Vernici se na dan Bogojavljenja međusobno pozdravljaju sa „Bog se javi“, a otpozdravljaju sa „Vaistinu se javi“.
Bogojavljenje je nepokretan praznik koji se slavi 19. januara, odmah posle Krstovdana, a dan pre slave Svetog Jovana Krstitelja koji je Isusa krstio u reci Jordan.
Događaj objavljivanja Bogočoveka, slavi se kao Bogojavljanje. Bogojavljenje je dan kada je božji glas objavio da je Isus Hrist njegov sin.
Možda vas zanima:
POSTOJI JAKO POSEBAN RAZLOG Da li znate zašto se na Bogojavljenje pliva za časni krst?
U vezi sa Bogojavljenjem kod srpskog naroda razvili su se brojna verovanja i običaji.
Od kore trešnje do svetlosti koja tera zlo – lilanje na Petrovdan
Na Petrovdan, kada sunce zalazi, iz mnogih sela u Srbiji počinju da sevaju krugovi vatre. Deca i mladi vrte u rukama plamene „lile“, a iskre obasjavaju letnju noć. Ovaj stari običaj, poznat kao lilanje, vekovima se vezuje za zaštitu doma, stoke i useva od nepogoda.
Možda vas zanima:
POSTOJI JAKO POSEBAN RAZLOG Da li znate zašto se na Bogojavljenje pliva za časni krst?
U vezi sa Bogojavljenjem kod srpskog naroda razvili su se brojna verovanja i običaji.
Od kore trešnje do svetlosti koja tera zlo – lilanje na Petrovdan
Na Petrovdan, kada sunce zalazi, iz mnogih sela u Srbiji počinju da sevaju krugovi vatre. Deca i mladi vrte u rukama plamene „lile“, a iskre obasjavaju letnju noć. Ovaj stari običaj, poznat kao lilanje, vekovima se vezuje za zaštitu doma, stoke i useva od nepogoda.
Možda vas zanima:
POSTOJI JAKO POSEBAN RAZLOG Da li znate zašto se na Bogojavljenje pliva za časni krst?
U vezi sa Bogojavljenjem kod srpskog naroda razvili su se brojna verovanja i običaji.
Od kore trešnje do svetlosti koja tera zlo – lilanje na Petrovdan
Na Petrovdan, kada sunce zalazi, iz mnogih sela u Srbiji počinju da sevaju krugovi vatre. Deca i mladi vrte u rukama plamene „lile“, a iskre obasjavaju letnju noć. Ovaj stari običaj, poznat kao lilanje, vekovima se vezuje za zaštitu doma, stoke i useva od nepogoda.
Vernici se na dan Bogojavljenja međusobno pozdravljaju sa „Bog se javi“, a otpozdravljaju sa „Vaistinu se javi“.
Na Bogojavljenje, u gluvo doba, otvaraju se nebesa na tren, ukrštaju se zimski i letnji vetrovi, voda postaje sveta i zato u tom trenutku treba zamisliti želju, tačno u ponoć pogledati u nebo i poželeti da se želja ostvari.
Plivanje za časni krst – Na današnji dan običaj je da se obavi ritualno kupanje u reci. U reku se baca Časni krst, a mladi, zdravi plivači se takmiče ko će do njega doplivati prvi. Ko prvi dopliva do krsta, veruje se da će mu krst doneti sreću u nastupajućoj godini.
Narodna verovanja i običaji
Na današnji dan osvećuje se voda za koju se veruje da je lekovita i čudotvorna. Vernici bogojavljansku vodicu nose kućama i čuvaju je kao lek tokom cele godine. Veruje se da je za trudnice dobro da piju bogojavljensku vodicu kako bi se lakše porodile. Osvećena vodica sipa se u bunar da se voda pročisti, ali se daje i bolesnicima koji zbog bolesti ne mogu da odu u crkvu.
Veruje se da vreme na dan Bogojavljanja predskazuje kakvo će vreme biti cele godine. Ako je na današnji dan jak mraz ili pada sneg, godina će biti rodna, ako je vedro, biće sušna godina, a ukoliko je kišovito, cele godine će biti dosta padavina i poplava.
Na današnji dan proverava se i koji je vetar „pobedio“ na Krstovdan. Malo pepela iznese se na vetrometinu i pepeo se polako prosipa iz ruke. Ako duva istočni vetar, godina će biti sušna, ako duva jugo biće kišna, ako duva zapadni vetar godina će biti rodna i olujna, a ako duva severac godina će biti hladna.
Neudate devojke noć pre Bogojavljenje, na Krstovadn, stavljaju ogledalce pod jastuk verujući da će sanjati muškarca za koga će se udati.
U pojedinim krajevima devojke mese četiri loptice od testa. U tri stave papiriće sa imenima momaka koji im se svđaju, a u jednu prazan papirić. Loptice se ubacuju u ključalu vodu. Koja loptica prva ispliva na površinu, ime momka na papiriću u loptici je ime ljubavi te devojke. Ukoliko je isplivala loptica sa praznim papirom, veruje se da devojka još nije upoznala svog suđenog.
Običaj je da se i na Bogojavljenje opere veš i očisti kuća jer su prošli nekršteni, nečisti dani, koji su trajali od Božića.
Nekršteni dani
Period od 10. do 19. januara, odnosno do Bogojavljenja, je vreme u kome Isus Hrist još uvek nije kršten zbog čega se ovi dani nazivaju nekrštenim danima.
U vreme nekrštenih dana veruje se da je zemlja otvorena za mrtve i druge nečastive sile i demone koji u ovom periodu vladaju od sumraka do prve pesme petlova. Noću i u sumrak ne treba izlaziti iz kuće, a ko izlazi mora sa sobom nositi beli luk, krst ili oštar metalni predmet kao zaštitu.
U nekrštenim danima žene nikako ne smeju da predu, tkaju ili peru veš. Napolju se ne ostavlja ništa što je belo, a naročito ne dečija odeća jer bi zle sile mogle preko dečijih stvari da naškode mališanima.
U Vlaškim krajevima, spuštaju se roletne i zavese i krije svetlost u kućama, a noću se ne pije voda jer se veruje da se demoni uvlače u kuhinjske posude i vrebaju neoprezne.
Nekršteni dani su uvek mrsni. U vreme nekrštenih dana se ne posti. Ne posti se čak ni sredom ni petakom, samo je Krstovdan posni dan koji pada neposredno pre Bogojavljanja.
Lepote Srbije su i na Viberu gde vam donosimo razne priče, pridružite se našoj zajednici.
BONUS VIDEO:
Kako se čuvao oganj u zimskoj noći: Da ne ugasne, da ne uđe zlo
U starim srpskim kućama oganj nije bio samo izvor toplote – bio je živo biće doma. Gasio se samo s poštovanjem, čuvao se pepelom i nikada nije ostajao sam
Zašto se stara slama ne izbacuje pre Nikoljdana: Verovanje koje štiti dom
U srpskim domaćinstvima nekada se znalo – slama iz ikona, badnjaka i kućnih ćoškova ne iznosi se dok ne prođe Sveti Nikola. Jer ona nije smeće – već čuvar doma i molitva u tišini
Kuvana repa s belim lukom: Jeftin, star, posan ručak koji se kuvao kad nema ništa
Kada bi nestalo mesa, brašna, jaja i svega „važnog“, u starim srpskim kuhinjama ostajala je repa. A kad se ona skuva s belim lukom – nahrani i telo i dušu
Od Aranđela do Božića: Dani kada se ne udara po stolu i ne tera gost iz kuće
U srpskoj tradiciji, period između Aranđelovdana i Božića bio je vreme tišine, sabranosti i duhovnog reda – kad se ne viče, ne lupi šakom o sto i ne odbija onaj koji dođe pod krov
Zašto su se ruke prale u tišini na dan slave: Zaboravljeno pravilo gostoprimstva
U starim srpskim kućama, pre nego što bi se sela za slavsku trpezu, ruke su se prale tiho, bez reči, ponekad i napolju – jer se verovalo da voda „pamti kako si dočekan“
Komentari(0)