Na samo nekoliko koraka od mora, u brdima iznad Petrovca, krije se srpski manastir koji je vekovima bio utočište careva, pesnika i hajduka
Manastir Reževići nije samo zaboravljena svetinja – on je živa priča o veri, zakletvi i gostoprimstvu. Smešten iznad crnogorskog primorja, u mestu koje vekovima čuva srpski identitet, ovaj manastir podignut je na mestu gde su putnici zastajali da popiju vino i otpočinu dušu. Ime je dobio po reči „režati“ – zvuku vina koje se toči – jer se ovde, kaže predanje, vinom posluživao svako ko naiđe. Danas, Reževići stoje u tišini, kao svedok vremena kada su vladari dolazili s molitvom, a hajduci sa zakletvom.
Prema predanju, na ovom mestu je još u 13. veku car Stefan Prvovenčani, sin Nemanjin, sazidao crkvicu u znak zahvalnosti za preživljenu oluju. Taj zavetni čin bio je osnova budućeg manastira, koji će kasnije nadograđivati i Dušan Silni, i lokalni vlastelini, i običan narod. Iako se danas nalazi na teritoriji Crne Gore, Reževići su duboko utkani u duhovni i istorijski identitet srpskog naroda – mesto na kome se ukrštaju putnici, monasi, guslari i more.
Posebno je zanimljiva legenda o „vinovniku“, kamenom koritu koje se i danas vidi ispod manastira. Tu su, kažu, vekovima meštani ostavljali vino za slučajne prolaznike. Niko nije smeo da pije iz njega ako nije bio putnik – jer bi to donelo nesreću. A oni koji su, umorni od puta, srknuli malo vina iz kamenog izvora, zakleli bi se da su osetili spokoj i snagu.
Možda vas zanima:
Dušu joj prihvatio sam anđeo: Ovako je okončala život prva srpska kraljica Ana Dandolo!
Bila je supruga Stefana Prvovenčanog i unuka moćnog mletačkog dužda Enrika Dandola
Koristio žene da bi stigao do prestola: Kada bi vladaru dosadila supruga, jednostavno bi je optužio za preljubu!
Taj privatan život Stefanov podrazumeva njegove tri žene, vladarke, od kojih nijedna nije dočekala da postane kraljica već su sve tri bile velike županke.
Možda vas zanima:
Dušu joj prihvatio sam anđeo: Ovako je okončala život prva srpska kraljica Ana Dandolo!
Bila je supruga Stefana Prvovenčanog i unuka moćnog mletačkog dužda Enrika Dandola
Koristio žene da bi stigao do prestola: Kada bi vladaru dosadila supruga, jednostavno bi je optužio za preljubu!
Taj privatan život Stefanov podrazumeva njegove tri žene, vladarke, od kojih nijedna nije dočekala da postane kraljica već su sve tri bile velike županke.
Možda vas zanima:
Dušu joj prihvatio sam anđeo: Ovako je okončala život prva srpska kraljica Ana Dandolo!
Bila je supruga Stefana Prvovenčanog i unuka moćnog mletačkog dužda Enrika Dandola
Koristio žene da bi stigao do prestola: Kada bi vladaru dosadila supruga, jednostavno bi je optužio za preljubu!
Taj privatan život Stefanov podrazumeva njegove tri žene, vladarke, od kojih nijedna nije dočekala da postane kraljica već su sve tri bile velike županke.
Manastir se sastoji od dve crkve – starije crkve Uspenja Presvete Bogorodice i mlađe, iz 18. veka, posvećene Svetom Stefanu. Unutrašnjost je skromna, ali ispunjena ikonama koje su vekovima čuvane od osmanlijskog pustošenja. Freske su delimično sačuvane, a najlepša je ona koja prikazuje cara Dušana kako drži model manastira u rukama.
Reževići su i mesto ćutanja i mesto pesme. Oko manastira se decenijama okupljaju pesnici i umetnici iz regiona, a nekada su tu, u senci čempresa, sedeli i hajduci pre nego što bi odlazili u planinu. Naročito u vreme Petrovdana, manastir postaje mesto živog okupljanja – miris tamjana, pesma iz gusala i šum mora stapaju se u jedno.
Do manastira se lako dolazi iz Petrovca, lokalnim putem uzbrdo, a sama okolina nudi i skrivene plaže i vidikovce ka Jadranu. Iako turistički potencijal postoji, manastir ne posećuje mnogo ljudi – što ga čini idealnim mestom za duhovni mir.
U vremenu kada se identiteti brišu, a koreni zaboravljaju, manastir Reževići podseća da postoje svetinje koje ne traže pažnju – ali je zaslužuju. Njegov kamen, tišina i vino svedoče o vremenu kada su vera i gostoprimstvo bili osnov svake kuće, pa i svakog carstva.
Manastir koji su Srbi gradili vinom i pesmom: Reževići i zavet Stefana Prvovenčanog
Na samo nekoliko koraka od mora, u brdima iznad Petrovca, krije se srpski manastir koji je vekovima bio utočište careva, pesnika i hajduka
Kako je Dobrica sa 4 razreda osnovne škole uspeo da napiše najpotresniju pesmu o Srbiji: Kada je pročitana, odrasli ljudi su plakali
Niko adekvatniji nije bio da nosi ime Dobrica od našeg pisca Dobrice Erića koji je napisao neverovatne pesme o Srbiji, pretočivši ih u čist melem za dušu
Spalili mu sve što je imao, dane provodio u vozu, a svojim pesmama stvorio naše najveće pevače: Kad je ovo doživeo, odlučuje da umre
Duško Trifunović je u svaku svoju pesmu utkao svoje duboke emocije, zato su i danas veliki hitovi.
Zašto su naši stari verovali da pčele razumeju tugu? Zaboravljeno srpsko verovanje o „javljanju smrti pčelama”
U staroj Srbiji postojalo je pravilo da se pčelama mora saopštiti ako je neko umro u kući – inače će ugibati ili napustiti košnicu.
Sveti pragovi i duhovne raskrsnice: Kada se „otvaraju nebesa“ i zašto se tada ništa ne dira
U narodnoj tradiciji, određeni dani nisu bili samo praznici – bili su duhovni pragovi, vremenske kapije između sveta živih i sveta nevidljivih sila.
Komentari(0)