Kako je jedan Škot spasao srpski narod - Srpsko bure, izum koji je obuzdao smrtonosni tifus u Valjevu
U uslovima ratne katastrofe, kada je srpsko stanovništvo već bilo razoreno oružanim sukobima, epidemija pegavog tifusa 1915. godine postala je nadolazeća apokalipsa. Pre nego što je stigao lekar Vilijam Hanter, Srbija je imala nedovoljno lekara i skoro nikakve preventivne mere. U decembru 1914. do maja 1915. periodu više od 150.000 ljudi umrlo je od tifusa i pratećih bolesti.
Rat i bolest – dvostruka nesreća
U proleće 1915. godine, kada su srpske bitke uveliko ušle u istoriju, zemlju je napala nova, nevidljiva vojska – tifus. U samo nekoliko meseci odneo je više života nego svi dotadašnji okršaji sa Austrougarskom. U Valjevu, epicentru tragedije, smrti je stao na put jedan lekar iz Škotske – pukovnik i epidemiolog Vilijam Hanter
„U nametnuti rat 1914. srpska zdravstvena služba krenula je sa svega 450 raspoloživih lekara“, napisao je Hanter kasnije u svojoj studiji. Nakon Cerske i Kolubarske bitke u Valjevo su nagrnule hiljade ranjenika i izbeglica. Ulice i kasarne postale su improvizovane bolnice, a bolesti koje su prenosile vaške – pegavi tifus i povratna groznica – širile su se brže od granata.
Možda vas zanima:
TAJNA IMENA AUTOKOMANDE U BEOGRADU: Zašto je kružni tok dobio nemački naziv i kakvu ulogu je imao u Prvom svetskom ratu
Beogradska saobraćajnica nosi naziv koji je ostao kao svedok okupacije: Otkrivamo zašto je taj prostor bio centralna logistička baza Austro-Ugarske vojske.
110 godina sećanja: Dani kada je Srbija stajala pred najmračnijom sudbinom, Beograd u plamenu i krvavim sokacima, i reči koje odjekuju i danas
Posle slavnih pobeda u Cerskoj i Kolubarskoj bici 1914. godine, Srbija je dočekala 1915. iscrpljena. Epidemija pegavog tifusa odnela je desetine hiljada života, rezerve su bile istrošene, a glad je pritiskala narod. Uprkos obećanjima, saveznička pomoć je stizala sporo i u nedovoljnom obimu. U takvim okolnostima Centralne sile odlučuju da unište Srbiju jednom za svagda. U novoj ofanzivi udružuju se Nemačka, Austro-Ugarska i Bugarska, dok Turska pruža logističku potporu.
Možda vas zanima:
TAJNA IMENA AUTOKOMANDE U BEOGRADU: Zašto je kružni tok dobio nemački naziv i kakvu ulogu je imao u Prvom svetskom ratu
Beogradska saobraćajnica nosi naziv koji je ostao kao svedok okupacije: Otkrivamo zašto je taj prostor bio centralna logistička baza Austro-Ugarske vojske.
110 godina sećanja: Dani kada je Srbija stajala pred najmračnijom sudbinom, Beograd u plamenu i krvavim sokacima, i reči koje odjekuju i danas
Posle slavnih pobeda u Cerskoj i Kolubarskoj bici 1914. godine, Srbija je dočekala 1915. iscrpljena. Epidemija pegavog tifusa odnela je desetine hiljada života, rezerve su bile istrošene, a glad je pritiskala narod. Uprkos obećanjima, saveznička pomoć je stizala sporo i u nedovoljnom obimu. U takvim okolnostima Centralne sile odlučuju da unište Srbiju jednom za svagda. U novoj ofanzivi udružuju se Nemačka, Austro-Ugarska i Bugarska, dok Turska pruža logističku potporu.
Možda vas zanima:
TAJNA IMENA AUTOKOMANDE U BEOGRADU: Zašto je kružni tok dobio nemački naziv i kakvu ulogu je imao u Prvom svetskom ratu
Beogradska saobraćajnica nosi naziv koji je ostao kao svedok okupacije: Otkrivamo zašto je taj prostor bio centralna logistička baza Austro-Ugarske vojske.
110 godina sećanja: Dani kada je Srbija stajala pred najmračnijom sudbinom, Beograd u plamenu i krvavim sokacima, i reči koje odjekuju i danas
Posle slavnih pobeda u Cerskoj i Kolubarskoj bici 1914. godine, Srbija je dočekala 1915. iscrpljena. Epidemija pegavog tifusa odnela je desetine hiljada života, rezerve su bile istrošene, a glad je pritiskala narod. Uprkos obećanjima, saveznička pomoć je stizala sporo i u nedovoljnom obimu. U takvim okolnostima Centralne sile odlučuju da unište Srbiju jednom za svagda. U novoj ofanzivi udružuju se Nemačka, Austro-Ugarska i Bugarska, dok Turska pruža logističku potporu.
Za nepunih šest meseci u Srbiji je umrlo više od 150.000 ljudi, među njima i sami lekari i bolničarke. Od 26 lekara u valjevskim bolnicama, samo petoro je preživelo.
Dolazak britanske misije
Početkom 1915. Srbija je zatražila pomoć sveta. Tada u zemlju stiže međunarodna sanitetska misija – među njima i dr. Vilijam Hanter, već tada priznati londonski lekar i profesor. Kao pukovnik britanske vojske, preuzima vođenje mera za suzbijanje epidemije.
Njegov tim i srpski lekari zajedno su uveli karantine, izolaciju obolelih i – najvažnije – metodu dezinfekcije odeće i posteljine.
„Srpsko bure“ – oružje protiv vaški
Jednostavan, ali spasonosan izum bio je Hanterovo „srpsko bure“. U pitanju je bio metalni kotao u kome se uz pomoć pare dezinfikovala odeća, čime su uništavane vaške – glavni prenosioci tifusa.
Uvođenje ovih mera bilo je prekretnica: broj novih slučajeva naglo je opao, a do leta 1915. epidemija je bila obuzdana.
Svedočenja i Hanterova knjiga
Nakon rata, Hanter je u Londonu 1920. objavio knjigu The Serbian Epidemics of Typhus and Relapsing Fever in 1915. U njoj je zapisao:
„Srpski narod se borio sa epidemijom bez vakcina, bez lekova i gotovo bez lekara. Ali hrabrost i disciplina lekara i sestara u Valjevu nadmašila je sve što sam do tada video.“
Ova knjiga ostaje najvredniji pisani dokument o katastrofi koja je pogodila Srbiju.
Sećanje na spasitelja
Za svoj rad Hanter je odlikovan Ordenom Svetog Save, a Valjevo mu je trajno zahvalno. U bolnici se i danas čuva jedno od originalnih „srpskih buradi“ – simbol borbe protiv smrti.
3 NAJSNAŽNIJE IKONE u Srbiji treba da ima svaki dom: Jedna leči, druga štiti decu, a treća donosi mir
U pravoslavnoj tradiciji, ikona nije samo slika na zidu - ona je prozor u duhovni svet, veza sa svecem kome se molimo i znak Božije prisutnosti u domu.
"Posle toga će ĐAVO DA TE KUŠA": Poznati sveštenik otkrio koji je jedini uslov za pričešće
Na svom najnovijem snimku na Instagramu, gde je izuzetno aktivan i ima veliki broj pratilaca, Otac Predrag Popović govorio je o tome šta je zapravo jedini i pravi uslov da bi se vernici pričešćivali. Njegove reči izazvale su veliku pažnju jer, kako kaže, sve drugo može da se ispoštuje spolja, ali bez ovoga pričešće nema smisla.
Kako se nekad čuvala so do zime: Verovanja o „tihoj hrani“ u danima pred sneg
U srpskoj tradiciji, so nije bila samo začin – već amajlija, lek, zaštita i simbol postojanosti. U novembru se posebno pazilo kako se so nosi, gde se drži i kada se daje
ŽESTOKE KAZNE CARA DUŠANA: Evo kako biste prošli u njegovo vreme ako vas uhvate u preljubi ili krađi!
Ove kazne bi i današnji svet dovele u red
Znate li koja je razlika između prosidbe i veridbe?
Buduća mlada može dobiti čak tri prstena!
Komentari(0)