Zašto se u nekim selima i danas ne zviždi napolju posle mraka: Verovanje da se tako „dozivaju vetreni ljudi“
U Šumadiji, Pomoravlju i Timočkoj krajini, stariji i danas upozoravaju: „Ne zviždi noću, dozvaćeš vetrene ljude.“ Ova neobična zabrana potiče iz verovanja da zviždanje otvara put bićima koja hodaju vetrom i pamte ime onoga ko ih pozove.

Naizgled bezazlena radnja – zviždanje noću – u nekim krajevima Srbije do danas se ne preporučuje, pogotovo ako si sam, na otvorenom, ili ako vetar duva. U selima od Jagodine do Knjaževca, stariji ljudi još uvek opominju decu:
Ova fraza, koliko god mistična zvučala, oslanja se na duboko ukorenjeno narodno verovanje o bićima koja dolaze „s vetrom“, čuju zvuke i pamte ko ih je pozvao – makar i nehotično.
Ko su vetreni ljudi?
Vetreni ljudi, ili vetrenjaci, kako ih u nekim selima zovu, nisu duhovi mrtvih, niti obična mitska bića. Oni su „ljudi bez tela, ali s ušima“.
Prema predanju:
- niko ih ne vidi, ali oseća hladan dah iza vrata ili trzaj na ramenu,
- ne ulaze u kuću, ali stoje iza kapije,
- ne pričaju, ali šapuću u vetru ono što već znaš, ali ne želiš da čuješ.
Zašto zviždanje?
Zviždanje se doživljava kao neartikulisan zvuk – glas bez značenja, koji se lako „zalepi“ za vetar.
U narodnoj slici sveta:
zviždanje je poziv bez imena – a to je najopasnije, jer ne znaš koga zoveš.
Noću je vetar tihi nosilac, i ako se tvoj zvuk uhvati za njega, može doći ono što ne umeš da pozoveš – ali zna gde da stigne.
Gde se to još veruje i primenjuje
U selima kao što su:
Duboka i Siokovac kod Jagodine,
Klisura kod Knjaževca,
Medveđica i Suvo Polje u Homolju,
i dalje se čuje upozorenje deci:
„Ne zviždi kad vetar okrene.“
Zviždanje se posebno izbegava:
- u periodu oko ponoći,
- kada vetar dolazi sa groblja ili reke,
- na Đurđevdan i Mitrovdan, kada je „vetar najtanji, a duše najbliže.“
Šta se dešava ako neko ne posluša
Stariji pričaju da onaj ko zviždi noću počinje da sanja bez da pamti, da ga prati osećaj da neko stoji iza njega, ili da čuje da neko izgovara njegovo ime u tišini kuće.
U selima su znali reći:
„Ko zviždi vetru, taj nek ne zove druge kad ostane sam.“
Ako neko oseća nelagodu, savet je:
- trgnuti tri puta desnom rukom u stranu,
- provući vuneni konac ispod stola,
- i izgovoriti:
- „Ne bio tvoj put, ni moje ime u njemu.“
Zviždanje danas – igra ili poziv?
Danas se na ovo verovanje gleda kao na „starinske budalaštine“, ali… zanimljivo je kako i dalje ne zviždimo kad smo sami u tišini. I kako vetar i dalje nosi nešto više od prašine i lišća.
Možda ne verujemo u vetrene ljude, ali svi znamo taj osećaj kada zvižduk noću zvuči… pogrešno.

Vitez sa dugim mačem: Kursula, senka koja je sejala strah i poštovanje
U istoriji Prvog srpskog ustanka, ime Jovana Kursule ne stoji među najglasnijima, ali u sećanju naroda odjekuje poput starog groma. Bio je vojvoda, dvobojac, tih i neustrašiv, poznat ne samo po hrabrosti, već i po neobičnoj pojavi i legendama koje su ostale za njim.

"Od loze Samardžića": Evo kako je nastala pesma Nataše Alimpić: "Kako se priča sa kolena na koleno prenosi..."
Zanimljiva priča o nastanku pesme

JEDAN TELEFONSKI POZIV PREOKRENUO JE ŽIVOT IVE ANDRIĆA: Neverovatne vesti ga nisu uzdrmale, a njegov odgovor ŠOKIRAO sve svedoke
Švedska kraljevska akademija dodelila je 26. oktobra 1961. godine Nobelovu nagradu za književnost srpskom piscu Ivi Andriću. On je do danas ostao jedini naš književnik koji je dobio ovo priznanje.

Ko je odlučio da Dositej Obradović i Vuk Stefanović Karadžić počivaju rame uz rame? Večnost spojila pismenost pod istim drvetom tišine
Mada su se u životu razmimoilazili u mišljenjima, Dositej Obradović i Vuk Stefanović Karadžić danas leže jedan pored drugog — simbolično ujedinjeni u smrti. Njihova večna kuća nalazi se u porti Saborne crkve u Beogradu, mestu koje nosi više značenja nego što se na prvi pogled čini.

U senci kneza Lazara: Tajanstveni život vojvode Ivana Kosančića
Ime mu se šapuće u stihovima, ali istorija o njemu gotovo da ćuti. Ivan Kosančić je jedan od najmističnijih srpskih junaka — slavljen u epskim pesmama, ali skriven u senkama istorijskih zapisa. Ko je zapravo bio vojvoda koji je pre polaska na Kosovo ugledao tursku vojsku i doneo kobnu vest?
Komentari(0)