U istoriji Prvog srpskog ustanka, ime Jovana Kursule ne stoji među najglasnijima, ali u sećanju naroda odjekuje poput starog groma. Bio je vojvoda, dvobojac, tih i neustrašiv, poznat ne samo po hrabrosti, već i po neobičnoj pojavi i legendama koje su ostale za njim.
Poreklo i nadimak koji se pamti
Rođen je 1768. godine u selu Donja Gorevnica, kod današnjeg Čačka. Pravo prezime bilo mu je Petrović, ali je nadimak „Kursula“ nosio još iz mladosti. Po jednoj verziji, dolazi od specifičnog načina hoda, gotovo nalik na klizanje („kursuljanje“), a po drugoj — od čudne odeće koju je nosio. Postoji i tumačenje da je nadimak mogao poticati iz turskog jezika, što bi simbolizovalo neustrašivost i nepredvidivost u boju. Postoji i pretpostavka da je naziv „Kursula“ izveden iz izraza povezanih sa „raskusuravanjem“, u smislu da je na megdanu znao da 'svede račun' s neprijateljem — brzo, precizno i bez suvišnih reči. Neke hronike navode da je nadimak poneo još kao mladić poznat po brzini i snalažljivosti. Bez obzira na poreklo, ime Kursula postalo je sinonim za smelog, dostojanstvenog borca.
Tišina, snaga i dugačak mač
Možda vas zanima:
KO JE ZAISTA PRESUDIO KARAĐORĐU I ZAŠTO JE MORAO DA UBIJE SVOG BRATA: Šokantni detalji tajnog suđenja kod starih Srba!
Karađorđe je ubio brata Marinka, a taj čin je obeležio Prvi srpski ustanak. Ipak, to nije bila impulsivna odluka, već SPARTANSKA ODLUKA najvišeg srpskog suda! Ovo je istina o TAJNOM SAVETU, strahu od turske osvete i surovom MORALU srpskih hajduka!
Kako su ustanici na Ivankovcu pobedili vojsku od 20.000 Osmanlija - Junaštvo Milenka Stojkovića i noćni dolazak Karađorđa
Sudbonosni dani Prvog srpskog ustanka u Moravskoj dolini. Na obroncima brda Ivankovac, nedaleko od Ćuprije, avgusta 1805. godine odigrala se presudna bitka između ustanika i osmanske vojske. Ovaj sukob, poznat kao Bitka kod Ivankovca, bio je prva velika pobeda ustanika nad regularnom turskom vojskom, a njegov značaj bio je ogroman – ulio je narodu samopouzdanje i pokazao da se vekovima sanjana sloboda može izboriti oružjem.
Možda vas zanima:
KO JE ZAISTA PRESUDIO KARAĐORĐU I ZAŠTO JE MORAO DA UBIJE SVOG BRATA: Šokantni detalji tajnog suđenja kod starih Srba!
Karađorđe je ubio brata Marinka, a taj čin je obeležio Prvi srpski ustanak. Ipak, to nije bila impulsivna odluka, već SPARTANSKA ODLUKA najvišeg srpskog suda! Ovo je istina o TAJNOM SAVETU, strahu od turske osvete i surovom MORALU srpskih hajduka!
Kako su ustanici na Ivankovcu pobedili vojsku od 20.000 Osmanlija - Junaštvo Milenka Stojkovića i noćni dolazak Karađorđa
Sudbonosni dani Prvog srpskog ustanka u Moravskoj dolini. Na obroncima brda Ivankovac, nedaleko od Ćuprije, avgusta 1805. godine odigrala se presudna bitka između ustanika i osmanske vojske. Ovaj sukob, poznat kao Bitka kod Ivankovca, bio je prva velika pobeda ustanika nad regularnom turskom vojskom, a njegov značaj bio je ogroman – ulio je narodu samopouzdanje i pokazao da se vekovima sanjana sloboda može izboriti oružjem.
Možda vas zanima:
KO JE ZAISTA PRESUDIO KARAĐORĐU I ZAŠTO JE MORAO DA UBIJE SVOG BRATA: Šokantni detalji tajnog suđenja kod starih Srba!
Karađorđe je ubio brata Marinka, a taj čin je obeležio Prvi srpski ustanak. Ipak, to nije bila impulsivna odluka, već SPARTANSKA ODLUKA najvišeg srpskog suda! Ovo je istina o TAJNOM SAVETU, strahu od turske osvete i surovom MORALU srpskih hajduka!
Kako su ustanici na Ivankovcu pobedili vojsku od 20.000 Osmanlija - Junaštvo Milenka Stojkovića i noćni dolazak Karađorđa
Sudbonosni dani Prvog srpskog ustanka u Moravskoj dolini. Na obroncima brda Ivankovac, nedaleko od Ćuprije, avgusta 1805. godine odigrala se presudna bitka između ustanika i osmanske vojske. Ovaj sukob, poznat kao Bitka kod Ivankovca, bio je prva velika pobeda ustanika nad regularnom turskom vojskom, a njegov značaj bio je ogroman – ulio je narodu samopouzdanje i pokazao da se vekovima sanjana sloboda može izboriti oružjem.
Kursula je bio neobično snažan, visok i krupan, ali i izuzetno ćutljiv. Govorio je tiho, retko, i nikada nije podizao glas — ali kad bi govorio, svi bi stajali mirno. Njegov ratni mač bio je duži nego kod drugih vojvoda, što je dodatno doprinosilo njegovoj zastrašujućoj pojavi u bojištu.
Među saborcima je bio poznat i po tome što nikada nije nosio zaštitni oklop — smatrao je da čestitost i čista savest štite bolje od gvozdene ploče. Odluke je donosio brzo, ali pravedno, zbog čega je uživao duboko poštovanje svojih vojnika.
Dvoboj sa Musom Arbanasom
Najčuvenija anegdota o Kursuli odnosi se na njegov dvoboj sa Musom Arbanasom, turskim junakom, za koga se govorilo da „nema ravnog na Balkanu“. Prema narodnoj priči, Musa je izazvao srpske vojvode na dvoboj, a Kursula je bio jedini koji je mirno stao naspram njega.
Borba se odvijala ispred redova, uz zvuke bubnjeva i navijanje s obe strane. Musa je prvi nasrnuo, ali ga je Kursula vešto parirao, i posle kratkog nadmudrivanja — jednim snažnim udarcem oborio protivnika. Narod je tada počeo da peva o Kursuli kao o vitezu koji „ćuti kao kamen, ali udara kao grom“.
Učesnik velikih bitaka
Kao vojvoda užičkog kraja, Kursula je učestvovao u više bitaka, ali je boj kod Deligrada 1813. bio njegov poslednji. U turskoj ofanzivi, dok je branio položaje, pogođen je i smrtno ranjen. Umro je kao vojnik, na bojištu, ostavivši iza sebe slavu koju istorija tek treba da ispriča kako dolikuje.
Sveti Arhangel Mihailo: Ko je zapravo Božji vojvoda koga Srbi slave na Aranđelovdan
Aranđelovdan, koji se obeležava 21. novembra, spada među najvažnije slave u srpskom narodu. Sveti Mihailo ne dolazi tiho – on dolazi s mačem, da preseče zlo i zaštiti pravdu.
Kako su naši stari prepoznavali dolazak zime: Zaboravljeni narodni „prognozeri“
Nisu imali aplikacije ni meteorologe, ali su znali – ako mačka legne na leđa, sneg je blizu. A ako dim ide pravo, dani su brojani.
Zašto se u kući ne peva posle zalaska sunca: Tiha pravila srpskog domaćinstva
Stari su govorili – „Ne pevaj uveče, da ne zaplačeš ujutru.“ U toj rečenici nije bilo pretnje, već mudrosti o poštovanju noći, doma i duhovnog mira.
KAKO SE BIRA SLAVA: Porodični zaštitnik kao nit identiteta
Mnogi se pitaju: zašto baš taj svetac, a ne neki drugi? Srpska slava nije samo običaj – ona je prvo nematerijalno kulturno dobro iz naše zemlje upisano na UNESKO listu. To je jedinstvena duhovna praksa koja povezuje generacije, gde svako domaćinstvo ima svog nebeskog zaštitnika – krsno ime.
Urezano u prag: Zašto su Srbi nekada svoje ime urezivali na kući
U selima zapadne i južne Srbije, na starim drvenim kućama i danas se mogu videti urezana imena, godine i poneki krstić iznad vrata. Neki misle da su to samo oznake starih majstora ili dekorativni detalji, ali zapravo se iza tih tragova krije ozbiljan običaj i snažna poruka domaćina.
Komentari(0)