Zašto su naši preci zakopavali predmete ispod kućnog praga? Tajna običaja koji je čuvao dom od zla
Ispod svakog praga nekadašnje srpske kuće krila se tiha molitva i zaštita – parče hleba, zrno soli ili konjska dlaka, kao štit protiv uroka i smrti
U staroj srpskoj tradiciji, prag kuće nije bio samo mesto kroz koje se ulazi – već duhovni graničnik između spoljnog sveta i ognjišta. Na njemu se nije sedelo, preko njega se nije pozdravljalo, a dete nije smelo da ga preskače. Ali ono što mnogi danas ne znaju jeste da su naši preci ispod praga često zakopavali određene predmete, kako bi kuća bila zaštićena od uroka, bolesti, nesloge, pa čak i smrti.
Prag kao duhovna granica
U narodnoj religiji Srba, prag je imao posebnu simboliku – bio je mesto na kom se "sudaraju svetovi". S jedne strane, tu prestaje spoljašnji svet, a s druge počinje dom, ognjište, srž porodice. Verovalo se da zli duhovi i urok mogu ući samo ako se prag ne zaštiti, pa su ljudi vekovima razvijali običaje koji su taj „ulaz“ činili svetim.
Možda vas zanima:
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
Možda vas zanima:
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
Možda vas zanima:
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
Šta se zakopavalo i zašto
Najčešći predmeti koji su se stavljali ispod praga bili su:
– Zrno pšenice ili kukuruza – za plodnost i blagostanje
– Parče osvećenog hleba – da u kući uvek bude hrane i sloge
– Bosiljak ili dren – za zdravlje i zaštitu od uroka
– Konjska dlaka uvezana koncem – za „vezivanje zla“, da ne pređe prag
– Kamen iz crkvenog dvorišta – kao večna zaštita i snaga svetog tla
Neki su dodavali i so, jer se verovalo da ona „ne prima zlo“, i da kad je preko praga – štiti ukućane.
Običaj iz različitih krajeva
U selima oko Golije, Homolja i Stare planine, ljudi su verovali da, ako se u kući često razbole deca ili nema mira, treba „otkopati prag i videti da nije neko podmetnuo zlo“. Ako bi se pronašla nepoznata stvar – vladalo je pravilo da se odmah odnese na raskrsnicu i zapali, uz molitvu.
U istočnoj Srbiji, ponegde se i dan-danas, kad se zida nova kuća, zakopava beli luk i rakija u male zemljane posude ispod praga – kao simbol pročišćenja i radosti.
Zašto se ne pozdravlja „na pragu“
Ovaj običaj ima direktnu vezu s verovanjem da na pragu ne treba ništa „deliti“ – ni reč, ni stvar, ni pogled. Smatralo se da se na taj način može preneti nečista energija, bolest, pa i „zli jezik“. Zato su stariji govorili: „Ne daj ništa preko praga, ne zovi preko praga, ne sedi na pragu – tu mir ne stanuje.“
Danas – trag u temeljima i pamćenju
Iako se ove prakse više ne primenjuju često, u starim kućama, naročito u zabačenim selima, majstori i danas povremeno otkriju sitne predmete u temelju praga – često zamotane u krpe, uvezane koncem ili zatvorene u glinene činijice. To nisu amajlije u klasičnom smislu, već poruke vere, straha i nade, koje su naši stari ostavljali onima koji dolaze posle njih.
Simbolika koja nas uči
Možda danas više ne zakopavamo bosiljak ispod praga, ali priče o ovim običajima podsećaju nas da je dom nekada bio svetinja, prag mesto molitve, a svaki korak ulaska u kuću – znak poštovanja. To su vrednosti koje ne treba zakopavati, već iznova otkopavati i živeti.
Da li je raskidanje STAROG kumstva - GREH
U srpskoj kulturi malo koja stvar ima toliko emocionalnu i simboličku težinu kao kumstvo. Od davnina, kum je smatran za „rod najrođeniji“, osoba koja je porodici bliska gotovo poput člana domaćinstva.
KO JE BILA MINA, ĆERKA VUKA STEFANOVIĆA KARADŽIĆA?
Stihove ove pesme sigurno dobro znate!
SLAVIMO SV. PARAMONA I FILUMENA: Pomolite se za spasenje duše
Srpska pravoslavna crkva obeležava svete mučenike Paramona i Filumena.
Evo kako se krsna slava uvodi u novi dom: Ovo je jedini ispravan način
Krsna slava je jedan od najdublje ukorenjenih običaja u pravoslavnim porodicama, simbol porodične tradicije, zajedništva i duhovne povezanosti kroz generacije.
Sigurna ruka, strpljenje i osećaj za svetlo i senku: Milovan iz sela Bapsko polje je pirograf - ono što on stvara ne može da napravi veštačka inteligencija
Pirografija je umetnička tehnika stvaranja crteža, ornamenata i natpisa spaljivanjem površine drveta užarenim metalnim vrhom. Iako se danas prepoznaje kao poseban vid likovnog stvaralaštva, ova tehnika svoje korene ima u starim zanatskim veštinama, pa se s pravom može smatrati drevnim umetničkim zanatom koji spaja ručni rad, preciznost i stvaralačku dušu.
Komentari(0)