U starim srpskim domaćinstvima verovalo se da ako se sveća ugasi sama od sebe, to znači da je nevidljivi gost zakoračio u dom. Tišina, poštovanje i poseban ritual paljenja nove sveće bili su način da se kuća zaštiti.

U tradicionalnim kućama širom Srbije, svetlost sveće bila je više od običnog plamena. Sveća je označavala granicu između svetova – između živih i nevidljivih. Kada bi se sveća sama ugasila, bez vetra ili vidljivog razloga, stari su verovali da to nije slučajnost. Takav trenutak tumačio se kao znak da je nevidljivi gost došao u kuću.
Sveća nije bila samo svetlo – već čuvar doma
U seoskim domaćinstvima, posebno u brdskim krajevima, sveća je gorela za zaštitu kuće, ne samo za osvetljenje.
Možda vas zanima:

Na ovom mestu nikada ne ostavljajte cipele: Kao magnet privlači bolest i nesreću
Predstavlja energetsku blokadu i magnet za lošu energiju

SVETI IZVORI SRBIJE: Zašto su neki bunari i izvori smatrani čudotvornim mestima isceljenja?
U srpskoj tradiciji, izvori i bunari često nisu bili samo izvori vode, već sveta mesta, poznata po svojoj lekovitosti i čudesnim moćima. Širom Srbije postoje brojni izvori oko kojih se vekovima okupljaju ljudi, verujući u njihovu sposobnost da iscele bolesti i pruže duhovnu zaštitu.
Možda vas zanima:

Na ovom mestu nikada ne ostavljajte cipele: Kao magnet privlači bolest i nesreću
Predstavlja energetsku blokadu i magnet za lošu energiju

SVETI IZVORI SRBIJE: Zašto su neki bunari i izvori smatrani čudotvornim mestima isceljenja?
U srpskoj tradiciji, izvori i bunari često nisu bili samo izvori vode, već sveta mesta, poznata po svojoj lekovitosti i čudesnim moćima. Širom Srbije postoje brojni izvori oko kojih se vekovima okupljaju ljudi, verujući u njihovu sposobnost da iscele bolesti i pruže duhovnu zaštitu.
Možda vas zanima:

Na ovom mestu nikada ne ostavljajte cipele: Kao magnet privlači bolest i nesreću
Predstavlja energetsku blokadu i magnet za lošu energiju

SVETI IZVORI SRBIJE: Zašto su neki bunari i izvori smatrani čudotvornim mestima isceljenja?
U srpskoj tradiciji, izvori i bunari često nisu bili samo izvori vode, već sveta mesta, poznata po svojoj lekovitosti i čudesnim moćima. Širom Srbije postoje brojni izvori oko kojih se vekovima okupljaju ljudi, verujući u njihovu sposobnost da iscele bolesti i pruže duhovnu zaštitu.
Možda vas zanima:

Na ovom mestu nikada ne ostavljajte cipele: Kao magnet privlači bolest i nesreću
Predstavlja energetsku blokadu i magnet za lošu energiju

SVETI IZVORI SRBIJE: Zašto su neki bunari i izvori smatrani čudotvornim mestima isceljenja?
U srpskoj tradiciji, izvori i bunari često nisu bili samo izvori vode, već sveta mesta, poznata po svojoj lekovitosti i čudesnim moćima. Širom Srbije postoje brojni izvori oko kojih se vekovima okupljaju ljudi, verujući u njihovu sposobnost da iscele bolesti i pruže duhovnu zaštitu.
Možda vas zanima:

Na ovom mestu nikada ne ostavljajte cipele: Kao magnet privlači bolest i nesreću
Predstavlja energetsku blokadu i magnet za lošu energiju

SVETI IZVORI SRBIJE: Zašto su neki bunari i izvori smatrani čudotvornim mestima isceljenja?
U srpskoj tradiciji, izvori i bunari često nisu bili samo izvori vode, već sveta mesta, poznata po svojoj lekovitosti i čudesnim moćima. Širom Srbije postoje brojni izvori oko kojih se vekovima okupljaju ljudi, verujući u njihovu sposobnost da iscele bolesti i pruže duhovnu zaštitu.
Ljudi nisu tražili racionalno objašnjenje.
Već su znali: to nije dobro. Treba paziti.
Kako su domaćini reagovali kada se sveća sama ugasi
Kada bi se to dogodilo, običaj je nalagao da se sveća ne pali odmah na istom mestu.
Najpre bi domaćin ili domaćica tiho rekla:
„Dobro došao, ali ostani samo koliko treba.“
Potom bi:
- ugaslu sveću sklonili sa stola,
- zapalili novu na drugoj strani kuće,
- i ostavili je da gori tiho, bez pompe.
Ako se sveća ugasila tri puta zaredom, verovalo se da gost traži nešto više – često se tada palila sveća za pokojne i šaputala molitva.
Zašto se verovalo da dolaze nevidljivi gosti
Stari Srbi su verovali da duše preminulih, ali i bića iz narodnih predanja – vetrenjaci, nevidljivi čuvari doma, čak i neželjeni duhovi – traže svetlost da bi se orijentisali.
Kada naiđu na zapaljenu sveću, mogli bi zatražiti mesto – ali ako naiđu na pažnju domaćina, odlazili bi mirno.
Pojava ugašene sveće bez vidljivog uzroka bila je upozorenje: nešto traži da bude primećeno.
Šta se dalje preduzimalo
Posle ovakvog događaja, ukućani su vodili računa:
- Kuća bi ostajala tiha do zore,
- Deca nisu smela da trče ili viču,
- Nije se iznosila voda iz kuće dok ne svane dan,
- Nije se ostavljala stolica prazna za stolom.
Sledećeg dana obično bi domaćica obavila kratak obred: iznošenje hleba ili vode za pokojne ispod voćke u dvorištu.
Danas – znak koji možda i dalje osećamo
Iako danas većina sveće koristi samo za romantičnu atmosferu, i dalje, kad plamen zatreperi ili nestane bez razloga, ljudi na trenutak zastanu.
Možda u savremenom svetu nema mesta za duhove.
Ali ima mesta za osećaj.
A stari su znali:
„Kad plamen padne sam, nije ostao bez daha. Ostao je bez mesta.“

Najpametnija srpska poslovica: Rečenica koja sadrži svu mudrost ovog sveta
Svi smo mi učili naše stare poslovice kada smo bili deca, ali da li ste ih čitali kada ste odrasli? Mudrost našeg naroda sabrana na jednom mestu

DA LI JE TAČNA IZREKA DA "GREH NE ULAZI NA USTA, NEGO IZLAZI IZ NJIH"? Otac Gojko Perović obrazlaže ovu staru nedoumicu
Koliko je tačna ona stara izreka da "Greh ne ulazi u usta, nego izlazi iz njih"? I kako treba u skladu toga verovanja da postupamo

Umro od teškog zapaljenja mozga, a grobari su ostali u čudu kad su podigli kovčeg u kojem je bio Vuk: Dugo se pričalo da nije u njemu bio
O njegov smrti malo se zna, a prema nekim podacima umro je od meningitisa, odnosno zapaljenja mozga

Šta svaki vernik treba da učini pre spavanja
Posle dugog i napornog dana obično jedva čekao da legnemo u postelju i zaspimo. Međutim, često zaboravimo jednu važnu stvar, a to je pravoslavna praksa očišćenja pred spavanje - molitva.

Bata Živojinović zbog uloge morao da se oženi koleginicom: Sin legendarnog glumca otkrio i šta mu je pop rekao
Sin Bate Živojinovića, Miljko Živojinović, kaže da se njegov otac nikada nije venčao u crkvi sa svojom voljenom Lulom, već samo sa koleginicom Goricom Popović
Komentari(0)