NJENA KUĆA BILA JE NEKA VRSTA "NARODNE AKADEMIJE" Ušla je čak i u Ginisovu knjigu (VIDEO)
Bila je nešto što se rađa u stotinu godina", govorio je o njoj dugogodišnji umetnički rukovodilac Narodnog orkestra RTS Ljubiša Pavković
Radojka Živković, umetnica koja je svojim kolima i pesmama nemerljivo obogatila nacionalnu muzičku kulturu, vanredni muzički talenat nasledila je od oca Tihomira Tomića, poznatog učitelja harmonike.
Printscreen
O njoj je napisano na hiljade tekstova, snimljeno bezbroj televizijskih emisija, preko talasa Radio Beograda bila je čest i drag gost u nebrojeno domova. Rodila se 24.avgusta 1923.godine u selu Globoderu kod Кruševca. Od malih nogu pokazala je veliki muzički talenat i interesovanje za harmoniku, pa je otac nevoljno pristao da joj bude učitelj. Brzo se pročulo za Radojkino umeće, pa je u predratnom periodu nastupala i bila poznata kao čudo od deteta na harmonici. Prvi put je nastupila na Radio Beogradu 1932.godine. Na prvom jugoslovenskom takmičenju harmonikaša, održanom 1935. godine, dvanaestogodišnja devojčica osvojila je sve simpatije publike i prvu nagradu stručnog žirija. Do početka Drugog svetskog rata imala je već brojne nastupe. Od 1941. godine Radojki se pridružio njen budući suprug Milutin Živković. Njihova kuća u Lamartinovoj ulici u Beogradu bila je neka vrsta "narodne akademije" u kojoj su mnogi harmonikaši i pevači dobili prve muzičke lekcije. Odatle su potekle i ideje o osnivanju muzičkih festivala poput "Ilidže" i "Beogradskog sabora".
Izvor: espreso
KAKO SE BIRA SLAVA: Porodični zaštitnik kao nit identiteta
Mnogi se pitaju: zašto baš taj svetac, a ne neki drugi? Srpska slava nije samo običaj – ona je prvo nematerijalno kulturno dobro iz naše zemlje upisano na UNESKO listu. To je jedinstvena duhovna praksa koja povezuje generacije, gde svako domaćinstvo ima svog nebeskog zaštitnika – krsno ime.
Urezano u prag: Zašto su Srbi nekada svoje ime urezivali na kući
U selima zapadne i južne Srbije, na starim drvenim kućama i danas se mogu videti urezana imena, godine i poneki krstić iznad vrata. Neki misle da su to samo oznake starih majstora ili dekorativni detalji, ali zapravo se iza tih tragova krije ozbiljan običaj i snažna poruka domaćina.
Običaj „nošenja noći“: Zašto su naši stari decu nosili preko praga kad padne mrak
Kad dete plače noću, budi se u isto vreme ili gleda „u ćošak“, narod je znao: noć mu je „ušla u dušu“. Zato su ga nosili tri puta preko praga – da ga vrate iz senke
Tri dana pred Mitrovdan: Verovalo se da tada duhovi obilaze domove i gledaju ko ih pamti
Uoči praznika Svetog Dimitrija, narod je ćutao, palio sveće i nije otvarao vrata posle mraka – jer se verovalo da mrtvi još jednom dolaze pred kuću
Vekovni prsten na prstu mrtvog: Zašto se pokojnici sahranjuju sa burmom i šta se dešava ako se skine
U srpskoj tradiciji, burma nije samo znak braka – već veza između duša. Zato se i posle smrti ostavlja na ruci, da pokojnik zna kome pripada – i da ne zaboravi put ka miru
Komentari(0)