Prognana pesnikinja: Kako je Desanka Maksimović pisala stihove na papiru od šećera

Kiza R

19:00

Kultura 0

Kako je nežni glas srpske poezije preživeo proterivanje i ratne godine, pišući i na papiru iz pakovanja šećera.

Desanka Maksimović
vikipedija

Glas koji nije mogao da se utiša

Desanka Maksimović, jedna od najvoljenijih srpskih pesnikinja, poznata je po stihovima koji slave ljubav, mladost i domovinu. Ali malo je poznato da je tokom Drugog svetskog rata bila proterana iz Beograda od strane nemačkih okupacionih vlasti. Razlog? Njene pesme i javni nastupi odavali su slobodoumnog i nepokornog duha, što se nije uklapalo u planove okupatora.

Povratak u rodni kraj

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Prognana iz glavnog grada, Desanka se vratila u zavičaj, u okolicu Valjeva. Tamo je, u skromnim uslovima, nastavila da piše, a njeni stihovi dobijali su još snažniji ton otpora. Koristila je bogate metafore kako bi prikrila pravu poruku i izbegla zabrane, ali su čitaoci prepoznavali duboku patriotsku poruku između redova.

„Učiteljica koja leči rečima“

Tokom tih teških godina, Desanka je bila mnogo više od pesnikinje – postala je oslonac zajednici. Meštani su dolazili kod nje po savet, utehu i ohrabrenje. Zbog svoje blagosti i mudrosti, nazvali su je „učiteljica koja leči rečima“.

Desanka Maksimović Printscreen/RTS/Trezor
 

Rukopis na papiru od šećera

Jedan od najneobičnijih trenutaka iz njenog života dogodio se kada je inspiracija stigla, a papira nije bilo. Desanka je tada zapisala pesmu na list hartije iz pakovanja šećera. Taj rukopis, kažu, čuvala je dugo kao uspomenu na dane kada ni rat ni nemaština nisu mogli da uguše pesničku iskru.

Nasleđe otpora i blagosti

Desankine ratne pesme i danas se čitaju kao svedočanstvo snage duha. U njima je spojila ljubav prema narodu, nežnost prema običnom čoveku i čvrstinu otpora, ostavivši trag koji prevazilazi granice književnosti.

Komentari(0)

Loading