Ko su „nagaznici“ iz narodnog predanja: Bića koja ostaju na mestima tuge i pomerenih grobova
U zaboravljenim slojevima srpskog narodnog verovanja kriju se bića koja nisu ni duše ni demoni – već tragovi nesahranjenog bola. Nagaznici nastaju tamo gde je smrt ostala bez oproštaja.
U narodnoj mitologiji Srbije, pored poznatih bića poput vila, veštica i vampira, postoji i posebna vrsta senovitih prisustava: nagaznici. Oni ne govore, ne pokazuju se, ne diraju – ali ostaju. Nastaju tamo gde je čovek stradao bez reči, gde je grob pomeren bez molitve, ili gde se nečiji trag „nagazi“ bez poštovanja. Najčešće se zadržavaju na livadama, u šumarcima, na starim seoskim putevima i mestima gde je nekada bio grob, a sada je nešto drugo.
Šta su nagaznici – i zašto se zovu tako
Reč „nagaznik“ dolazi od glagola nagaziti, ali u ovom kontekstu znači:
Možda vas zanima:
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
Možda vas zanima:
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
Možda vas zanima:
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
- preći preko nečeg što je ostalo neispričano,
- dodirnuti mesto bola bez svesti o tome,
- stati na mesto gde duša još „stoji“ jer nije pozvana da krene dalje.
Možda vas zanima:
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
Možda vas zanima:
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
Možda vas zanima:
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
Možda vas zanima:
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
Možda vas zanima:
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
Možda vas zanima:
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
Nagaznik nije duh umrlog – već odjek smrti bez mira, energija tuge koja nije izrečena.
Kako se prepoznaje da „tu ima nagaznik“
Ljudi nisu govorili direktno. Već: – „Nemoj tuda, tu nije put, i kad jeste.”
– „Tu ti noću koraci ne prate tebe, nego sebe.”
Simptomi da je neko „nagazio“ mesto:
- osećaj iznenadnog umora ili vrtoglavice,
- neobjašnjiva tuga, suze bez razloga,
- osećaj hladnoće uprkos suncu,
- životinje izbegavaju mesto ili zastanu pa gledaju u prazno.
Gde se nagaznici najčešće zadržavaju
- na mestima gde su nekada bila stara groblja,
- kraj napuštenih crkava i temelja,
- na putevima gde je neko stradao, a mesto nikada nije obeleženo,
- na livadama gde je zemlja „preorana preko kostiju“, kako bi se pravile njive.
- Posebno se pazilo da se kuća ne gradi na zemlji za koju se „ne zna čija je duša pod njom“.
Kako se zaštititi od nagaznika
U narodnom predanju, zaštita je bila u tišini, poštovanju i simbolici:
Prelazak preko sumnjivog mesta uvek u paru, bez reči.
Nošenje zrna belog luka u džepu, ili parčeta crvene vune.
Ako se oseti nagaz, osoba treba da se okrene tri puta ulevo, i izgovori:
„Što je moje, ide sa mnom. Što je tvoje, ostaje gde treba.”
Zaboravljeno, ali prisutno
U selima istočne Srbije, posebno oko Boljevca, Knjaževca i Stare planine, još se čuje da „ne ideš tuda ako nemaš potrebu“.
U nekim krajevima, ako dete počne da se boji bez razloga ili noću ne spava – starije žene znaju da pitaju:
– „Nije li neko nagazio mesto što nije očišćeno molitvom?”
Nagaznik kao opomena
Nagaznici nisu tu da naude. Oni su ostaci naših zaborava – tragovi gde je trebalo stati, pokloniti se, reći nešto… a nismo.
Oni podsećaju da svaki život zaslužuje mir, i da se nema pravo zaboraviti mesto tuge samo zato što se više ne vidi.
Zato, ako ti korak zastane bez razloga – možda nije do umora. Možda si nešto nagazio.
Reč amanet čuli smo od naših starih mnogo puta: Ovaj drevni izraz ima duboko značenje, a evo iz kog jezika potiče
U srpskoj narodnoj književnosti i pesništvu, pojam amanet ima posebnu simboliku. U mnogim narodnim pesmama i pričama, junaci ostavljaju amanet svojim najbližima – obično roditelji ili stariji članovi porodice daju svoje poverenje mlađima, obavezivši ih da čuvaju tradiciju, imanje ili porodicu.
NAROD JE OBOŽAVAO, A MUŽA INTERESOVALA KAO LANJSKI SNEG Ko je bila srpska Mona Liza
Muzej Jevrema Grujića u Svetogorskoj ulici u Beogradu čuva portret kraljice Natalije Obrenović poznat pod nadimkom "Srpska Mona Liza". Autor ovog remek-dela bio je veliki srpski slikar Stevan Todorović (1832.-1925.).
Znaju i te kako da "izgrebu" uspeh: Čačane sa druge strane Morave decenijama unazad zovu Grebićima - a, evo i zašto
Kroz dugu srpsku istoriju svako selo ili grad imalo je svoje obeležje po kojem je bilo prepoznatljivo i razlikovalo se od ostalih. Da li su bili hrabri, spretni, podli ili lukavi, sve je to na kraju završavalo u njihovim nadimcima i prenosilo se sa kolena na koleno. Od davnina su Čačani u Srbiji poznati kao Grebići, a da se ni dan danas ne zna zašto su žitelji grada na Moravi dobili upravo taj epitet.
"NOSILAC SVETE BLAGODETI": Ovo kratko žensko ime dugo opstaje u SRBIJI, ima MOĆNO ZNAČENJE
Ukoliko planirate da svojoj devojčici date kratko ime, možda ćete se odlučiti baš za ovo
Kako je nastala reč "Balkan"? Staro ime poluostrva malo ko zna, iz ovog jezika dolazi naziv, a evo zašto je nazivano "Burem baruta Evrope"
Geografski, Balkan je omeđen Jadranskim, Jonskim, Egejskim, Mramornim i Crnim morem. Ipak, severna granica poluostrva nije jasno definisana – najčešće se uzimaju reke Sava i Dunav kao prirodna granica.
Komentari(0)