Kad je Emir postao Nemanja, Bošnjaci su ga prozvali izdajnikom: Kusturica otkrio pravu istinu i svi su zanemeli od šoka
Emir Kusturica je godinama istraživao svoje korene, kada je saznao pravu istinu, niko nije mogao da ga spreči da promeni veru.
Čuvenog našeg reditelja i scenaristu Emira Kusturicu obožava region, a njegovom delu divi se ceo svet. Za svoj rad dobio je sve najprestižnije nagrade iz domena filma i režije, te i velike holiudske zvezde vrlo rado prihvataju uloge u njegovim ostvarenjima. Međutim, 2015. godine odlučio je da promeni veru, tada se i krstio, a njegov postupak izazvao je najrazličitije reakcije. Dok su neki smatrali da se samo vratio korenima, kako je i sam isticao, Bošnjaci su mi veoma zamerili, ocenivši potez izdajničkim.
- Ja nisam preobraćen, ja sam samo kršten. Moja predviđanja su da smo mi hrišćani na ivici istrebljenja - jasan je bio reditelj.
Naglasio je da su njegovi preci morali da prihvate islam kako bi preživeli, jer su u to vreme Turci vladali ovim prostorima. Proučavajuo je mnoge knjige da željom da sazna pravu istinu o svom poreklu, te je nakon godina i godina istraživanja utvrdio da je njegova porodica srpska. Podvukao je da mu je veoma važno kada umre da se zna ko je zaista bio.
Možda vas zanima:
Od Mehmeda-paše Sokolovića do Emira Kusturice: Velikani koji nikada nisu zaboravili svoje srpsko poreklo
„Moj otac je bio ateista i uvek se deklarisao kao Srbin. Dobro, možda smo mi bili muslimani 250 godina, ali smo bili pravoslavci pre toga i duboko u sebi uvek bili Srbi, vera to ne može promeniti. Mi smo postali muslimani samo da bismo preživeli Turke."
EMIROV OTAC: Znate li čime se bavio Murat Kusturica?
Emir Kusturica filmskom režijom se bavi od 70-ih godina prošlog veka
Možda vas zanima:
Od Mehmeda-paše Sokolovića do Emira Kusturice: Velikani koji nikada nisu zaboravili svoje srpsko poreklo
„Moj otac je bio ateista i uvek se deklarisao kao Srbin. Dobro, možda smo mi bili muslimani 250 godina, ali smo bili pravoslavci pre toga i duboko u sebi uvek bili Srbi, vera to ne može promeniti. Mi smo postali muslimani samo da bismo preživeli Turke."
EMIROV OTAC: Znate li čime se bavio Murat Kusturica?
Emir Kusturica filmskom režijom se bavi od 70-ih godina prošlog veka
Možda vas zanima:
Od Mehmeda-paše Sokolovića do Emira Kusturice: Velikani koji nikada nisu zaboravili svoje srpsko poreklo
„Moj otac je bio ateista i uvek se deklarisao kao Srbin. Dobro, možda smo mi bili muslimani 250 godina, ali smo bili pravoslavci pre toga i duboko u sebi uvek bili Srbi, vera to ne može promeniti. Mi smo postali muslimani samo da bismo preživeli Turke."
EMIROV OTAC: Znate li čime se bavio Murat Kusturica?
Emir Kusturica filmskom režijom se bavi od 70-ih godina prošlog veka
Da je bio živ, šta bi na to rekao njegov otac Murat Kusturica?
Možda vas zanima:
Od Mehmeda-paše Sokolovića do Emira Kusturice: Velikani koji nikada nisu zaboravili svoje srpsko poreklo
„Moj otac je bio ateista i uvek se deklarisao kao Srbin. Dobro, možda smo mi bili muslimani 250 godina, ali smo bili pravoslavci pre toga i duboko u sebi uvek bili Srbi, vera to ne može promeniti. Mi smo postali muslimani samo da bismo preživeli Turke."
EMIROV OTAC: Znate li čime se bavio Murat Kusturica?
Emir Kusturica filmskom režijom se bavi od 70-ih godina prošlog veka
Možda vas zanima:
Od Mehmeda-paše Sokolovića do Emira Kusturice: Velikani koji nikada nisu zaboravili svoje srpsko poreklo
„Moj otac je bio ateista i uvek se deklarisao kao Srbin. Dobro, možda smo mi bili muslimani 250 godina, ali smo bili pravoslavci pre toga i duboko u sebi uvek bili Srbi, vera to ne može promeniti. Mi smo postali muslimani samo da bismo preživeli Turke."
EMIROV OTAC: Znate li čime se bavio Murat Kusturica?
Emir Kusturica filmskom režijom se bavi od 70-ih godina prošlog veka
Emir je mnogo puta isticao da je njegov otac, pre svega, bio veliki Srbin.
- Oca pre svega, koji je bio zagledan u ideale. To je izvor mog identiteta. Moj otac se zvao Murat, ali on je pre svega bio Srbin, čak i više od onoga što moj ukus može da primi. Drugi aspekt, kulturološki, mnogo je značajniji, jer se i Andrić, koji je moj literarni i filozofski ideal, vezao za ovu stranu, ona stradava najviše i kada čovek bira gde će, logično je da je uz one kojima je najteže. To je bila moja odluka. Tu odluku sam doneo kada sam shvatio da je nemoguće biti Jugoslaven. Moja ideja krštenja je bila više socijalnog porekla, jer je moje shvatanje religije bilo uspostavljeno više na nivou kulture religioznosti, tako da mi pripadanje tradiciji nije teško palo”, objasnio je Kusturica.
Govoreći o svojim precima, istakao je da je njegova porodica delimično preobraćena u islam, “ali su i dalje praktikovali pravoslavlje”. Tvrdio je da je njegov otac Murat bio ateista, a da se izjašnjavao kao Srbin.- Moja porodica delimično je preobraćena u islam, ali je i dalje praktikovala pravoslavlje. Niko u mojoj porodici nije ispovedao islam. Kada sam kršten, hrišćanstvo nije bilo u dobroj poziciji, ali pošto verujem u kulturu, verujem i u Boga. Verujem da se on javlja kroz kulturu. Moji preci su 250 godina bili muslimani, ali pre toga su bili pravoslavci - istakao je Kusturica svojevremeno za armenpress.am .
Kako se čuvao oganj u zimskoj noći: Da ne ugasne, da ne uđe zlo
U starim srpskim kućama oganj nije bio samo izvor toplote – bio je živo biće doma. Gasio se samo s poštovanjem, čuvao se pepelom i nikada nije ostajao sam
Zašto se stara slama ne izbacuje pre Nikoljdana: Verovanje koje štiti dom
U srpskim domaćinstvima nekada se znalo – slama iz ikona, badnjaka i kućnih ćoškova ne iznosi se dok ne prođe Sveti Nikola. Jer ona nije smeće – već čuvar doma i molitva u tišini
Kuvana repa s belim lukom: Jeftin, star, posan ručak koji se kuvao kad nema ništa
Kada bi nestalo mesa, brašna, jaja i svega „važnog“, u starim srpskim kuhinjama ostajala je repa. A kad se ona skuva s belim lukom – nahrani i telo i dušu
Od Aranđela do Božića: Dani kada se ne udara po stolu i ne tera gost iz kuće
U srpskoj tradiciji, period između Aranđelovdana i Božića bio je vreme tišine, sabranosti i duhovnog reda – kad se ne viče, ne lupi šakom o sto i ne odbija onaj koji dođe pod krov
Zašto su se ruke prale u tišini na dan slave: Zaboravljeno pravilo gostoprimstva
U starim srpskim kućama, pre nego što bi se sela za slavsku trpezu, ruke su se prale tiho, bez reči, ponekad i napolju – jer se verovalo da voda „pamti kako si dočekan“
Komentari(0)