Krstonoše su više od nosilaca ikona — one su čuvari običaja, predanja i zajedničke molitve. U mnogim selima Srbije, još uvek postoji nepokidana nit između naroda i svetih litija koje se vekovima obnavljaju, bez prekida.

Litija: živi lanac između čoveka i svetinje
Litije su povorke koje se održavaju na praznike, najčešće o Đurđevdanu, Spasovdanu, Petrovdanu ili na seosku slavu. Krstonoše — ljudi koji nose krstove, ikone i barjake — vode kolonu kroz sela, polja i zaseoke, stajući kod izvora, zapisa, ili kapela.
Njihova uloga nije simbolična, već duboko poštovana. Često se ta čast prenosi s kolena na koleno, a u nekim mestima, ako krstonoša ne može da prisustvuje litiji, krst ostaje u njegovoj kući, nepoverljiv drugima.
Možda vas zanima:

OPOVRGNUTO UČESTALO VEROVANJE Da li je potrebno da žene nose marame i suknje do poda u hramu? (FOTO/VIDEO)
Pravoslavna vera neraskidivo je vezana za običaje i tradiciju, ali u istim ponekad narod ode predaleko.

ČUVAMO OBIČAJE I TRADICIJU Pekmezijada u Novim Kozarcima je dokaz toga (FOTO/VIDEO)
U Novim Kozarcima kod Kikinde održana je 2. "Pekmezijada", manifestacija koja je ove godine okupila desetak ekipa iz okolnih sela, Kikinde i Zrenjanina, kako bi se nadmetale u pravljenju pekmeza od šljiva. Program je organizovalo Udruženje žena "Narcis" iz Novih Kozaraca, uz podršku Mesne zajednice i Grada Kikinde.
Možda vas zanima:

OPOVRGNUTO UČESTALO VEROVANJE Da li je potrebno da žene nose marame i suknje do poda u hramu? (FOTO/VIDEO)
Pravoslavna vera neraskidivo je vezana za običaje i tradiciju, ali u istim ponekad narod ode predaleko.

ČUVAMO OBIČAJE I TRADICIJU Pekmezijada u Novim Kozarcima je dokaz toga (FOTO/VIDEO)
U Novim Kozarcima kod Kikinde održana je 2. "Pekmezijada", manifestacija koja je ove godine okupila desetak ekipa iz okolnih sela, Kikinde i Zrenjanina, kako bi se nadmetale u pravljenju pekmeza od šljiva. Program je organizovalo Udruženje žena "Narcis" iz Novih Kozaraca, uz podršku Mesne zajednice i Grada Kikinde.
Možda vas zanima:

OPOVRGNUTO UČESTALO VEROVANJE Da li je potrebno da žene nose marame i suknje do poda u hramu? (FOTO/VIDEO)
Pravoslavna vera neraskidivo je vezana za običaje i tradiciju, ali u istim ponekad narod ode predaleko.

ČUVAMO OBIČAJE I TRADICIJU Pekmezijada u Novim Kozarcima je dokaz toga (FOTO/VIDEO)
U Novim Kozarcima kod Kikinde održana je 2. "Pekmezijada", manifestacija koja je ove godine okupila desetak ekipa iz okolnih sela, Kikinde i Zrenjanina, kako bi se nadmetale u pravljenju pekmeza od šljiva. Program je organizovalo Udruženje žena "Narcis" iz Novih Kozaraca, uz podršku Mesne zajednice i Grada Kikinde.
Sela koja nisu zaboravila
U nekim krajevima Srbije, naročito u istočnoj i jugoistočnoj Srbiji, kao i u Pomoravlju, postoje sela u kojima se litija nije prekidala ni za vreme ratova, komunizma, pa ni pandemije. To su mesta gde se veruje da će seoski mir, zdravlje i rodnost sačuvati samo ako krst izađe iz crkve i prođe među narodom.
U selima oko Trgovišta, Knjaževca, Sokobanje, ali i u zapadnoj Srbiji, krstonoše se i danas poštuju kao posrednici sa nebeskim silama.
Krstonoše kao zavetni ljudi
Krstonoša ne nosi samo teret drvenog krsta. On nosi zavet. U mnogim selima, biraju se posebno pobožni ljudi, često stariji, koji su „dostojni“ da iznesu krst. U nekima se to vezuje za zavet porodice — ako je nekada davno neko bio izlečen ili spasen, njegovi potomci zauvek nose krst na litijama.
Veruje se da krstonoša mora biti trezan, očišćen molitvom, i u nekim mestima — da pre litije posti ili ne izgovara ružne reči danima.
Shutterstock
Šta se dešava ako litije izostanu?
Stariji ljudi veruju da izostanak litije donosi sušu, bolest ili svađu u selu. Zato se, i u savremenim okolnostima, makar mali broj ljudi okuplja da simbolično ponese krst. Zabeleženo je da su u nekim mestima ljudi sami izlazili iz kuća kad niko nije organizovao litiju — „da ne ostane prazno leto“.
Litija i krstonoša – više od običaja
Krstonoše su i danas znak da vera nije samo u crkvi, već u koraku, u tišini, u dodiru ikone i pesmi što se prenosi niz drum. Zato se poštuju i kad prođu — pogleda ih se, pozdravi, čak i nepoznati prolaznici zastanu. Jer u tom trenutku, ceo svet postaje jedno selo, a to selo korača ka nebu.

Ko je odlučio da Dositej Obradović i Vuk Stefanović Karadžić počivaju rame uz rame? Večnost spojila pismenost pod istim drvetom tišine
Mada su se u životu razmimoilazili u mišljenjima, Dositej Obradović i Vuk Stefanović Karadžić danas leže jedan pored drugog — simbolično ujedinjeni u smrti. Njihova večna kuća nalazi se u porti Saborne crkve u Beogradu, mestu koje nosi više značenja nego što se na prvi pogled čini.

U senci kneza Lazara: Tajanstveni život vojvode Ivana Kosančića
Ime mu se šapuće u stihovima, ali istorija o njemu gotovo da ćuti. Ivan Kosančić je jedan od najmističnijih srpskih junaka — slavljen u epskim pesmama, ali skriven u senkama istorijskih zapisa. Ko je zapravo bio vojvoda koji je pre polaska na Kosovo ugledao tursku vojsku i doneo kobnu vest?

Krstonoša ne stari: Običaj koji nosi i leči
Krstonoše su više od nosilaca ikona — one su čuvari običaja, predanja i zajedničke molitve. U mnogim selima Srbije, još uvek postoji nepokidana nit između naroda i svetih litija koje se vekovima obnavljaju, bez prekida.

Ovo je najjezivija srpska izreka! Mnogi nisu ni svesni njenog jezivog značenja, korene vuče iz doba Osmajlija
Ova izreka se spominje u našoj poznatoj srpskoj pesmi

Kuda je išao put cara Dušana kroz Srbiju? Tragovima vladara koji je sanjao carstvo
Srpski car Dušan nije imao jednu prestonicu, ni jednu stazu. Njegov put bio je mapa naraslog carstva, isprepleten crkvama, tvrđavama i granama moći koje su se pružale ka jugu i istoku.
Komentari(0)