U srpskoj narodnoj tradiciji, prag nije bio samo ulaz u kuću. Verovalo se da on upija sve ono što ukućani ne izgovore naglas – suze, tajne, neizrečene molitve – i da kroz njega kuća pamti i ono što ljudi žele da zaborave.
U svakodnevnoj užurbanosti današnjice, prag kuće često je samo mesto preko kojeg prolazimo bez razmišljanja. Međutim, naši preci su prag doživljavali kao sveto mesto, granicu između spoljnog sveta i doma, ali i kao tihi svedok svega što se desi unutar zidova. Verovalo se da prag pamti neizgovorene reči, osećanja koja ostaju u grudima, uzdahe koji nisu pronašli put ka glasovima. I da, kada se prag promeni – kada se iskrivi, pukne ili zadrhti pod nogom – tada kuća pušta ono što je dugo nosila.
Prag kao mesto koje zna više od ukućana
Za stare Srbe, prag je bio mesto koje „čuje bez ušiju“.
Možda vas zanima:
Mravi na pragu: Letnje verovanje da ako mravi pređu preko praga – neko iz kuće odlazi
U narodnim verovanjima, pojava mrava na pragu u sred leta nije obična pojava. Ako mravi prelaze pravo preko praga, bez zastoja, govorilo se da se iz kuće neko „diže“. Ne nužno fizički – već duhovno, ili zauvek.
Običaj „nošenja noći“: Zašto su naši stari decu nosili preko praga kad padne mrak
Kad dete plače noću, budi se u isto vreme ili gleda „u ćošak“, narod je znao: noć mu je „ušla u dušu“. Zato su ga nosili tri puta preko praga – da ga vrate iz senke
Možda vas zanima:
Mravi na pragu: Letnje verovanje da ako mravi pređu preko praga – neko iz kuće odlazi
U narodnim verovanjima, pojava mrava na pragu u sred leta nije obična pojava. Ako mravi prelaze pravo preko praga, bez zastoja, govorilo se da se iz kuće neko „diže“. Ne nužno fizički – već duhovno, ili zauvek.
Običaj „nošenja noći“: Zašto su naši stari decu nosili preko praga kad padne mrak
Kad dete plače noću, budi se u isto vreme ili gleda „u ćošak“, narod je znao: noć mu je „ušla u dušu“. Zato su ga nosili tri puta preko praga – da ga vrate iz senke
Možda vas zanima:
Mravi na pragu: Letnje verovanje da ako mravi pređu preko praga – neko iz kuće odlazi
U narodnim verovanjima, pojava mrava na pragu u sred leta nije obična pojava. Ako mravi prelaze pravo preko praga, bez zastoja, govorilo se da se iz kuće neko „diže“. Ne nužno fizički – već duhovno, ili zauvek.
Običaj „nošenja noći“: Zašto su naši stari decu nosili preko praga kad padne mrak
Kad dete plače noću, budi se u isto vreme ili gleda „u ćošak“, narod je znao: noć mu je „ušla u dušu“. Zato su ga nosili tri puta preko praga – da ga vrate iz senke
Možda vas zanima:
Mravi na pragu: Letnje verovanje da ako mravi pređu preko praga – neko iz kuće odlazi
U narodnim verovanjima, pojava mrava na pragu u sred leta nije obična pojava. Ako mravi prelaze pravo preko praga, bez zastoja, govorilo se da se iz kuće neko „diže“. Ne nužno fizički – već duhovno, ili zauvek.
Običaj „nošenja noći“: Zašto su naši stari decu nosili preko praga kad padne mrak
Kad dete plače noću, budi se u isto vreme ili gleda „u ćošak“, narod je znao: noć mu je „ušla u dušu“. Zato su ga nosili tri puta preko praga – da ga vrate iz senke
Možda vas zanima:
Mravi na pragu: Letnje verovanje da ako mravi pređu preko praga – neko iz kuće odlazi
U narodnim verovanjima, pojava mrava na pragu u sred leta nije obična pojava. Ako mravi prelaze pravo preko praga, bez zastoja, govorilo se da se iz kuće neko „diže“. Ne nužno fizički – već duhovno, ili zauvek.
Običaj „nošenja noći“: Zašto su naši stari decu nosili preko praga kad padne mrak
Kad dete plače noću, budi se u isto vreme ili gleda „u ćošak“, narod je znao: noć mu je „ušla u dušu“. Zato su ga nosili tri puta preko praga – da ga vrate iz senke
Možda vas zanima:
Mravi na pragu: Letnje verovanje da ako mravi pređu preko praga – neko iz kuće odlazi
U narodnim verovanjima, pojava mrava na pragu u sred leta nije obična pojava. Ako mravi prelaze pravo preko praga, bez zastoja, govorilo se da se iz kuće neko „diže“. Ne nužno fizički – već duhovno, ili zauvek.
Običaj „nošenja noći“: Zašto su naši stari decu nosili preko praga kad padne mrak
Kad dete plače noću, budi se u isto vreme ili gleda „u ćošak“, narod je znao: noć mu je „ušla u dušu“. Zato su ga nosili tri puta preko praga – da ga vrate iz senke
Stajati dugo na pragu bez svrhe smatralo se lošim znakom.
Kaže se: „Ko stoji na pragu, nosi na nogama ono što ne može na jeziku.“
Znakovi da prag „pametno ćuti“
U predanju mnogih sela, prag je osećao prve znake promena.
Ako kuća ulazi u vreme tuge ili velikih preokreta, prag se ponaša drugačije.
Starije žene su pričale:
- Ako prag počne da škripi kad nema težine – neka reč iz kuće traži da bude izgovorena.
- Ako prag puca po sredini – stari dugovi, stare uvrede dolaze po svoje.
Zato su u danima velikih odluka, porodice izbegavale da pregovaraju na pragu.
Sve važne odluke donosile su se duboko u kući, kraj ognjišta – da prag ne ponese ono što može da se pretvori u nesreću.
Zašto se prag „čisti“ na praznike
U mnogim krajevima, običaj je bio da se na Božić, Đurđevdan ili pred Veliku Gospojinu prag poliva vodom u kojoj je bio potopljen zdravac.
To se radilo tiho, bez mnogo reči.
Verovalo se da ta voda spira ono što su ukućani u tišini ostavljali – suze neisplakane pred drugima, ljutnje koje nisu mogle biti rečene, tuge koje su ostale ispod koraka.
Opran prag je bio znak da kuća diše ponovo čistim dahom.
Šta znači kada prag sam od sebe pukne
Posebno se pazilo ako prag pukne sam od sebe.
Ako u kući nije bilo gradnje, ako nije bilo promaje ni vlage, a prag naprsne ili se iskrivi – to je bio znak.
Nije se galamilo.
Zapljunulo bi se tri puta, donela bi se sveća i malo sveže vode, i tiho bi se reklo:
„Sve što nisi mogao da kažeš, voda neka ponese.“
Tada bi ukućani znali da neko iz kuće nosi breme koje mora da se oslobodi.
Prag danas – prosto drvo ili pamćenje doma
Danas, pragove zamenjuju aluminijumske lajsne i betonski ulazi.
Ali još uvek, u starim kućama, u selima koja pamte, kad neko pređe prag i zastane – bake šapuću:
„Ne stoji na pragu. Ili uđi, ili idi. Da ne nosiš reči koje nisi rekao.“
Jer prag pamti.
Više nego zidovi.
Više nego pod.
On zna šta je prošlo preko njega – i šta još uvek stoji između doma i sveta.
Urezano u prag: Zašto su Srbi nekada svoje ime urezivali na kući
U selima zapadne i južne Srbije, na starim drvenim kućama i danas se mogu videti urezana imena, godine i poneki krstić iznad vrata. Neki misle da su to samo oznake starih majstora ili dekorativni detalji, ali zapravo se iza tih tragova krije ozbiljan običaj i snažna poruka domaćina.
Običaj „nošenja noći“: Zašto su naši stari decu nosili preko praga kad padne mrak
Kad dete plače noću, budi se u isto vreme ili gleda „u ćošak“, narod je znao: noć mu je „ušla u dušu“. Zato su ga nosili tri puta preko praga – da ga vrate iz senke
Tri dana pred Mitrovdan: Verovalo se da tada duhovi obilaze domove i gledaju ko ih pamti
Uoči praznika Svetog Dimitrija, narod je ćutao, palio sveće i nije otvarao vrata posle mraka – jer se verovalo da mrtvi još jednom dolaze pred kuću
Vekovni prsten na prstu mrtvog: Zašto se pokojnici sahranjuju sa burmom i šta se dešava ako se skine
U srpskoj tradiciji, burma nije samo znak braka – već veza između duša. Zato se i posle smrti ostavlja na ruci, da pokojnik zna kome pripada – i da ne zaboravi put ka miru
Srbi na grob za Zadušnice prostiru stolnjake kao da je slava: Sveštenik otkrio koji je stav Srpske pravoslavne crkve o bizarnom običaju
U mnogim sredinama u Srbiji na groblje se za Zadušnice pored sveća iznosi i mnogo hrane.
Komentari(0)