SIMBOLIKA JABUKE U SRPSKOJ TRADICIJI Odakle izraz "jabuka razdora" i mnogi drugi mitovi (FOTO/VIDEO)
Pojam jabuka sadržan je u jezičkom saznanju nosilaca srpskog jezika, gde odražava nacionalne, specifične i univerzalne karakteristike iz sfere emocija ljubavi, mržnje i razdora.
Na materijalu Rečnika SANU pokazaćemo simboliku jabuke u srpskoj nacionalnoj kulturi. Simbolička funkcija jabuke kao rodnog drveta (voćke) pripada svetu kulture, a ne prirode, a to je slika stvarnosti zasnovana i na naivnim predstavama i na intuitivnoj spoznaji.
Pozitivno polje organizuje se oko darivanja u situacijama porodičnih obreda i ceremonija kao što su: prstenovanje devojke – veridba, svadba i rođenje deteta, a negativno polje oko svađe, sukoba, razdora u situacijama dvoboja, megdana i bojnog polja, koje najbolje ilustruje izraz mitskog porekla jabuka razdora.
pixabay
Ceremonijalno darivanje u srpskom tradicionalnom društvu nije se moglo zamisliti bez jabuke. Darivanje jabuke najčešće se realizuje u ceremoniji veridbe uz prstenovanje devojke, gde imamo konkretne radnje: „dati jabuku“, „primiti jabuku“, „poslati jabuku“: Momkova mati daje devojci pozlaćenu jabuku s ruzmarinom, a njen pristanak označava se izrazom da je devojka primila jabuku. Materijalno darivanje je u novcu koji devojka prima od momka kao znak prihvatanja njegove prosidbe, a jabuka je obavezan pratilac te ceremonije: Domaćin se obraća svojoj kćeri, pa ako od nje dobije potvrdan odgovor, uzima se jabuka. Momak vadi novac i polaže ga – „meće jabuku na siniju“ kao deo završenog ceremonijala veridbe.
Možda vas zanima:
Šta su zavetine, i kako se razlikuju od krsne slave, i zašto se ovaj običaj čuva u Srbiji
Pored krsne slave, koja je zaštitni znak srpskog naroda, postoji još jedan manje poznat, ali jednako važan običaj – zavetina. To je praznik koji ne slavi pojedinačna porodica, već celo selo ili mahala, u znak zajedničkog zaveta svecu zaštitniku.
Zašto je kafana institucija srpske tradicije – mesto gde se rađala umetnost i politika
Srpska kafana nije samo prostor za obedovanje i druženje – ona je vekovima bila mesto okupljanja, dogovora i stvaranja. U kafanama su se donosile važne odluke, pisale pesme, pevale sevdalinke i guslarske pesme, a mnogi naši umetnici, političari i boemi upravo su u njima pronalazili inspiraciju.
Možda vas zanima:
Šta su zavetine, i kako se razlikuju od krsne slave, i zašto se ovaj običaj čuva u Srbiji
Pored krsne slave, koja je zaštitni znak srpskog naroda, postoji još jedan manje poznat, ali jednako važan običaj – zavetina. To je praznik koji ne slavi pojedinačna porodica, već celo selo ili mahala, u znak zajedničkog zaveta svecu zaštitniku.
Zašto je kafana institucija srpske tradicije – mesto gde se rađala umetnost i politika
Srpska kafana nije samo prostor za obedovanje i druženje – ona je vekovima bila mesto okupljanja, dogovora i stvaranja. U kafanama su se donosile važne odluke, pisale pesme, pevale sevdalinke i guslarske pesme, a mnogi naši umetnici, političari i boemi upravo su u njima pronalazili inspiraciju.
Možda vas zanima:
Šta su zavetine, i kako se razlikuju od krsne slave, i zašto se ovaj običaj čuva u Srbiji
Pored krsne slave, koja je zaštitni znak srpskog naroda, postoji još jedan manje poznat, ali jednako važan običaj – zavetina. To je praznik koji ne slavi pojedinačna porodica, već celo selo ili mahala, u znak zajedničkog zaveta svecu zaštitniku.
Zašto je kafana institucija srpske tradicije – mesto gde se rađala umetnost i politika
Srpska kafana nije samo prostor za obedovanje i druženje – ona je vekovima bila mesto okupljanja, dogovora i stvaranja. U kafanama su se donosile važne odluke, pisale pesme, pevale sevdalinke i guslarske pesme, a mnogi naši umetnici, političari i boemi upravo su u njima pronalazili inspiraciju.
U toku obreda svadbe „gađa se kroz prsten jabuka“; jabuka na svadbarskom barjaku predstavlja simbol plodnosti, a u ceremonijalu „svadbarske sofre“ pominju se deverska, kumovska i starojkova jabuka. U jabuku položenu na sofru zabada se novac kao dar nevesti, i to najpre dever ili kum ili starojko, pa tek onda ostali svatovi na svadbenom ručku. Davanje i primanje jabuke po tradiciji se vrednuje pozitivno, kao normalan i poželjan čin pri veridbi, ali se događa i narušavanje tih vrednosti, što se ocenjuje kao loš, nepoželjan postupak, pa baciti jabuku znači raskinuti veridbu.
Shutterstock
Devojka udavača je zrela/nezrela jabuka, što simbolizuje spremnost/nespremnost devojke za udaju. Izraz zelena jabuka označava nedorasle, nezrele momka ili devojku za ženidbu/udadbu, a zlatna jabuka u primeru: Pala mi zlatna jabuka u krilo znači „oženio sam se dobrom devojkom“.
Simbolika jabuke sa etičke ravni prenela se na emotivnu ravan, pa jabuka simbolizuje ljubav uopšte: isprva se davala a i danas se daje jabuka voljenoj osobi kao izraz ljubavi i nežnosti, a jabukom se imenuje i sama voljena, draga, mila osoba, kao u primerima iz Rečnika SANU: „Snaho moja, od zlata jabuko“; „Oj Stojane, jabuko od zlata“; „Nidžo, jabuko moja.“
U situaciji rastanka i gubitka jabuke u izrazu od zlata jabuka simbolizuje voljenu, dragu osobu, u značenju „osoba od neprocenjive vrednosti, izuzetna osoba“: „Imao sam od zlata jabuku, pa mi danas pade u Bojanu.“ Izrazom gorka jabuka označava se neuzvraćena ljubav.
Slavlje povodom rođenja i darivanje deteta prati kićenje jabuke, tako što se u jabuku zabada novac, sa željom za zdravljem i materijalnim blagostanjem deteta. Tako jabuka u srpskoj kulturi simbolizuje „zdravlje“ i „mladost“: „I rodila ka jabuku sina.“
Shutterstock
U konceptu jabuka emocija polne ljubavi realizuje se kao spoj duhovnog i telesnog, što asocira na idealan spoj dveju polovina rasečene jabuke, a što pokazuje raskošna poetska slika ljubavnog čina u Njegoševim stihovima: „Snježana joj prsa krugla, a strecaju svetim plamom, / dv’je slonove jabučice na nji dube slatkim mamom“; / Igram joj se jabukama – dva svijeta srećna važe. U ovom činu čulne ljubavne igre, jabuka svojom simbolika dočarava sreću spajanja duhovnog i telesnog u emociji prave, istinske ljubavi, koja se odlikuje uzajamnošću i recipročnošću davanja i primanja.
Izraz jabuka razdora u značenju „ono što izaziva neslogu, predmet svađe, spora, razdora“ povezuje se sa grčkim mitom: Zlatna jabuka sa natpisom „najlepšoj“, koju je, prema grčkoj mitologiji, boginja svađe Erida bacila među boginje Heru, Atinu i Afroditu i time među njima izazvala spor.
Shutterstock
Uloga jabuke u situaciji dvoboja, megdana realizuje se u izrazima: poslati jabuku i dobiti jabuku koji znače „izazvati, odnosno biti izazvan na dvoboj, megdan“ kao u primerima: „A da moj Stanoje neće da im se svrši na tome, no veli, hoće da pošalje jabuku nekome od tvojih.“ „Viđi đavola – prijeti megdanom“; „Pero ostario, pa je ipak dobio jabuku.“ Gradacija negativne simbolike u konceptualnom polju jabuke realizovana je u situaciji bojnog polja izrazom ubrati krvave jabuke kojim se intenzivira značenje: „pretrpeti poraz, biti poražen u borbi“.
Dominantno obeležje u ovom delu koncepta jeste želja da se onome kome je upućena jabuka učini nešto loše, kao u izrazu dati jabuku za jabuku u značenju: „uzvratiti udarac, vratiti milo za drago“, čime se naglašava čin osvete: Ako generali ne obuzdaju svoje čete, dat ću im jabuku za jabuku. Negativna simbolika jabuke se konkretizuje i u vidu materijalne nadoknade, odštete za ubijenog, kao „krvnina“ u činu rešavanja konflikta krvne osvete, kao u primeru: „Kad se pogode koliko će se dati za jabuku a koliko za ukop, opredijele i dan kada će ... doći na mirenje.“
Shutterstock
Na pragmatičkom, poslovnom planu svakodnevnog života jabuka je simbol rizičnosti u nekom poslu, pa izraz kisela jabuka znači rizik, a zagristi (u) (kiselu) jabuku znači „upustiti se u neki težak, obiman, rizičan posao, prihvatiti se takvog posla, rizikovati“: „Nemaš pojma koliko me raduje tvoj smisao za poslove ... ti ćeš oterati dalje od Ignjata. On nije imao hrabrosti da zagrize u takvu jabuku.”
Izvor: politika, urednik Rečnika SANU, Institut za srpski jezik
Lepote Srbije su i na Viberu gde vam donosimo razne priče, pridružite se našoj zajednici.
BONUS VIDEO:
"OVO JE NAJTEŽA VRLINA KOJU HRIŠĆANIN TREBA DA STEKNE" Vladeta Jerotić je znao kako da se čovek izbori sa teškoćama
Vladeta Jerotić jednom prilikom je jasno objasnio koja je to najteža hrišćanska vrlina koju svaki čovek treba da savlada.
Rođeni i odrasli u muslimanskim porodicama, ovi naši pevači su odlučili da slave slavu po pravoslavnim običajima: Jedan nikada nije ušao ni u džamiju
Pojedini pevači muslimanske veroispovesti odlučivali su da uprkos svojoj religijskoj pripadnosti obeležavaju pravoslavnu slavu. Ova pojava izaziva pažnju javnosti jer osvetljava složene odnose tradicije, identiteta i zajedničkog kulturnog nasleđa na Balkanu
Recept: Tarana sa orasima i medom – slatko jelo iz sirotinjske kuhinje koje danas pravi samo poneka baka
Nije ni kolač, ni doručak, a hranila je generacije. Slatka tarana sa orasima i medom bila je jelo za dane kad nema puno – ali ima duše, volje i tople vode
Zaboravljeni običaj: U novembru se ne ostavlja kuća prazna, makar „da pas laje“
Kada su dani kratki, a noći duge, u srpskom narodu se znalo – kuća ne sme da ostane sama. Makar neko da prespava, da se čuje glas, da pas zalaje. Tišina kuće bez duše zimi se smatrala lošim znakom.
Zrno u kesi, češalj pod jastuk: Predmeti koje su žene u novembru stavljale „za sreću“
U narodnom verovanju, novembar je vreme kada se duša zatvara, a kuća mora da se „utvrdi“ sitnicama koje znače mnogo – obični predmeti koji štite dom, decu i zdravlje
Komentari(0)