Kako se pravio slatki pasulj za zadušnice: Starinski recept iz okoline Zaječara koji spaja pasulj, suvo grožđe i med

Kiza R

16:00

Gastronomija 0

U nekim selima istočne Srbije, pasulj se za zadušnice nije kuvao samo na slano – već i na slatko. Bez mesa, bez luka, ali sa suvim grožđem, medom i orasima. Jelo tuge i nade, koje se danas retko pamti.

pasulj
Shutterstock

Pasulj, jedno od najvoljenijih jela u srpskoj kuhinji, nekada je imao i svoju tišu, posnu, slatku verziju. U selima oko Zaječara, Sokobanje i Knjaževca, za zadušnice i duhovske dane spremao se slatki pasulj – kuvan bez soli, uz dodatak suvog grožđa, meda, oraha i ponegde – cimeta. Nije bio svakodnevno jelo, već obredna hrana, često pravljena u znak sećanja, molitve i blage tuge. Danas ga gotovo niko ne priprema, a bio je jedan od najposebnijih primera srpskog narodnog ritualnog kuvanja.

Šta je slatki pasulj?

Slatki pasulj je posno jelo, pripremljeno od belog ili šarenog pasulja, kuvano bez luka, ulja i mesa. Umesto toga, dodaje se:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Služio se hladan, u glinenim činijama, najčešće na groblju, ispred kuće ili u crkvenoj porti, uz koljivo i sveću.

Recept: Slatki pasulj za duše

Sastojci:

  • 300 g belog pasulja
  • 2 šake suvog grožđa
  • 3 kašike meda (ili 100 g smeđeg šećera, ako se posti strože)
  • 1 šaka mlevenih oraha
  • prstohvat cimeta
  • 1 kašika pšeničnog griza (opciono)

Priprema:

  • Pasulj potopiti uveče, pa ujutru kuvati dok sasvim ne omekša.
  • Procediti vodu, dodati grožđe i kuvati još 10 minuta.
  • Dodati med, orahe i cimet. Po želji, umešati i malo griza da se masa zgusne.
  • Skuvani pasulj se ostavlja da se ohladi – služi se hladan, uz slavski kolač ili uz koljivo.

Zašto baš pasulj – i zašto sladak?

Pasulj je u narodnoj simbolici hrana naroda, izdržljivosti i plodnosti. Za duše, pasulj predstavlja:

  • nešto što “niti miriše, niti greši” – neutralan je, ali moćan,
  • hranu koja “nosi sećanje”, ali ne poziva bol.
  • Slatka verzija ovog jela nastala je kao tihi odgovor na smrt – ne kroz suze, već kroz ukus koji greje, hrani i vraća u detinjstvo.

Kada se pripremao slatki pasulj

Najčešće:

  • za zadušnice, posebno uoči Duhova,
  • u kućnim pomenima, kad se ne ide na groblje, ali se „duše dočekuju kod kuće“,
  • kao postna zamena za kolače, u danima kad se pravi obredna trpeza, ali skromna.
  • U nekim selima se i danas nosi u crkvu u činiji, prekriven belim platnom.

Zašto je zaboravljen?

Zbog modernizacije običaja – danas se nose kupovni kolači, bombone, sokovi.

Zato što kombinacija pasulja i meda deluje neobično, iako je ukus iznenađujuće nežan i dubok.

Zato što se nova pokolenja više ne sećaju mirisa koji nisu slatki, a jesu za dušu.

Vreme je da ga vratimo

Slatki pasulj nije svakodnevna hrana. Ali jeste hrana za tihe dane, za sveće koje gore bez reči, za sećanja koja ne bole – ali greju.

I baš zato ga vredi kuvati – ne zbog ukusa, već zbog smisla.

Komentari(0)

Loading