U narodnoj tradiciji, novembar nije mesec za pesmu. To je vreme kada se povlači duša, spušta pogled i čuva tišina – jer kad priroda utihne, ni čovek ne bi trebalo da viče
Stari ljudi su znali da svaki mesec u godini ima svoju prirodu, i da nije isto šta se radi u avgustu, a šta u novembru. Za novembar se govorilo da je "zatvoreni mesec", vreme kada se smanjuje reč, ne peva, ne svira, i ne budi ono što treba da miruje.
U mnogim krajevima Srbije, naročito u Šumadiji, Pomoravlju i južnoj Srbiji, verovalo se da u novembru ne valja pevati naglas u kući, naročito posle zalaska sunca. Pesma se ostavljala za proleće, za sabore i svadbe – a novembar je bio mesec tišine i sabranosti.
Mesec koji spušta glas
Zašto se nije pevalo? Zato što se verovalo da pesma u pogrešno vreme može da „probudi ono što treba da spava“. Novembar je, po narodnom kalendaru, vreme kada zemlja tone u san, kada se zima priprema da zaključa vrata, i kada ne treba remetiti tišinu sveta.
Možda vas zanima:
NIJE DO PRAVOSLAVLJA: Zašto pokrivamo ogledala na sahrana?
Ovi običaji su deo starih paganskih praksi i praznoverica.
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Možda vas zanima:
NIJE DO PRAVOSLAVLJA: Zašto pokrivamo ogledala na sahrana?
Ovi običaji su deo starih paganskih praksi i praznoverica.
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Možda vas zanima:
NIJE DO PRAVOSLAVLJA: Zašto pokrivamo ogledala na sahrana?
Ovi običaji su deo starih paganskih praksi i praznoverica.
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
U kući se pričalo tiho, deca su znala da ne prave buku, a ako bi neko zapevao, starija žena bi samo rekla:
„Pevaj u proleće. Sad je vreme da ćutimo.“
Pesma se zimi drugačije čuje
Verovalo se da pesma u novembru „odlazi visoko“, da je čuju oni koji više nisu među živima, da može da izazove nemir u kući, san koji se ne pamti, ili suze bez razloga.
Posebno se izbegavalo da se pevaju ljubavne, tužne ili naricaljke, jer su, po predanju, „pesme koje paraju dušu, najlakše ulaze kad je veče duže od dana“.
Uloga posta i duhovne tišine
Od 28. novembra počinje i Božićni post, pa se i to uzimalo u obzir. Ljudi su se pripremali, usporavali ritam, čišćenje počinjalo iznutra. U tom periodu, pesma je bila dozvoljena samo u molitvi, pred ikonom ili tiho uz oganj.
Mnogi su tada govorili:
„Sad se ne peva za uvo, nego za srce. A ono voli tiho.“
Tišina kao znak poštovanja
U novembru su se pamtili i mrtvi – Mitrovske zadušnice, dani pred Aranđelovdan, pa i pred Nikoljdan. Kuća se tada držala mirna, svetla slabija, a sveće paljene češće. U takvom vremenu, pesma se doživljavala kao preglasna – ne samo po zvuku, već po osećaju.
Stariji su znali reći:
„Tišina je u novembru znak da poštuješ i ono što ne vidiš.“
Vreme da se povučemo – i da čujemo
Danas retko ko razmišlja o mesecu kao o duhovnom prostoru. Ali možda je vredno zapitati se: zašto priroda ćuti u novembru, a mi vičemo? Zašto dan postaje kraći, a naši razgovori duži – i teži?
Možda su stari znali da pesma u pogrešno vreme ne raduje – već odjekuje prazno.
Zato se u novembru ne peva naglas, ne zato što ne valja, već zato što valja sačuvati tišinu za ono što dolazi – praznike, svetlost, susrete. A do tada – ćutanje je pesma koju duša najbolje razume.
Zašto vernici na Ostrog nose bele vunene čarape: Narodno verovanje staro vekovima nalaže da ovo uradite sa njima
Ovo je priča o čudu, simbolici i narodnom verovanju koje traje do danas.
Monasi sa Hilandara, bez obzira na doba godine, na trpezi uvek imaju ovu posnu namirnicu: Zato su snažni i jaki i neretko dožive duboku starost
Oni zanju da je ključ dobrog života, umerenost
Vladeta Jerotić smatrao je da samo ovi ljudi zaslužuju bezgraničnu Božju ljubav: " Do ljubavi ne možemo nikad doći, sve dok smo..."
Vladeta Jerotić smatrao je da je istina od koje mnogi beže u tome što Bog od čoveka traži samo jedno, te da nam bez toga nema ni spasenja
Ko je bila sveta Ana i zašto se slavi njeno začeće? Izgovorite danas moćnu molitvu za srećan brak i porodicu
Danas, na pravoslavni praznik Začeće svete Ane, crkva se seća jednog od najvažnijih trenutaka u istoriji Hristove porodice — momenta kada je Sveta Ana, majka Bogorodice, postala trudna sa Marijom. Ovaj praznik ne samo da ima duboko religijsko značenje, već je i praznik posvećen ženama, posebno onima koje su u braku, jer se veruje da Sveta Ana zaštitnica žena i majki.
Evo kako su zaista izgledali poslednji sati Vuka Karadžića: Način na koji je skončao ostavlja bez teksta, do poslednjeg daha molio da mu ovo donesu iz Srbije
Preminuo je u Beču, daleko od rodnog Tršića i Srbije, a njegova smrt označila je kraj jedne epohe.
Komentari(0)