Pasulj sa kiselim šljivama: Zaboravljeni vojvođanski recept koji spaja slano i kiselo u jedno savršenstvo

Jadranko Žugić

13:00

Gastronomija 0

Jelo koje se nekada kuvalo u zimskim danima širom Banata i Bačke, danas znaju samo najstarije domaćice – pasulj sa suvim kiselim šljivama

pasulj
Shutterstock

U vreme kad nije bilo začina iz prodavnice, kečapa i bujona, domaćice u Vojvodini znale su da do bogatog ukusa vode dva puta – strpljenje i kombinovanje onoga što kuća ima. Jedan od takvih recepata, gotovo zaboravljen, jeste pasulj sa suvim kiselim šljivama. Ovo jelo nekada se kuvalo zimi, kad su šljive već bile osušene, a pasulj potopljen još od večeri. Spoj slatkastog, kiselkastog i dimljenog mirisa i ukusa davao je obrok koji se pamti, a ne gleda.

Ukus detinjstva iz zemljanog lonca

U selima širom Banata i Bačke, naročito u mestima sa mešanim srpsko-rusinskim i mađarskim stanovništvom, ovaj recept je bio poznat kao „zimnički pasulj“. Kuvan u zemljanom loncu, na tihoj vatri, često bez mesa – jer su ga ljudi štedeli za praznike – pasulj se obogaćivao kiselim šljivama koje su domaćice sušile na tavanu ili u furuni.

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Sastojci (tradicionalna verzija):

– 300 g belog ili šarenog pasulja
– 8–10 suvih šljiva (najbolje domaće, kisele)
– 1 glavica crnog luka
– 2 čena belog luka
– 1 šargarepa (po želji)
– 1 kašika masti ili ulja
– 1 ravna kašika brašna
– so, biber, aleva paprika
– po želji: komad suve slanine, rebarca ili kobasica (ali u postu – bez mesa)

Priprema:

Pasulj se potopi preko noći. Ujutru se procedi i nalije čistom vodom. Kad provri, dodaju se sitno seckan luk, šargarepa i suve šljive. Sve se kuva polako, bez žurbe – najmanje sat i po. Na kraju se pravi blaga zaprška na masti ili ulju, sa malo brašna, belog luka i aleve paprike. Sipa se u pasulj, pa se sve kuva još 10 minuta.

Rezultat? Gust, bogat, slatko-kiselkast pasulj, koji miriše na dim, zemlju i zimu.

Zašto šljive?

U selima se verovalo da šljiva „rastvara težinu pasulja“, i da olakšava varenje. Takođe, unos kiselkastog u zimskim danima obnavlja krv i daje energiju, kako su govorile bake. Neke domaćice dodavale su i kašiku sirćeta, ali većina se oslanjala samo na prirodnu kiselost šljiva koje su prethodno kvasile u vodi s malo soli.

Zaboravljeno, ali ne i izgubljeno

Danas ovaj recept gotovo da ne postoji u kuvarima. Retko ko ga sprema, osim starijih domaćica u vojvođanskim selima. Ipak, oni koji ga ponovo otkriju – kažu da je to najneobičniji i najlepši pasulj koji su probali.

Ako imate domaće šljive i dobar pasulj – probajte ga. Ne zbog nostalgije, već zato što ovakva jela govore više o nama nego bilo koji restoran.

Komentari(0)

Loading