Zašto je Bora Stanković krišom palio svoje rukopise: Malo poznata drama slavnog pisca iz Vranja
Saznajte zbog čega je čuveni srpski pisac uništavao sopstvena dela i kakva je to borba rastrzala njegovu dušu
Borisav Bora Stanković, čuveni srpski književnik iz Vranja, ostao je upamćen po svojim dirljivim delima poput „Koštane“ i „Nečiste krvi“. Međutim, malo ko zna da je Bora često krišom spaljivao svoje rukopise, vođen unutrašnjim sukobima i dubokim nezadovoljstvom. Šta je bio razlog ovog dramatičnog čina i šta nam govori o njegovoj ličnosti?
Strah od kritike i osude
Bora Stanković, iako priznati pisac, bio je veoma osetljiv na kritiku. Često je bio obuzet sumnjom u sopstvene sposobnosti, strahujući da njegova dela neće biti dobro prihvaćena ili shvaćena. Ovaj strah ga je ponekad dovodio do očajničkog čina – uništavanja vlastitih rukopisa.
Možda vas zanima:
Četinari koji ne znaju za smrt – Norveška kroz oči Isidore Sekulić
Srpska književnica otkrila je Norvešku pre više od jednog veka, donoseći sa sobom slike fjordova, ribarskih sela i tišinu koja ima glas.
Brankovo pismo Milici: Ljubavna priča koja je ostala neuzvraćena
Kako je mladalačka zaljubljenost Branka Radičevića nadživela osećanja i postala deo srpske književnosti
Možda vas zanima:
Četinari koji ne znaju za smrt – Norveška kroz oči Isidore Sekulić
Srpska književnica otkrila je Norvešku pre više od jednog veka, donoseći sa sobom slike fjordova, ribarskih sela i tišinu koja ima glas.
Brankovo pismo Milici: Ljubavna priča koja je ostala neuzvraćena
Kako je mladalačka zaljubljenost Branka Radičevića nadživela osećanja i postala deo srpske književnosti
Možda vas zanima:
Četinari koji ne znaju za smrt – Norveška kroz oči Isidore Sekulić
Srpska književnica otkrila je Norvešku pre više od jednog veka, donoseći sa sobom slike fjordova, ribarskih sela i tišinu koja ima glas.
Brankovo pismo Milici: Ljubavna priča koja je ostala neuzvraćena
Kako je mladalačka zaljubljenost Branka Radičevića nadživela osećanja i postala deo srpske književnosti
Perfekcionizam koji ga je mučio
Poznat po svom perfekcionizmu, Bora nikada nije bio sasvim zadovoljan napisanim. Njegova težnja ka savršenstvu često ga je vodila u frustraciju, što je rezultiralo spaljivanjem rukopisa za koje je smatrao da nisu dovoljno dobri.
vikipedija
Uništena dela – gubitak za srpsku književnost
Pretpostavlja se da je Bora Stanković spalio brojne rukopise za koje danas znamo samo kroz pisma i sećanja njegovih savremenika. Izgubljena dela predstavljaju neprocenjivi gubitak za srpsku književnost, ostavljajući iza sebe mnoga pitanja bez odgovora.
Duhovna borba i sukob sa sobom
Borina navika spaljivanja rukopisa ukazuje na duboku unutrašnju borbu koju je vodio sa samim sobom. Neprestano razapet između želje za priznanjima i straha od neuspeha, pisac je pokušavao da kroz uništenje dela simbolično očisti sopstvenu dušu od nezadovoljstva.
Zaostavština koja je ipak opstala
Iako je veliki deo njegovih dela uništen, ono što je ostalo – romani i drame koje danas čitamo – potvrđuju njegov ogroman talenat i značaj u srpskoj književnosti. Bora Stanković, uprkos svojim sumnjama, ostao je jedan od najvećih književnika Srbije.
Otkrijte malo poznatu stranu Bore Stankovića, čoveka čija je unutrašnja drama oblikovala srpsku književnost na poseban način.
Recept: Tarana sa orasima i medom – slatko jelo iz sirotinjske kuhinje koje danas pravi samo poneka baka
Nije ni kolač, ni doručak, a hranila je generacije. Slatka tarana sa orasima i medom bila je jelo za dane kad nema puno – ali ima duše, volje i tople vode
Zaboravljeni običaj: U novembru se ne ostavlja kuća prazna, makar „da pas laje“
Kada su dani kratki, a noći duge, u srpskom narodu se znalo – kuća ne sme da ostane sama. Makar neko da prespava, da se čuje glas, da pas zalaje. Tišina kuće bez duše zimi se smatrala lošim znakom.
Jesenje „prespavalice“: Kako su naši stari čuvali zdravlje snom do Nikoljdana
U narodnom verovanju, od Aranđelovdana do Nikoljdana ne leže se kasno, ne ustaje se rano, i ne budi se dete iz sna – jer se u snu odmara ne samo telo, već i duša pred zimu
Zašto se u kući ne peva naglas u novembru: Vreme tihe reči i sabranosti
U narodnoj tradiciji, novembar nije mesec za pesmu. To je vreme kada se povlači duša, spušta pogled i čuva tišina – jer kad priroda utihne, ni čovek ne bi trebalo da viče
"Teško očevima ženske dece kad pomisle šta su sve radili tuđoj ženskoj deci": Od Duška se moglo učiti o roditeljstvu
Ako rešite sve probleme svoje dece, ona neće imati drugih problema sem vas
Komentari(0)