Zaboravljena planina između Boljevca i Knjaževca skriva moćnu tišinu, retke vrste i staze koje niko ne obeležava, ali ih priroda pamti
Na istoku Srbije, tamo gde se Stara planina polako spušta prema Timoku, nalazi se Tupižnica – planina za koju skoro niko ne zna, a još manje ljudi je posetilo. Bez ski-centara, bez kampova, bez buke. Samo vetar, trava, kamen i – tišina. Iako se nalazi između Boljevca i Knjaževca, i sa vrha se vidi pola Srbije, Tupižnica nije na turističkim mapama. A upravo zato je – netaknuta.
Gde se nalazi i kako izgleda
Tupižnica se prostire između sela Bučje, Glogovac, Debelica i Štrbac, sa najvišim vrhom Bučanski kamen, visokim 1.160 metara. Iako ne zvuči visoko, planina se izdiže iz niske okoline, pa izgleda moćno i usamljeno. Nema asfalta, samo šumski putevi i kozje staze, a oni koji se upute gore – najčešće su planinari, lovci ili čuvari prirode.
Planina zmija i biljaka koje leče
Tupižnica je poznata u narodu kao planina zmija, ali ne u lošem smislu. Ovde žive brojne vrste gmizavaca, uključujući poskoka, beloušku, pa i retke vrste poput šarke. Meštani će vam reći da zmije ovde ne napadaju – „čuvaju planinu od zlih ljudi“.
S druge strane, na Tupižnici raste više od 150 vrsta lekovitih biljaka – od vranilove trave i kantariona, do retkog timijana koji raste samo na belim stenama. Mnogi iz okoline dolaze da beru bilje u rano proleće i kasnu jesen, kad je planina najlepša i najmirnija.
Staze koje niko ne obeležava
Ovde nema planinarskih markacija, niti uređenih staza – i upravo zato Tupižnica privlači one koji žele da se izgube. Najčešći pristup je iz sela Bučje, odakle vodi neformalna staza ka vrhu. Uspon traje oko 2–3 sata, u zavisnosti od kondicije i opreme. Nema izvora, nema planinarskog doma, ali ima – pogleda koji oduzima dah. Na vrhu, kad je vedro, vidi se Rtanj, Ozren, pa i Skopska Crna Gora.
Legenda o „tupoj tišini“
Meštani veruju da je planina dobila ime po „tupoj tišini“ koja se tamo spušta uveče. Nema jeke, nema ptica, nema pasa. Samo tišina koja „seče uši“. Kažu da je to tišina predaka, koji i dalje čuvaju planinu, i da zato niko ne sme da galami. Zmije, tišina i vetar – to je sveto trojstvo Tupižnice.
Zaboravljena, pa možda i sačuvana
Tupižnica je danas zapostavljena i od države i od turizma, ali možda baš zato – ostaje slobodna. Nema đubreta, nema buke, nema komercijalizacije. Samo ljudi koji znaju gde idu, šta traže i šta poštuju. Planina nije laka, ni pitoma – ali jeste autentična i surovo lepa.
Ako tražiš mesto da budeš sam sa sobom, bez selfija, bez mreže i bez frke – Tupižnica te čeka. Samo ponesi poštovanje i dobre cipele.
Apartman 30 evra, a čitava kuća za 60: Planina u srcu Šumadije je prava oaza mira za svačiji džep
Osim što je prava prirodna oaza, koja odiše mirom i lepotom, planina Kosmaj je takođe i prava riznica kad je u pittanju kulturno-istorijsko nasleđe
Besna Kobila: Planina na koju zimi ne juri niko, ali je pamte svi koji dođu
Iznad Vranja, na jugoistoku Srbije, postoji planina koju retko ko spominje u zimskim ponudama, ali upravo zato pruža ono što je danas najtraženije – mir, sneg i pogled bez gužve
Golija zimi: Planina koja nije za turiste u žurbi
U doba kada svi traže ski-centre i atrakcije, Golija ostaje tiha, pokrivena snegom, okrenuta ka ljudima koji žele da pobegnu – ne od zime, već od buke
Pešterska visoravan zimi: Gde tišina ima boju snega, a vetar zna imena ljudi
Na visoravni između Sjenice, Tutina i Novog Pazara, u selima razbacanim među snežnim brežuljcima, vreme stane, a čovek se seti kako izgleda dan bez žurbe, buke i signala
Pusta Reka: Zaboravljena dolina juga Srbije, gde reka ćuti, a priroda još govori
Između Bojnika, Medveđe i Lebana prostire se dolina Puste Reke – geografski skriveni deo juga Srbije, siromašan po brojevima, ali bogat istorijom, prirodom i tišinom koju ne kvare autobusi
Komentari(0)