Zašto su naši preci zakopavali predmete ispod kućnog praga? Tajna običaja koji je čuvao dom od zla
Ispod svakog praga nekadašnje srpske kuće krila se tiha molitva i zaštita – parče hleba, zrno soli ili konjska dlaka, kao štit protiv uroka i smrti
U staroj srpskoj tradiciji, prag kuće nije bio samo mesto kroz koje se ulazi – već duhovni graničnik između spoljnog sveta i ognjišta. Na njemu se nije sedelo, preko njega se nije pozdravljalo, a dete nije smelo da ga preskače. Ali ono što mnogi danas ne znaju jeste da su naši preci ispod praga često zakopavali određene predmete, kako bi kuća bila zaštićena od uroka, bolesti, nesloge, pa čak i smrti.
Prag kao duhovna granica
U narodnoj religiji Srba, prag je imao posebnu simboliku – bio je mesto na kom se "sudaraju svetovi". S jedne strane, tu prestaje spoljašnji svet, a s druge počinje dom, ognjište, srž porodice. Verovalo se da zli duhovi i urok mogu ući samo ako se prag ne zaštiti, pa su ljudi vekovima razvijali običaje koji su taj „ulaz“ činili svetim.
Možda vas zanima:
Kako su naši stari prizivali zaštitu pred zimu: Običaji i verovanja uoči Svetog Dimitrija i Svete Petke
Jesen je u srpskoj tradiciji bila vreme važnih duhovnih prelaza – kraj jednog godišnjeg ciklusa i početak novog, obeležen molitvama, postom i tihim zavetima.
OBIČAJ ZVAN "MLADENCI": Zašto su se u nekim krajevima muž i žena venčavali dva puta i šta je donosila "druga svadba"
U srpskoj tradiciji brak je bio svetinja, ali je morao biti i plodan. Otkrivamo neobičan običaj "drugog venčanja" koji se praktikovao u Bosanskoj Krajini i delovima Zapadne Srbije. Zašto se par venčavao dva puta, i kako je "druga svadba" služila da osigura obilje, zdravlje i, najvažnije, potomstvo u kući.
Možda vas zanima:
Kako su naši stari prizivali zaštitu pred zimu: Običaji i verovanja uoči Svetog Dimitrija i Svete Petke
Jesen je u srpskoj tradiciji bila vreme važnih duhovnih prelaza – kraj jednog godišnjeg ciklusa i početak novog, obeležen molitvama, postom i tihim zavetima.
OBIČAJ ZVAN "MLADENCI": Zašto su se u nekim krajevima muž i žena venčavali dva puta i šta je donosila "druga svadba"
U srpskoj tradiciji brak je bio svetinja, ali je morao biti i plodan. Otkrivamo neobičan običaj "drugog venčanja" koji se praktikovao u Bosanskoj Krajini i delovima Zapadne Srbije. Zašto se par venčavao dva puta, i kako je "druga svadba" služila da osigura obilje, zdravlje i, najvažnije, potomstvo u kući.
Možda vas zanima:
Kako su naši stari prizivali zaštitu pred zimu: Običaji i verovanja uoči Svetog Dimitrija i Svete Petke
Jesen je u srpskoj tradiciji bila vreme važnih duhovnih prelaza – kraj jednog godišnjeg ciklusa i početak novog, obeležen molitvama, postom i tihim zavetima.
OBIČAJ ZVAN "MLADENCI": Zašto su se u nekim krajevima muž i žena venčavali dva puta i šta je donosila "druga svadba"
U srpskoj tradiciji brak je bio svetinja, ali je morao biti i plodan. Otkrivamo neobičan običaj "drugog venčanja" koji se praktikovao u Bosanskoj Krajini i delovima Zapadne Srbije. Zašto se par venčavao dva puta, i kako je "druga svadba" služila da osigura obilje, zdravlje i, najvažnije, potomstvo u kući.
Šta se zakopavalo i zašto
Najčešći predmeti koji su se stavljali ispod praga bili su:
– Zrno pšenice ili kukuruza – za plodnost i blagostanje
– Parče osvećenog hleba – da u kući uvek bude hrane i sloge
– Bosiljak ili dren – za zdravlje i zaštitu od uroka
– Konjska dlaka uvezana koncem – za „vezivanje zla“, da ne pređe prag
– Kamen iz crkvenog dvorišta – kao večna zaštita i snaga svetog tla
Neki su dodavali i so, jer se verovalo da ona „ne prima zlo“, i da kad je preko praga – štiti ukućane.
Običaj iz različitih krajeva
U selima oko Golije, Homolja i Stare planine, ljudi su verovali da, ako se u kući često razbole deca ili nema mira, treba „otkopati prag i videti da nije neko podmetnuo zlo“. Ako bi se pronašla nepoznata stvar – vladalo je pravilo da se odmah odnese na raskrsnicu i zapali, uz molitvu.
U istočnoj Srbiji, ponegde se i dan-danas, kad se zida nova kuća, zakopava beli luk i rakija u male zemljane posude ispod praga – kao simbol pročišćenja i radosti.
Zašto se ne pozdravlja „na pragu“
Ovaj običaj ima direktnu vezu s verovanjem da na pragu ne treba ništa „deliti“ – ni reč, ni stvar, ni pogled. Smatralo se da se na taj način može preneti nečista energija, bolest, pa i „zli jezik“. Zato su stariji govorili: „Ne daj ništa preko praga, ne zovi preko praga, ne sedi na pragu – tu mir ne stanuje.“
Danas – trag u temeljima i pamćenju
Iako se ove prakse više ne primenjuju često, u starim kućama, naročito u zabačenim selima, majstori i danas povremeno otkriju sitne predmete u temelju praga – često zamotane u krpe, uvezane koncem ili zatvorene u glinene činijice. To nisu amajlije u klasičnom smislu, već poruke vere, straha i nade, koje su naši stari ostavljali onima koji dolaze posle njih.
Simbolika koja nas uči
Možda danas više ne zakopavamo bosiljak ispod praga, ali priče o ovim običajima podsećaju nas da je dom nekada bio svetinja, prag mesto molitve, a svaki korak ulaska u kuću – znak poštovanja. To su vrednosti koje ne treba zakopavati, već iznova otkopavati i živeti.
Zašto su naši preci zakopavali predmete ispod kućnog praga? Tajna običaja koji je čuvao dom od zla
Ispod svakog praga nekadašnje srpske kuće krila se tiha molitva i zaštita – parče hleba, zrno soli ili konjska dlaka, kao štit protiv uroka i smrti
Voda iz gvozdenog bunara: Srpski eliksir iz sela Izvor koji se verovalo da leči krv i vraća snagu
Duboko u planinama kod Babušnice postoji bunar iz kog izbija crvena voda, za koju narod veruje da čisti krv, podiže gvožđe i leči umor
Zašto se u nekim selima zemlja nosila sa groblja: Tajna narodnog „protivuroka“ koja se prenosila šapatom
U staroj srpskoj tradiciji, zemlja nije bila samo tlo – bila je sredstvo zaštite, osvete i prenosa energije, a grobljanska zemlja imala je posebnu moć
Manastir koji su Srbi gradili vinom i pesmom: Reževići i zavet Stefana Prvovenčanog
Na samo nekoliko koraka od mora, u brdima iznad Petrovca, krije se srpski manastir koji je vekovima bio utočište careva, pesnika i hajduka
Kako je Dobrica sa 4 razreda osnovne škole uspeo da napiše najpotresniju pesmu o Srbiji: Kada je pročitana, odrasli ljudi su plakali
Niko adekvatniji nije bio da nosi ime Dobrica od našeg pisca Dobrice Erića koji je napisao neverovatne pesme o Srbiji, pretočivši ih u čist melem za dušu
Komentari(0)