Zašto se verovalo da sova “zove” mrtve: Noćne ptice u srpskoj mitologiji i njihova uloga u životu i smrti
U narodnom predanju Srba, sova nije bila samo ptica noći – već tihi glasnik onostranog. Ako se oglasi iznad kuće, naročito u ponoć, verovalo se da “neko mora poći” ili da duša luta bez mira.
U šumama Srbije, kada bi noć pala, nije se najviše plašilo mraka – već glasa koji dolazi iz tame. Glas sove, ćuka ili kukuvije nije bio običan zvuk – već poruka. U narodnom verovanju, ove ptice nisu bile samo životinje, već bića na granici svetova, tihi najavljivači smrti, bolesti ili tuge. U zapisima koje beleži i Veselin Čajkanović, jasno je da su Srbi u ovim pticama videli znak. Nisu ih ubijali, ali su ih se bojali. Poštovali – ali ne prizivali.
Sova ne govori – sova doziva
U većini krajeva Srbije, sova je doživljavana kao:
Možda vas zanima:
Zašto se ognjište nije gasilo ni leti: Tajna plamena koji čuva kuću i dušu
Ognjište u staroj srpskoj kući bilo je više od mesta za vatru – bilo je srce doma, molitva predaka i tiha zaštita od svakog zla
Zašto su naši stari verovali da pčele razumeju tugu? Zaboravljeno srpsko verovanje o „javljanju smrti pčelama”
U staroj Srbiji postojalo je pravilo da se pčelama mora saopštiti ako je neko umro u kući – inače će ugibati ili napustiti košnicu.
Možda vas zanima:
Zašto se ognjište nije gasilo ni leti: Tajna plamena koji čuva kuću i dušu
Ognjište u staroj srpskoj kući bilo je više od mesta za vatru – bilo je srce doma, molitva predaka i tiha zaštita od svakog zla
Zašto su naši stari verovali da pčele razumeju tugu? Zaboravljeno srpsko verovanje o „javljanju smrti pčelama”
U staroj Srbiji postojalo je pravilo da se pčelama mora saopštiti ako je neko umro u kući – inače će ugibati ili napustiti košnicu.
Možda vas zanima:
Zašto se ognjište nije gasilo ni leti: Tajna plamena koji čuva kuću i dušu
Ognjište u staroj srpskoj kući bilo je više od mesta za vatru – bilo je srce doma, molitva predaka i tiha zaštita od svakog zla
Zašto su naši stari verovali da pčele razumeju tugu? Zaboravljeno srpsko verovanje o „javljanju smrti pčelama”
U staroj Srbiji postojalo je pravilo da se pčelama mora saopštiti ako je neko umro u kući – inače će ugibati ili napustiti košnicu.
- čuvar groblja,
- glasnik smrti,
- ptica duša – jer se “javlja kad telo više ne može da govori”.
Možda vas zanima:
Zašto se ognjište nije gasilo ni leti: Tajna plamena koji čuva kuću i dušu
Ognjište u staroj srpskoj kući bilo je više od mesta za vatru – bilo je srce doma, molitva predaka i tiha zaštita od svakog zla
Zašto su naši stari verovali da pčele razumeju tugu? Zaboravljeno srpsko verovanje o „javljanju smrti pčelama”
U staroj Srbiji postojalo je pravilo da se pčelama mora saopštiti ako je neko umro u kući – inače će ugibati ili napustiti košnicu.
Možda vas zanima:
Zašto se ognjište nije gasilo ni leti: Tajna plamena koji čuva kuću i dušu
Ognjište u staroj srpskoj kući bilo je više od mesta za vatru – bilo je srce doma, molitva predaka i tiha zaštita od svakog zla
Zašto su naši stari verovali da pčele razumeju tugu? Zaboravljeno srpsko verovanje o „javljanju smrti pčelama”
U staroj Srbiji postojalo je pravilo da se pčelama mora saopštiti ako je neko umro u kući – inače će ugibati ili napustiti košnicu.
Možda vas zanima:
Zašto se ognjište nije gasilo ni leti: Tajna plamena koji čuva kuću i dušu
Ognjište u staroj srpskoj kući bilo je više od mesta za vatru – bilo je srce doma, molitva predaka i tiha zaštita od svakog zla
Zašto su naši stari verovali da pčele razumeju tugu? Zaboravljeno srpsko verovanje o „javljanju smrti pčelama”
U staroj Srbiji postojalo je pravilo da se pčelama mora saopštiti ako je neko umro u kući – inače će ugibati ili napustiti košnicu.
Možda vas zanima:
Zašto se ognjište nije gasilo ni leti: Tajna plamena koji čuva kuću i dušu
Ognjište u staroj srpskoj kući bilo je više od mesta za vatru – bilo je srce doma, molitva predaka i tiha zaštita od svakog zla
Zašto su naši stari verovali da pčele razumeju tugu? Zaboravljeno srpsko verovanje o „javljanju smrti pčelama”
U staroj Srbiji postojalo je pravilo da se pčelama mora saopštiti ako je neko umro u kući – inače će ugibati ili napustiti košnicu.
Možda vas zanima:
Zašto se ognjište nije gasilo ni leti: Tajna plamena koji čuva kuću i dušu
Ognjište u staroj srpskoj kući bilo je više od mesta za vatru – bilo je srce doma, molitva predaka i tiha zaštita od svakog zla
Zašto su naši stari verovali da pčele razumeju tugu? Zaboravljeno srpsko verovanje o „javljanju smrti pčelama”
U staroj Srbiji postojalo je pravilo da se pčelama mora saopštiti ako je neko umro u kući – inače će ugibati ili napustiti košnicu.
Možda vas zanima:
Zašto se ognjište nije gasilo ni leti: Tajna plamena koji čuva kuću i dušu
Ognjište u staroj srpskoj kući bilo je više od mesta za vatru – bilo je srce doma, molitva predaka i tiha zaštita od svakog zla
Zašto su naši stari verovali da pčele razumeju tugu? Zaboravljeno srpsko verovanje o „javljanju smrti pčelama”
U staroj Srbiji postojalo je pravilo da se pčelama mora saopštiti ako je neko umro u kući – inače će ugibati ili napustiti košnicu.
Ako bi sova “kukala” iznad krova, posebno tri noći zaredom, to se tumačilo kao:
- „Nešto gubiš.“
- „Neko ide.”
- „Duša ne nalazi put.”
U nekim selima Šumadije, ćuk koji “zove” u ponoć se dočekivao paljenjem sveće, da „duši pokažeš svetlo i zatvoriš vrata“.
Noćne ptice i smrt – veza koja ne puca
Posebno su se razlikovale vrste:
- Sova kukuvija – ako leti iznad kuće, smrt u roku od tri dana.
- Ćuk – ako se zadrži na drvetu u dvorištu, verovalo se da „donosi senku iz groba“.
- Sova u planini – zaštitnica mesta gde počiva nečija duša, često u legendama čuva “zatvoreni grob”.
Zato je u nekim selima postojao običaj da ako se sova javi iznad kuće pokojnika, ne sme se govoriti naglas narednih 5 minuta – jer se verovalo da “sluša da li je zaboravljena”.
Zaštita od sovinog poziva
Kako su se ljudi štitili od “poziva” noćnih ptica?
Vešanjem crvenog konca na prozor – da preseče “duhovni poziv”.
Izgovaranjem rečenice:
„Idi, ptico, nije tvoje ovde.”
Paljenjem sveće u kući, bez molitve – da “svetlost zbuni senku”.
Takođe, ptica se nije smela gledati direktno u oči – jer se verovalo da „pamti pogled“ i može da se “vrati po njega”.
Da li su ptice zaista predskazivale smrt?
U mnogim slučajevima, stariji ljudi su povezivali pojavu sove ili ćuka sa bolesnikom u kući. Ako bi se ptica oglasila nekoliko noći zaredom – često bi neko stvarno preminuo. Bilo je to dovoljno da se stvori uverenje da ptica zna ono što ljudi ne mogu da vide.
Zato su i danas, u nekim selima zapadne Srbije, stariji ljudi nemirni ako čuju pticu da kuka iz šume. Neće reći naglas, ali će zatvoriti prozor – i tiho pogledati u ikonu.
Zašto se ptica nije dirala?
Uprkos strahu, niko nije ubijao sove. Verovalo se da ako ubiješ sovu – duša koju je nosila ostaje kod tebe.
U nekim mestima, ako sova sleti na tavan ili prozor, pozivao se sveštenik ili se palio tamjan – ali se ptica nikad nije isterivala silom.
Sova danas – simbol mudrosti, nekad – znak senke
Danas je sova motiv na šoljicama, tetovažama, simbol mudrosti i tišine. Ali u srpskom predanju, ona je čuvar duhovne granice, biće koje ne možeš kupiti ni ukrotiti.
Možda smo zaboravili šta njen glas znači, ali ako sledeći put sova sleti na tvoje dvorište i pogleda u mrak, možda je ipak bolje – upaliti svetlo.
Srbi na grob za Zadušnice prostiru stolnjake kao da je slava: Sveštenik otkrio koji je stav Srpske pravoslavne crkve o bizarnom običaju
U mnogim sredinama u Srbiji na groblje se za Zadušnice pored sveća iznosi i mnogo hrane.
Zašto se gledalo da li se dim diže pravo: Znak dobra, zla i tihe poruke neba
U staroj srpskoj tradiciji dim nije bio samo posledica vatre – bio je poruka, predskazanje i pokazatelj duhovnog stanja kuće i naroda
Danas su Mitrovske zadušnice: Dan kada duše predaka dolaze da vide jesmo li ih zaboravili
U tišini groblja, uz sveću, koljivo i molitvu, Srbi danas obeležavaju dan koji nije ni tuga ni praznik – već veza između nas i onih koji su nas gledali kad smo prvi put udahnuli
Turci su raskopali Skenderbegov grob i kosti nosili kao amajliju: Albanski nacionalni heroj je Srbin, njegova porodica počiva u Hilandaru
Đurađ Kastriot je rođen u porodici srpskog porekla. Otac mu se zvao Ivan, a majka Vojislava (Vojsava). Ivan i Vojislava imali su četiri sina i pet kćeri. Zvali su se Repoš, Staniša, Konstantin, Đurađ, Mara, Jela, Angelina, Vlajica i Mamica.
Veliko otkriće kod Prijepolja, arheolozi ostali u čudu: Pronašli pečat koji menja tok celog istraživanja, manastir nije posvećen Svetom Petru i Pavlu, već Svetom Simeonu Mirotočivom
Najnovija arheološka istraživanja sprovedena u manastiru Pustinja kod Prijepolja otkrila su istorijsku istinu koja menja dosadašnja saznanja. Iako se decenijama verovalo da je u pitanju manastir posvećen Svetom Petru i Pavlu, arheolozi su pronašli olovni pečat sa likom Svetog Simeona Mirotočivog, što potvrđuje da je manastir zapravo posvećen ovom svetitelju.
Komentari(0)