Dušu joj prihvatio sam anđeo: Ovako je okončala život prva srpska kraljica Ana Dandolo!
Bila je supruga Stefana Prvovenčanog i unuka moćnog mletačkog dužda Enrika Dandola
Prva žena koja je ponela titulu srpske kraljice bila je supruga Stefana Prvovenčanog, prvog srpskog kralja. Ana Dandolo je bila unuka moćnog mletačkog dužda Enrika Dandola. Počiva u manastiru Sopoćani, gde se nalazi i freska posvećena trenutku njene smrti, kada joj dušu prihvata anđeo, dok joj kraj uzglavlja stoje Hrist i Bogorodica.
vikipedija
Stefan se oženio Anom 1217. godine i sa njom imao sinove Predislava (kasnije arhiepiskop Sava II) i Uroša (kasnije kralj Stefan Uroš I). Pošto su krstaši u Četvrtom krstaškom ratu 1204. zauzeli Carigrad i srušili Vizantijsko carstvo, Stefan Prvovenčani je potražio podršku na zapadu i našao ju je kod Mlečana.
Kraljica Ana, koja je Stefanu bila treća žena, pominje se u dabarskoj redakciji tzv. Srpskog sinodika pravoslavlja, nastaloj u vreme arhiepiskopa Jakova. Ovaj Sinodik nalazi se u jednom rukopisnom trebniku koji se čuva u manastiru Svete Trojice kod Pljevalja. Ime prve srpske kraljice Ane zabeleženo je, dakle, uz ime njenog muža Stefana, u jednom srpskom Sinodiku. Uspomena na nju sačuvana je i u srpskim spomenicima iz poznijeg vremena.
Možda vas zanima:
Manastir koji su Srbi gradili vinom i pesmom: Reževići i zavet Stefana Prvovenčanog
Na samo nekoliko koraka od mora, u brdima iznad Petrovca, krije se srpski manastir koji je vekovima bio utočište careva, pesnika i hajduka
Tri krune Nemanjića – priča o sinovima prvog srpskog kralja
Kada je 1217. godine u manastiru Žiča, pred rukom svog brata arhiepiskopa Save, Stefan Prvovenčani postao prvi kralj Srbije, započeo je novu epohu srpske državnosti. Njegovi sinovi – Radoslav, Vladislav i Uroš I – nasledili su krunu i nastavili očev put, ali svaki od njih na drugačiji način, kroz saveze, trgovinu i političke izazove srednjovekovne Evrope.
Možda vas zanima:
Manastir koji su Srbi gradili vinom i pesmom: Reževići i zavet Stefana Prvovenčanog
Na samo nekoliko koraka od mora, u brdima iznad Petrovca, krije se srpski manastir koji je vekovima bio utočište careva, pesnika i hajduka
Tri krune Nemanjića – priča o sinovima prvog srpskog kralja
Kada je 1217. godine u manastiru Žiča, pred rukom svog brata arhiepiskopa Save, Stefan Prvovenčani postao prvi kralj Srbije, započeo je novu epohu srpske državnosti. Njegovi sinovi – Radoslav, Vladislav i Uroš I – nasledili su krunu i nastavili očev put, ali svaki od njih na drugačiji način, kroz saveze, trgovinu i političke izazove srednjovekovne Evrope.
Možda vas zanima:
Manastir koji su Srbi gradili vinom i pesmom: Reževići i zavet Stefana Prvovenčanog
Na samo nekoliko koraka od mora, u brdima iznad Petrovca, krije se srpski manastir koji je vekovima bio utočište careva, pesnika i hajduka
Tri krune Nemanjića – priča o sinovima prvog srpskog kralja
Kada je 1217. godine u manastiru Žiča, pred rukom svog brata arhiepiskopa Save, Stefan Prvovenčani postao prvi kralj Srbije, započeo je novu epohu srpske državnosti. Njegovi sinovi – Radoslav, Vladislav i Uroš I – nasledili su krunu i nastavili očev put, ali svaki od njih na drugačiji način, kroz saveze, trgovinu i političke izazove srednjovekovne Evrope.
vikipedija
Možda vas zanima:
Manastir koji su Srbi gradili vinom i pesmom: Reževići i zavet Stefana Prvovenčanog
Na samo nekoliko koraka od mora, u brdima iznad Petrovca, krije se srpski manastir koji je vekovima bio utočište careva, pesnika i hajduka
Tri krune Nemanjića – priča o sinovima prvog srpskog kralja
Kada je 1217. godine u manastiru Žiča, pred rukom svog brata arhiepiskopa Save, Stefan Prvovenčani postao prvi kralj Srbije, započeo je novu epohu srpske državnosti. Njegovi sinovi – Radoslav, Vladislav i Uroš I – nasledili su krunu i nastavili očev put, ali svaki od njih na drugačiji način, kroz saveze, trgovinu i političke izazove srednjovekovne Evrope.
Možda vas zanima:
Manastir koji su Srbi gradili vinom i pesmom: Reževići i zavet Stefana Prvovenčanog
Na samo nekoliko koraka od mora, u brdima iznad Petrovca, krije se srpski manastir koji je vekovima bio utočište careva, pesnika i hajduka
Tri krune Nemanjića – priča o sinovima prvog srpskog kralja
Kada je 1217. godine u manastiru Žiča, pred rukom svog brata arhiepiskopa Save, Stefan Prvovenčani postao prvi kralj Srbije, započeo je novu epohu srpske državnosti. Njegovi sinovi – Radoslav, Vladislav i Uroš I – nasledili su krunu i nastavili očev put, ali svaki od njih na drugačiji način, kroz saveze, trgovinu i političke izazove srednjovekovne Evrope.
Možda vas zanima:
Manastir koji su Srbi gradili vinom i pesmom: Reževići i zavet Stefana Prvovenčanog
Na samo nekoliko koraka od mora, u brdima iznad Petrovca, krije se srpski manastir koji je vekovima bio utočište careva, pesnika i hajduka
Tri krune Nemanjića – priča o sinovima prvog srpskog kralja
Kada je 1217. godine u manastiru Žiča, pred rukom svog brata arhiepiskopa Save, Stefan Prvovenčani postao prvi kralj Srbije, započeo je novu epohu srpske državnosti. Njegovi sinovi – Radoslav, Vladislav i Uroš I – nasledili su krunu i nastavili očev put, ali svaki od njih na drugačiji način, kroz saveze, trgovinu i političke izazove srednjovekovne Evrope.
Možda vas zanima:
Manastir koji su Srbi gradili vinom i pesmom: Reževići i zavet Stefana Prvovenčanog
Na samo nekoliko koraka od mora, u brdima iznad Petrovca, krije se srpski manastir koji je vekovima bio utočište careva, pesnika i hajduka
Tri krune Nemanjića – priča o sinovima prvog srpskog kralja
Kada je 1217. godine u manastiru Žiča, pred rukom svog brata arhiepiskopa Save, Stefan Prvovenčani postao prvi kralj Srbije, započeo je novu epohu srpske državnosti. Njegovi sinovi – Radoslav, Vladislav i Uroš I – nasledili su krunu i nastavili očev put, ali svaki od njih na drugačiji način, kroz saveze, trgovinu i političke izazove srednjovekovne Evrope.
Možda vas zanima:
Manastir koji su Srbi gradili vinom i pesmom: Reževići i zavet Stefana Prvovenčanog
Na samo nekoliko koraka od mora, u brdima iznad Petrovca, krije se srpski manastir koji je vekovima bio utočište careva, pesnika i hajduka
Tri krune Nemanjića – priča o sinovima prvog srpskog kralja
Kada je 1217. godine u manastiru Žiča, pred rukom svog brata arhiepiskopa Save, Stefan Prvovenčani postao prvi kralj Srbije, započeo je novu epohu srpske državnosti. Njegovi sinovi – Radoslav, Vladislav i Uroš I – nasledili su krunu i nastavili očev put, ali svaki od njih na drugačiji način, kroz saveze, trgovinu i političke izazove srednjovekovne Evrope.
Venecijanka Ana Dandolo krunisana je zajedno sa Stefanom 1217. godine u crkvi Sv. Petra i Pavla u Rasu. Činjenica je da je kraljica Ana nadživela svog supruga skoro pune četiri decenije. Na takav zaključak jasno upućuje čuvena freska Smrt kraljice Ane Dandolo, koja je naslikana na severnom zidu priprate crkve Sv. Trojice u manastiru Sopoćani. Na fresci je prikazana kraljica Ana na odru u trenutku kada njenu dušu prihvata anđeo, a na njenom uzglavlju pojavljuju se Hristos i Bogorodica. Oko odra je okupljen srpski dvor. Njen sin i kralj Uroš Ι predstavljen je u vladarskoj odeždi s krunom naglavi, iza njega stoje prinčevi Dragutin i Milutin, a iza njih princeza Brnča, dok levu ruku kraljice drži i ljubi njena snaha kraljica Jelena.
Dakle, freska jasno prikazuje da je kralj Uroš bio sa svojom majkom u poslednjim trenucima njenog života, a da su pogrebu prisustvovali i njeni unučići (Milutin, Dragutin i Brnča), kao i njena snaha kraljica Jelena. Freska je nastala u periodu između 1263. i 1268. godine.
vikipedija
Ana je očigledno nadživela svog supruga prvog srpskog kralja Stefana, koji je umro 24. septembra 1227. godine i koji je najpre bio sahranjen u Studenici, a potom mu je telo preneto u Žiču, da bi zaslugom njegovog sina kralja Uroša bilo preneto u Sopoćane.
Potonji srpski vladari, potomci kraljice Ane i kralja Stefana Prvovenčanog, rado su isticali zajedničko poreklo sa mletačkim duždevima Frančeskom i Andrijom Dandolom. Najpre, u jednom aktu koji je nastao 1. maja 1330. godine, kralj Stefan Dečanski naziva dužda Frančeska Dandola najdražim rođakom, a potom to isto čini i kralj Dušan u aktu od 10. juna 1333. godine. U jednom pismu napisanom 15. oktobra 1345. godine u Seru, Dušan se obraća duždu Andriji Dandolu kao predragom rođaku. Najzad, i dužd Andrija Dandolo, koji među redovima svoje “Chronica per extensum descripta” beleži ime prve srpske kraljice, svoje rođake Ane, ne propušta da pri dodeljivanju mletačkog građanstva caru Dušanu i njegovoj ženi kraljici Jeleni istakne “blisko srodstvo koje je poticalo od davnina”.
Nesumnjivo je da je doprinos kraljice Ane bio toliki da su se srpska i mletačka porodica međusobno visoko uvažavale. Kraljica Ana umrla je (najverovatnije) 1258. godine. Sahranjena je u manastiru Sopoćani, gde se nalazi i pomenuta freska sa motivom kraljice na odru, okružene najbližima.
"OVO JE NAJTEŽA VRLINA KOJU HRIŠĆANIN TREBA DA STEKNE" Vladeta Jerotić je znao kako da se čovek izbori sa teškoćama
Vladeta Jerotić jednom prilikom je jasno objasnio koja je to najteža hrišćanska vrlina koju svaki čovek treba da savlada.
Rođeni i odrasli u muslimanskim porodicama, ovi naši pevači su odlučili da slave slavu po pravoslavnim običajima: Jedan nikada nije ušao ni u džamiju
Pojedini pevači muslimanske veroispovesti odlučivali su da uprkos svojoj religijskoj pripadnosti obeležavaju pravoslavnu slavu. Ova pojava izaziva pažnju javnosti jer osvetljava složene odnose tradicije, identiteta i zajedničkog kulturnog nasleđa na Balkanu
Recept: Tarana sa orasima i medom – slatko jelo iz sirotinjske kuhinje koje danas pravi samo poneka baka
Nije ni kolač, ni doručak, a hranila je generacije. Slatka tarana sa orasima i medom bila je jelo za dane kad nema puno – ali ima duše, volje i tople vode
Zaboravljeni običaj: U novembru se ne ostavlja kuća prazna, makar „da pas laje“
Kada su dani kratki, a noći duge, u srpskom narodu se znalo – kuća ne sme da ostane sama. Makar neko da prespava, da se čuje glas, da pas zalaje. Tišina kuće bez duše zimi se smatrala lošim znakom.
Zrno u kesi, češalj pod jastuk: Predmeti koje su žene u novembru stavljale „za sreću“
U narodnom verovanju, novembar je vreme kada se duša zatvara, a kuća mora da se „utvrdi“ sitnicama koje znače mnogo – obični predmeti koji štite dom, decu i zdravlje
Komentari(0)