ZEKA BULJUBAŠA I NJEGOVI GOLI SINOVI Junak Prvog srpskog ustanka spasio život Milošu Obrenoviću

11:00

Kultura 0

Strava mene pogledati te što si moj, a kako li je to tek Turcima kad te vide namrgođena za boj.

ZEKA BULJUBAŠA I NJEGOVI GOLI SINOVI Junak Prvog srpskog ustanka spasio život Milošu Obrenoviću
Printscreen

Zeka Buljubaša je bio junak iz prvog srpskog ustanka. Pravo ime mu je bilo Jovan Gligorijević, rođen je po jednima u Novoj Varoši, nahiji sjeničkoj, a drugi kažu da je rođen u Spreči u Bosni.Ostali pominju selo Domane kod Nevesinja u istočnoj Hercegovini.Ističući se visokim rastom i izuzetno zelenim očima zbog kojih je i dobio nadimak Zeka.

Odgajan je kod srpskih i turskih trgovaca, odakle je naučio jahanje konja, upotrebu oružja i turski jezik.Školovao se u manastiru.

Po preporuci seoskog kneza stupio je u službu Adem-bega Bešagića. Beg je trgovao stokom i obično je prodavao u Dubrovniku pa je i Zeka često tamo odlazio. Zadobio je puno begovo poverenje, ali ovaj se ipak silno rasrdio kad se pobratimio s njegovim sinom Mehom.

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

ZEKA BULJUBAŠA I NJEGOVI GOLI SINOVI Junak Prvog srpskog ustanka spasio život Milošu Obrenoviću vikipedija/Bitka kod Aleksinca

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

 

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Vraćajući se u svoje selo, ubio je zlikovca Mujagu Anadolca kad je oteo mladu udovicu Ikoniju sa nešto stoke što je imala. S njim se zadesio i pobratim Meho kome ne beše pravo to što Zeka ubi Turčina te se tu raziđoše zasvagda. Plašeći se osvete, cela porodica Gligorijević, a s njom i Ikonija u koju se Zeka bio zagledao, noću napusti selo i posle izvesnog vremena nastani se u Spreči.

Zeka se posle ubistva Turčina skrivao u okolini sela, pa je tek sutradan od kneza saznao da su se njegovi odselili. Tragajući za porodicom, idući podalje od drumova, najzad se priključio nekom trgovačkom karavanu i dospeo u Višegrad. Na preporuku ljudi iz karavana primio ga je u službu trgovac drvetom Mitar Popara i zaposlio kao splavara na Drini. Uz gazdinu pomoć, splavareći na Drini, upoznao je ljude koji su ga doveli do Stojana Čupića kod koga je bio i kasniji vojvoda Simo Katić.

Zeka se priključio ustanicima u Srbiji. Njegovo vojevanje u četi Stojana Čupića počelo je u leto 1804. godine. Pošto se dokazao hrabrošću i veštinom, Čupić ga je unapredio u zvanje buljubaše i odredio mu sektor (na ušću Drine) koji je štitio od upada Turaka iz Bosne.

Na području sela Crna Bara, gde je bilo sedište njegove čete, Zeka je okupio do dvesta momaka, najhrabrijih boraca. Kako su to bili ljudi bez kuće i porodice, voleo ih je nazivati svojim "golim sinovima", pa otuda i potiče naziv "Zekini golaći".

ZEKA BULJUBAŠA I NJEGOVI GOLI SINOVI Junak Prvog srpskog ustanka spasio život Milošu Obrenoviću Wikipedia
 

Bili su to prekodrinski dobrovoljci, Srbi iz Bosne i iz Hercegovine. "Golaći" su, ratujući s Turcima, brzo zadobili plen kojim su se lepo obukli, okitili zlatom i snabdeli najlepšim oružjem. Birao je najhrabrije među najhrabrijim "golaćima" sa kojima je često, neopaženo, prelazio u Bosnu, prikupljao podatke o jačini i pokretima turskih snaga, pratio ih, presretao i napadao turske posade.

U tim tako osmišljenim i smelim poduhvatima, koji su bili glavni zadatak njegove čete, bio je nenadmašan. Oslanjajući se na svoje obaveštajce među bosanskim Srbima, njegova je četa gotovo neometano operisala po Semberiji, bosanskoj Posavini, oko Zvornika i povremeno dopirala do Tuzle.

Zeka se sreo sa voždom Srpskog ustanka u Badovincima, kada je gospodar posetio Mačvu radi organizacije ustanka u ovom kraju. Susret i razgovor vožda Karađorđa sa mladim buljubašom zabeležio je srpski pesnik i putopisac Sima Milutinović Sarajlija.

„Koekude, Zeko, koliki si, a ja zamišljah da si mnogo manji kad te tako zvaše. Da je sreće pa da je više takvijeh Srba ne bi Turci navaljivali tako često u Srbiju. Strava mene pogledati te što si moj, a kako li je to tek Turcima kad te vide namrgođena za boj.“

„Gospodaru, ja o tome i ne mislim, gledam kako da Drinu ne pređu, a u posletku i ne prelaze,  već ja moram ići tamo da ih haram i ubijam ne bi li se Mačve okanili“.

ZEKA BULJUBAŠA I NJEGOVI GOLI SINOVI Junak Prvog srpskog ustanka spasio život Milošu Obrenoviću WIKIMEDIA COMMONS
 

Inače, Zeka je u vreme susreta sa Voždom Srpskog ustanka već uveliko bio starešina (tur. buljukbaša) jednog odelenja ustaničke vojske vojvode Stojana Čupića, u narodu poznatog kao „Zmaj od Noćaja“. U četu ovog čuvenog vojvode Zeka je primljen čim je došao u Mačvu pošto je saznao da je ustanak protiv dahija počeo da se zahuktava.

Zekini golaći su u vreme Karađorđevog ustanka bili poznati kao najbolji ratnici. Gde nisu mogli ni smeli drugi, išli su ovi najsrčaniji i najpožrtvovaniji borci.

Karađorđe je jednom izjavio da bi mirno mogao spavati kad bi "svuda imao po jedno oko kao što je Zekino". Dva dana pre početka bitke na Mišaru dao je Zeki u zadatak da zatvori komunikacije oko Šapca kako Turci ne bi mogli ulaziti u grad niti izlaziti iz njega.

U toku avgusta 1813. godine oni su uspešno zadržavali turske prodore koji su išli pored Save. Ustanici su tu iskopali niz malih šančeva i tu dočekivali tursku vojsku.

Kada je tu stigao i Miloš Obrenović sa rudničkom vojskom i Petronije Šišo sa svojim momcima, ustanici grade i dobro utvrđuju ogroman šanac, između Save i Zasavice u Ravnju. Zeka Buljubaša se sa svojim hajducima smestio na desnom krilu šanca, a do njega Petronije Šišo. Na ovom šancu prvi se našao vojvoda Simo Katić — Prekodrinac. Posle njega su došle vojvode Miloš Obrenović sa Rudničanima, prota Mateja sa Valjevcima i Luka Lazarević sa Šapčanima.

A onda je krajem avgusta 1813. bosanski vezir Derendelija prešao Drinu sa silnom vojskom od nekih 15.000 janičara.

Sulejman paša Skopljak je predvodio konjicu u napad na šanac, ali je bio ranjen u ruku.

Izvori govore da ga je ranio lično Miloš Obrenović iz kubure.  Kako bi savladali prepreku oko šanca u vidu rova, turski komandanti su pešadiji davali rakiju, kako bi ih okuražili da jurišaju i mrtvi ispune rov, a ostatak pešadije bi preko mrtvih ušao u šanac. Turci su takođe uz pomoć francuskih inženjera iskopali približnice šancu. Vuk Karadžić  navodi da su se Turci toliko približili šancu da su se sa Srbima mogli tući sabljama, jataganima i kukama im otimati barjake.

„Danas, kad više nema ko da zapoveda, ja uzimam sebi za pravo da radim ono što smatram da je pravo i pošteno. Vi koji imate porodicu, imovinu i nešto da sačuvate – sklanjajte se! I to što pre, dok je noć. Ja sam rešio da ostanem ovde sa mojim golaćima. Samo preko nas mrtvih mogu dalje Turci. Ako mora da umre Srbija, i moje je da umrem sa njom“.
 

Ovim rečima se mladi vojvoda Jovan Gligorijević, poznatiji po nadimku Zeka Buljubaša, 16. septembra 1813. poslednji put obratio svojim „golaćima“ pred odsudnu bitku. Zekini golaći su preuzeli zadatak kojom je trebalo da nekoliko stotina golaća, drži odstupnicu srpskoj ustaničkoj vojsci u povlačenju, pred neuporedivo većom i bolje naoružanom turskom silom koju je vodio bosanski vezir Derendelija. Zeka se svojim junacima obratio u šancu kraj sela Ravnja i rečice Zasavice, uveče, uoči odlučujućeg, sedamnaestog dana, poslednje bitke Prvog srpskog ustanka.

Sedamnaestog dana borbe, 17. septembra 1813. godine, na scenu „u glavnim ulogama“ stupaju Zeka Buljubaša i njegovi golaći i čuveni megdandžija Petronije Šišo sa svojim uskocima. Oni su štitili odstupnicu srpskim vođama i ostalim preživelim ustanicima. Dok su imali baruta branili su lanac puškama, a kad im je nestalo municije isukali su noževe i tako napadali Turke. Oni su se hvatali sa Turcima u koštac i u toj borbi prsa u prsa izginuli su svi golaći zajedno sa njihovim Buljubašom Zekom.

Tako su se Zeka i njegovi verni hajdučki golaći neodstupnom borbom za Krst časni i slobodu zlatnu upisali u Knjigu večnosti. Zeka buljubaša je od zahvalnog potomstva s pravom nazvan srpskim Leonidom, a njegovi srčani golaći su upoređeni sa besmrtnim Leonidinim junacima i nazvani srpskim Spartancima.

Za junačka vaša dela,
Vasiona znade cela!
Kosti su vam rasejane,
Al s’ pobedom uveličane!
Spomen borbe za slobodu,
Nek imena vaša budu!

Lepote Srbije su i na Viberu gde vam donosimo razne priče, pridružite se našoj zajednici.

BONUS VIDEO:

tomanija obrenović

IGRE PRESTOLA STAROG BEOGRADA: Životna priča Tomanije Obrenović, žene koja je promenila tok istorije!

Kultura

14:00

25 april, 2024

Kažu da iza svakog uspešnog muškarca stoji jaka žena. Da je tako svedoči i sudbina Jevrema Obrenovića, mlađeg brata kneza Miloša, koji je imao privilegiju da život deli sa gospa Tomanijom. Iako su joj često pripisivali oštrinu i sklonost ka spletkama, u svojoj intimi ova oštroumna žene bila je samo majka koja je svim srcem radila za dobrobit svojih potomaka. A i kako ne bi, imala ih je devetoro.

Komentari(0)

Loading