Recept: Tarana sa orasima i medom – slatko jelo iz sirotinjske kuhinje koje danas pravi samo poneka baka
Nije ni kolač, ni doručak, a hranila je generacije. Slatka tarana sa orasima i medom bila je jelo za dane kad nema puno – ali ima duše, volje i tople vode
U mnogim delovima Srbije, naročito u Banatu, Bačkoj, ali i u Šumadiji, tarana nije bila samo slana testenina za supu. Postojala je i slatka verzija, koja se kuvala za decu, bolesne, posne dane ili kao „desert za sirotinju“.
Tarana sa medom i orasima bila je jedan od onih recepata koji nije imao tačne mere, ali je uvek bio topao, zasitan i nežan. Danas je gotovo nestala sa trpeza, ali vredi je vratiti – i zbog ukusa, i zbog priče koju nosi.
Šta je tarana?
Tarana je domaća, sušena testenina, najčešće sitno narendana ili izmrvljena masa od brašna i jaja, sušena na platnu. U posnoj varijanti (kao što je ova), pravila se samo od brašna i vode, pa se sušila i čuvala u kesama.
Možda vas zanima:
Kuvana repa s belim lukom: Jeftin, star, posan ručak koji se kuvao kad nema ništa
Kada bi nestalo mesa, brašna, jaja i svega „važnog“, u starim srpskim kuhinjama ostajala je repa. A kad se ona skuva s belim lukom – nahrani i telo i dušu
Kuvana prebranac čorba za zimu: Recept iz starog konaka koji greje bolje od peći
Nije klasičan prebranac, nije ni pasulj čorba – ovo jelo se kuvalo u zemljanom loncu, sa lukom, mašću i suvim šljivama, da ogreje i kad napolju vetar urla
Možda vas zanima:
Kuvana repa s belim lukom: Jeftin, star, posan ručak koji se kuvao kad nema ništa
Kada bi nestalo mesa, brašna, jaja i svega „važnog“, u starim srpskim kuhinjama ostajala je repa. A kad se ona skuva s belim lukom – nahrani i telo i dušu
Kuvana prebranac čorba za zimu: Recept iz starog konaka koji greje bolje od peći
Nije klasičan prebranac, nije ni pasulj čorba – ovo jelo se kuvalo u zemljanom loncu, sa lukom, mašću i suvim šljivama, da ogreje i kad napolju vetar urla
Možda vas zanima:
Kuvana repa s belim lukom: Jeftin, star, posan ručak koji se kuvao kad nema ništa
Kada bi nestalo mesa, brašna, jaja i svega „važnog“, u starim srpskim kuhinjama ostajala je repa. A kad se ona skuva s belim lukom – nahrani i telo i dušu
Kuvana prebranac čorba za zimu: Recept iz starog konaka koji greje bolje od peći
Nije klasičan prebranac, nije ni pasulj čorba – ovo jelo se kuvalo u zemljanom loncu, sa lukom, mašću i suvim šljivama, da ogreje i kad napolju vetar urla
Danas je možete pronaći na pijacama ili napraviti kod kuće – ali za ovaj recept može poslužiti i kupovna tarana iz prodavnice.
Sastojci:
-
1 šolja tarane
-
2 šolje vode
-
1 prstohvat soli
-
2 kašike mlevenih oraha
-
1–2 kašike domaćeg meda (po ukusu)
-
cimet ili muskatni oraščić po želji
-
kašičica kokosovog ulja ili posnog margarina (opciono, za kremastiju strukturu)
Priprema:
U šerpi zagrejte vodu sa prstohvatom soli.
Kada provri, dodajte taranu i kuvajte 5–7 minuta dok ne omekša. Povremeno mešajte da se ne slepi.
Kada je kuvana, sklonite s vatre i odmah umešajte orahe i med.
Po želji dodajte malo cimeta ili muskatnog oraščića.
Ako volite kremastiju varijantu, umešajte kašičicu kokosovog ulja ili malo posnog margarina.
Kako se služi
Najbolje je topla, uz šolju čaja, kompot ili uz par kriški jabuke. U nekim krajevima, prelivala se sa malo zaslađenog mleka od žita (danas bi to bio npr. ovseni napitak), dok su je drugi jeli samo uz kašiku više meda.
Sećanje na jednostavnost
Ovo jelo se nekada služilo deci kad se vrate iz škole, starima kad „nema zuba za tvrdo“, ili u dane kada „ništa nije u kući, ali ima tarane i malo meda“. Danas je to možda nostalgičan recept, ali i idealan desert za post, doručak bez šećera, ili lekoviti obrok kad duši treba nešto toplo i tiho.
Recept: Tarana sa orasima i medom – slatko jelo iz sirotinjske kuhinje koje danas pravi samo poneka baka
Nije ni kolač, ni doručak, a hranila je generacije. Slatka tarana sa orasima i medom bila je jelo za dane kad nema puno – ali ima duše, volje i tople vode
Zaboravljeni običaj: U novembru se ne ostavlja kuća prazna, makar „da pas laje“
Kada su dani kratki, a noći duge, u srpskom narodu se znalo – kuća ne sme da ostane sama. Makar neko da prespava, da se čuje glas, da pas zalaje. Tišina kuće bez duše zimi se smatrala lošim znakom.
Zrno u kesi, češalj pod jastuk: Predmeti koje su žene u novembru stavljale „za sreću“
U narodnom verovanju, novembar je vreme kada se duša zatvara, a kuća mora da se „utvrdi“ sitnicama koje znače mnogo – obični predmeti koji štite dom, decu i zdravlje
Jesenje „prespavalice“: Kako su naši stari čuvali zdravlje snom do Nikoljdana
U narodnom verovanju, od Aranđelovdana do Nikoljdana ne leže se kasno, ne ustaje se rano, i ne budi se dete iz sna – jer se u snu odmara ne samo telo, već i duša pred zimu
Zašto se u kući ne peva naglas u novembru: Vreme tihe reči i sabranosti
U narodnoj tradiciji, novembar nije mesec za pesmu. To je vreme kada se povlači duša, spušta pogled i čuva tišina – jer kad priroda utihne, ni čovek ne bi trebalo da viče
Komentari(0)