Emir Kusturica filmskom režijom se bavi od 70-ih godina prošlog veka
Emir Kusturica je srpski i jugoslovenski filmski režiser, glumac i muzičar. Filmskom režijom se bavi od 70-ih godina prošlog veka, a njegov rad je priznat ne samo na području bivše Jugoslavije, nego i šire. Od polovine 2000-ih Kusturica najviše boravi u Drvengradu na Mokroj Gori, koji je sagradio za potrebe filma "Život je čudo". Nakon toga izgradio je i Andrićgrad nedaleko od Višegrada (BiH). Kusturica je od 2011. godine član Akademije nauka i umetnosti Republike Srpske (ANURS).
Emir Kusturica je rođen 1954. godine u Sarajevu. Osnovnu i srednju školu je završio u rodnom gradu, a 1978. godine je diplomirao na Filmskoj akademiji u Pragu (FAMU). Zbog toga ga često smatraju režiserom tzv. Praške škole filma, neformalne grupe jugoslovenskih režisera koji su studirali na istom fakultetu, pa im je smisao za estetiku vrlo sličan.
Tokom studija režirao je dva kratka filma – "Jedan deo istine" i "Jesen", a studentski film "Gernika", urađen prema noveli Antonija Isakovića pobedio je na Festivalu studentskog filma u Karlovim Varima.
Možda vas zanima:
Od Mehmeda-paše Sokolovića do Emira Kusturice: Velikani koji nikada nisu zaboravili svoje srpsko poreklo
„Moj otac je bio ateista i uvek se deklarisao kao Srbin. Dobro, možda smo mi bili muslimani 250 godina, ali smo bili pravoslavci pre toga i duboko u sebi uvek bili Srbi, vera to ne može promeniti. Mi smo postali muslimani samo da bismo preživeli Turke."
Kad je Emir postao Nemanja, Bošnjaci su ga prozvali izdajnikom: Kusturica otkrio pravu istinu i svi su zanemeli od šoka
Emir Kusturica je godinama istraživao svoje korene, kada je saznao pravu istinu, niko nije mogao da ga spreči da promeni veru.
Možda vas zanima:
Od Mehmeda-paše Sokolovića do Emira Kusturice: Velikani koji nikada nisu zaboravili svoje srpsko poreklo
„Moj otac je bio ateista i uvek se deklarisao kao Srbin. Dobro, možda smo mi bili muslimani 250 godina, ali smo bili pravoslavci pre toga i duboko u sebi uvek bili Srbi, vera to ne može promeniti. Mi smo postali muslimani samo da bismo preživeli Turke."
Kad je Emir postao Nemanja, Bošnjaci su ga prozvali izdajnikom: Kusturica otkrio pravu istinu i svi su zanemeli od šoka
Emir Kusturica je godinama istraživao svoje korene, kada je saznao pravu istinu, niko nije mogao da ga spreči da promeni veru.
Možda vas zanima:
Od Mehmeda-paše Sokolovića do Emira Kusturice: Velikani koji nikada nisu zaboravili svoje srpsko poreklo
„Moj otac je bio ateista i uvek se deklarisao kao Srbin. Dobro, možda smo mi bili muslimani 250 godina, ali smo bili pravoslavci pre toga i duboko u sebi uvek bili Srbi, vera to ne može promeniti. Mi smo postali muslimani samo da bismo preživeli Turke."
Kad je Emir postao Nemanja, Bošnjaci su ga prozvali izdajnikom: Kusturica otkrio pravu istinu i svi su zanemeli od šoka
Emir Kusturica je godinama istraživao svoje korene, kada je saznao pravu istinu, niko nije mogao da ga spreči da promeni veru.
Godine 1981. je objavljen Kusturičin film "Sjećaš li se Doli Bel" koji je oduševio i kritiku i publiku. Scenario potpisuje Abdulah Sidran, a glavne uloge tumače Slavko Štimac, Slobodan Aligrudić, LJiljana Blagojević, Mira Banjac i drugi. Godine 1984. je pri Akademiji osnovana "Otvorena scena Obala" čiji je prvi umetnički direktor postao Emir Kusturica. Za vrlo kratko vreme "Obala" je postala jedno od najzanimljivijih teatarskih mesta u Jugoslaviji, na čijoj sceni su se izvodile predstave "Audicija", "Čudo u Šarganu“, "Mrešćenje šarana", "Ćelava pevačica“ i druge.
Kusturica je 1985. godine predstavio svoj drugi film "Otac na službenom putu". Scenario ponovo potpisuje Sidran, a glavne uloge su utelovili Moreno de Bartoli (Moreno D’E Bartolli), Mirjana Karanović, Predrag Miki Manojlović, Mustafa Nadarević i Mira Furlan.
Drama je iste godine osvojila "Zlatnu palmu" na Filmskom festivalu u Kanu, te nominovana za nagradu "Oskar“ u kategoriji „najbolji strani film“. Osim toga, "Otac na službenom putu“ osvojio je još pet jugoslovenskih filmskih nagrada. Krajem 80-ih odlazi iz Jugoslavije u Ameriku i počinje da radi kao profesor na Univerzitetu "Kolumbija“ (Columbia University) u NJujorku. Predavao je filmsku režiju na postdiplomskim studijama.
Godine 1993. snimio je prvi film na engleskom jeziku pod imenom "Arizona Drim“ ("Arizona Dream“ – "San o Arizoni“). Glavne uloge su tumačili Fej Danavej (Faye Danaway), Džoni Dep (Johnny Depp) i Džeri Luis (Jerry Lewis) , a scenario potpisuju Kusturica i njegov student Dejvid Etkins (David Atkins).
Drama "Život je čudo“ u kojoj glavne uloge tumače Slavko Štimac i Nataša Šolak objavljena je 2004. godine. Film je osvojio filmsku nagradu francuskog nacionalnog obrazovnog sistema, prvu nagradu Međunarodnog filmskog festivala Valjadolidu, te nagradu "Cezar“ za najbolji film u Evropskoj uniji. Nominovan je za nagrade "Zlatni šiljak“ i "Zlatna palma“.
Godine 2005. ponovo je izabran za člana žirija na Filmskom festivalu u Kanu. Tada je filmskoj publici i kritici predstavio film "Zavet“, zanimljivu komediju koja prati život dede i unuka u zlatiborskom zabačenom selu.
Njegov otac Murat Kusturica je bio novinar zaposlen u Sekretarijatu informisanja Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine (SRBiH), a majka Senka Numanović je radila kao sekretar u sudu.
N portal
KAKO SE BIRA SLAVA: Porodični zaštitnik kao nit identiteta
Mnogi se pitaju: zašto baš taj svetac, a ne neki drugi? Srpska slava nije samo običaj – ona je prvo nematerijalno kulturno dobro iz naše zemlje upisano na UNESKO listu. To je jedinstvena duhovna praksa koja povezuje generacije, gde svako domaćinstvo ima svog nebeskog zaštitnika – krsno ime.
Urezano u prag: Zašto su Srbi nekada svoje ime urezivali na kući
U selima zapadne i južne Srbije, na starim drvenim kućama i danas se mogu videti urezana imena, godine i poneki krstić iznad vrata. Neki misle da su to samo oznake starih majstora ili dekorativni detalji, ali zapravo se iza tih tragova krije ozbiljan običaj i snažna poruka domaćina.
Običaj „nošenja noći“: Zašto su naši stari decu nosili preko praga kad padne mrak
Kad dete plače noću, budi se u isto vreme ili gleda „u ćošak“, narod je znao: noć mu je „ušla u dušu“. Zato su ga nosili tri puta preko praga – da ga vrate iz senke
Tri dana pred Mitrovdan: Verovalo se da tada duhovi obilaze domove i gledaju ko ih pamti
Uoči praznika Svetog Dimitrija, narod je ćutao, palio sveće i nije otvarao vrata posle mraka – jer se verovalo da mrtvi još jednom dolaze pred kuću
Vekovni prsten na prstu mrtvog: Zašto se pokojnici sahranjuju sa burmom i šta se dešava ako se skine
U srpskoj tradiciji, burma nije samo znak braka – već veza između duša. Zato se i posle smrti ostavlja na ruci, da pokojnik zna kome pripada – i da ne zaboravi put ka miru
Komentari(0)