Zašto su naši preci zakopavali predmete ispod kućnog praga? Tajna običaja koji je čuvao dom od zla

Jadranko Žugić

15:00

Kultura 0

Ispod svakog praga nekadašnje srpske kuće krila se tiha molitva i zaštita – parče hleba, zrno soli ili konjska dlaka, kao štit protiv uroka i smrti

kuća
Shutterstock

U staroj srpskoj tradiciji, prag kuće nije bio samo mesto kroz koje se ulazi – već duhovni graničnik između spoljnog sveta i ognjišta. Na njemu se nije sedelo, preko njega se nije pozdravljalo, a dete nije smelo da ga preskače. Ali ono što mnogi danas ne znaju jeste da su naši preci ispod praga često zakopavali određene predmete, kako bi kuća bila zaštićena od uroka, bolesti, nesloge, pa čak i smrti.

Prag kao duhovna granica

U narodnoj religiji Srba, prag je imao posebnu simboliku – bio je mesto na kom se "sudaraju svetovi". S jedne strane, tu prestaje spoljašnji svet, a s druge počinje dom, ognjište, srž porodice. Verovalo se da zli duhovi i urok mogu ući samo ako se prag ne zaštiti, pa su ljudi vekovima razvijali običaje koji su taj „ulaz“ činili svetim.

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Šta se zakopavalo i zašto

Najčešći predmeti koji su se stavljali ispod praga bili su:

Zrno pšenice ili kukuruza – za plodnost i blagostanje
Parče osvećenog hleba – da u kući uvek bude hrane i sloge
Bosiljak ili dren – za zdravlje i zaštitu od uroka
Konjska dlaka uvezana koncem – za „vezivanje zla“, da ne pređe prag
Kamen iz crkvenog dvorišta – kao večna zaštita i snaga svetog tla

Neki su dodavali i so, jer se verovalo da ona „ne prima zlo“, i da kad je preko praga – štiti ukućane.

Običaj iz različitih krajeva

U selima oko Golije, Homolja i Stare planine, ljudi su verovali da, ako se u kući često razbole deca ili nema mira, treba „otkopati prag i videti da nije neko podmetnuo zlo“. Ako bi se pronašla nepoznata stvar – vladalo je pravilo da se odmah odnese na raskrsnicu i zapali, uz molitvu.

U istočnoj Srbiji, ponegde se i dan-danas, kad se zida nova kuća, zakopava beli luk i rakija u male zemljane posude ispod praga – kao simbol pročišćenja i radosti.

Zašto se ne pozdravlja „na pragu“

Ovaj običaj ima direktnu vezu s verovanjem da na pragu ne treba ništa „deliti“ – ni reč, ni stvar, ni pogled. Smatralo se da se na taj način može preneti nečista energija, bolest, pa i „zli jezik“. Zato su stariji govorili: „Ne daj ništa preko praga, ne zovi preko praga, ne sedi na pragu – tu mir ne stanuje.“

Danas – trag u temeljima i pamćenju

Iako se ove prakse više ne primenjuju često, u starim kućama, naročito u zabačenim selima, majstori i danas povremeno otkriju sitne predmete u temelju praga – često zamotane u krpe, uvezane koncem ili zatvorene u glinene činijice. To nisu amajlije u klasičnom smislu, već poruke vere, straha i nade, koje su naši stari ostavljali onima koji dolaze posle njih.

Simbolika koja nas uči

Možda danas više ne zakopavamo bosiljak ispod praga, ali priče o ovim običajima podsećaju nas da je dom nekada bio svetinja, prag mesto molitve, a svaki korak ulaska u kuću – znak poštovanja. To su vrednosti koje ne treba zakopavati, već iznova otkopavati i živeti.

Komentari(0)

Loading