Tamjan pogača – zaboravljeni uskrsni hleb koji se ne jede, već "miriše kuću"

Kiza R

10:00

Gastronomija 0

Mirisna pogača sa bosiljkom i cvećem, pečena na Veliki petak i čuvana kao zaštita doma

pogača
Shutterstock

Tamjan pogača je obredni hleb koji su domaćice iz sela oko Pirota, Vlasotinca i Crne Trave spremale na Veliki petak ili Veliku subotu. Ova pogača se ne jede, već se nosi u crkvu na osvećenje, koristi za kađenje kuće, ili se daruje svešteniku, siromašnima ili bolesnima. Njen miris – od bosiljka, sušenog cveća i tamjana – smatrao se svetim. U nekim domovima, čuvala se pored ikone do sledeće godine, a samo mrvica bi se palila kad “nešto loše uđe u kuću”.

Sastojci:

  • 250 g brašna (po mogućstvu ražanog ili polubelog)
  • 2 kašike sušenog bosiljka
  • 1 kašičica suvog cveća (neven, lavanda ili ruža)
  • Prstohvat soli
  • ½ kašičice praha tamjana (ili tamjan izmrvljen u avanu)
  • 100 ml mlake vode
  • 1 kašika maslinovog ulja

Priprema:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

U činiji pomešati brašno, so, bosiljak, cveće i tamjan.

Postepeno dodavati vodu i ulje, umesiti čvrsto testo.

Oblikovati manju okruglu pogaču, ne višu od 3 cm. Po površini može da se utisne krst, spirala ili znak ribe.

Peći na 180°C oko 20 minuta, bez premazivanja. Pogača treba da ostane svetla i suva.

Kako se koristi?

Ne jede se.

  • Čuva se pored ikone, na polici ili u platnenoj vrećici.
  • Mrvica se pali kada u kući neko sanja ružno, posvađa se, razboli.
  • Koristi se i za kađenje – uz kadionicu ili uz sveću.

U nekim krajevima darivala se porodiljama, putnicima i sveštenicima.

Zaboravljena snaga mirisa u veri

U narodnoj religiji, miris ima svetost – nije slučajno što se svetilišta, sveće, voda i hleb povezuju sa aromom. Tamjan pogača je “tihi hleb” – onaj koji ne govori kroz ukus, već kroz vazduh, kroz prostor. Čajkanović ovakve oblike hleba naziva “duhovnim posudama” – darovima ne telu, već prisustvu.

Komentari(0)

Loading