje komade junećeg bifteka u potopiti u rasol od kupusa da odstoje jedan dan. Onda se izvade, prosuše se i istrljaju belim lukom i maslinovim uljem. Tako pripremljeno meso se peče na žaru. Gotovo meso se preliva sosom od crnog vina, meda, pečuraka i kupina koji se pšeničnim brašnom povezuje do srednje gustine.
Lepote Srbije su i na Viberu gde vam donosimo razne priče, pridružite se našoj zajednici.
Ukoliko volite predivne fotografije naše zemlje, zapratite našu Instagram stranicu.

Vojislav Ilić Mlađi i zaboravljena poezija o Šumadiji: stihovi u kojima se čuje miris zemlje i zvuk zvona
Vojislav Ilić Mlađi, često u senci slavnog imenjaka, ostavio je snažan pesnički trag u srpskoj književnosti početkom 20. veka. Njegove pesme o Šumadiji, narodu i običajima danas su nepravedno zaboravljene, iako su svedočanstvo o vremenu u kojem se narodna duša pretakala u stih.

Kako se izrađuje glina iz Jadranske Lešnice: zanat koji živi kroz lonce, pećnice i zemljane saksije
U selu Jadranska Lešnica kod Loznice i danas se vadi glina iz lokalnih oranica, koristi se za pravljenje lonaca, crepulja i pećarskih cigli, a znanje se prenosi kroz porodice. Ova glina je cenjena zbog svoje izuzetne čistoće i izdržljivosti.

"Ljiljkovanje" na Petrovdanske poklade: zaboravljeni dečji običaj iz sela kod Valjeva
Nekada su deca u valjevskom kraju na poklade trčala kroz selo s vencima od ljiljana na glavi, pevajući i prizivajući zdravlje. Danas taj običaj pamte samo stariji, ali u nekim selima još uvek živi u sećanjima.

Bio je srpski vladar iz senke: Pričalo se da je vanbračni sin kneza Miloša, posle ubistva Mihaila venčao se njegovom verenicom, a onda je misteriozno umro
Blaznavčevo delo i njegov uticaj na istoriju Srbije ostali su nedovoljno istraženi i istorijski nepotpuno ocenjeni. Poslednji sati u životu Milivoja Petrovića bili su veoma intrigantni, kao i čitav njegov život, a njegova iznenadna smrt je i dalje obavijena velom misterije.

„Beli medenjak“ iz Negotinske krajine: Zaboravljena sorta belog luka koja se suši u vencima
Luk koji ne pecka, već miriše na detinjstvo: Stara sorta iz Negotina čuva ukus zaboravljenih bašta
Komentari(0)