U srpskoj tradiciji, nedelja nije bila samo dan odmora, već dan tišine. Dan za sabranost, mir u kući i poštovanje ritma duše – a ne za planove, poslove i galamu.
U starim srpskim domaćinstvima, nedelja je bila poseban dan – ne samo zato što se nije radilo u polju, već zato što se tada kuća smirivala, reč čuvala, a tišina bila važnija od rečenice. Zato se i govorilo: „Nedelja je dan tišine, da čovek sa sobom razgovara.“
Danas, kada se i nedeljom juri po tržnim centrima i obavlja ono što „nismo stigli radnim danima“, možda je pravo vreme da se podsetimo kako su naši stari shvatali ovaj dan – i zašto se u kući nije ustajalo na prvu, nije galamilo, i deca nisu budila pre vremena.
Nedelja kao dan duše
Verovalo se da je nedelja dan kad duša treba da se odmori zajedno s telom. Zato se nije budilo dete naglo, nije se kuvalo pre sunca, niti se palila vatra pre nego što se u tišini „u sebi pređe molitva“. Naročito su starije žene govorile:
Možda vas zanima:
Kako su naši stari prepoznavali dolazak zime: Zaboravljeni narodni „prognozeri“
Nisu imali aplikacije ni meteorologe, ali su znali – ako mačka legne na leđa, sneg je blizu. A ako dim ide pravo, dani su brojani.
Zašto se u kući ne peva posle zalaska sunca: Tiha pravila srpskog domaćinstva
Stari su govorili – „Ne pevaj uveče, da ne zaplačeš ujutru.“ U toj rečenici nije bilo pretnje, već mudrosti o poštovanju noći, doma i duhovnog mira.
Možda vas zanima:
Kako su naši stari prepoznavali dolazak zime: Zaboravljeni narodni „prognozeri“
Nisu imali aplikacije ni meteorologe, ali su znali – ako mačka legne na leđa, sneg je blizu. A ako dim ide pravo, dani su brojani.
Zašto se u kući ne peva posle zalaska sunca: Tiha pravila srpskog domaćinstva
Stari su govorili – „Ne pevaj uveče, da ne zaplačeš ujutru.“ U toj rečenici nije bilo pretnje, već mudrosti o poštovanju noći, doma i duhovnog mira.
Možda vas zanima:
Kako su naši stari prepoznavali dolazak zime: Zaboravljeni narodni „prognozeri“
Nisu imali aplikacije ni meteorologe, ali su znali – ako mačka legne na leđa, sneg je blizu. A ako dim ide pravo, dani su brojani.
Zašto se u kući ne peva posle zalaska sunca: Tiha pravila srpskog domaćinstva
Stari su govorili – „Ne pevaj uveče, da ne zaplačeš ujutru.“ U toj rečenici nije bilo pretnje, već mudrosti o poštovanju noći, doma i duhovnog mira.
„Kako započneš nedelju, takva ti bude cela sedmica.“
Zato se trudilo da se dan počne mirno, bez psovke, bez buke, bez ljutnje.
Ne pere se, ne šije, ne lomi
U mnogim krajevima Srbije i danas se poštuje pravilo da se nedeljom ne peru veš i sudovi, ne šije i ne lomi ništa u kući. Verovalo se da se time “lomi mir kuće”, i da će se “ceo dom rasipati preko nedelje”.
Nije se ni pozajmljivalo ništa komšijama, jer je to značilo „odneti blagoslov iz kuće“. Ako je baš moralo – ostavljalo se do ponedeljka.
Tišina ujutru, tišina u duši
Posebna pažnja poklanjala se jutru nedelje. Deca nisu budila roditelje, a roditelji nisu zvali decu „dok se sami ne probude“. Verovalo se da san u nedelju ujutru „govori ono što dan neće stići“. Ko se budi s mukom – taj treba da ćuti do doručka. Ko se budi vedar – neka čuva taj osećaj do večeri.
Zato su žene često pre izlaska iz kreveta izgovarale tiho:
„Daj mi, Gospode, mir kakav je dan tvoj.“
Nedelja je za razgovor, ne za raspravu
U porodici se trudilo da se u nedelju ne započinju ozbiljni razgovori, dogovori, pa ni planovi. Čak se i odluke koje su visile u vazduhu ostavljale za ponedeljak, jer se verovalo da je **nedelja dan kad ne treba ništa „rezati“ – ni rečima, ni rukom.“
Kao što se ne reže drvo na dan odmora, tako se ne „seče“ ni duša.
Vreme koje nije izgubljeno, nego vraćeno
Danas kada su svi dani slični, a nedelja samo još jedna radna smena kod kuće, možda je vreme da ponovo učimo od predaka. Tiha nedelja ne mora da bude strogo po pravilima, ali može da bude podsetnik: da smanjimo zvuk, odložimo telefon, ne diramo druge bez razloga – i možda prvi put u nedelji čujemo sebe.
Jer kako su stari govorili:
„Nedelja nije da bi se stiglo – nego da bi se zastalo.“
Crkva u steni kod Lukova: Svetinja tišine sakrivena ispod Kopaonika
Na litici iznad Lukovske Banje, usečena u stenu, stoji tiha crkva posvećena Svetim apostolima Petru i Pavlu – mesto molitve koje ne traži pažnju, ali ostaje u pamćenju
Kako su Srbi prepoznavali „zimski prag“: Običaji uoči Mitrovdana
Dani pred Mitrovdan bili su više od pripreme za slavu – to je bilo vreme kada se kuća smiruje, oganj proverava, a duša podseća da dolazi sezona tišine i sabiranja
Mitrovdan u narodu: Zašto se kaže da „Mitrovdan dolazi s vojskom, a Nikoljdan sa snegom“
Sveti Dimitrije, koga Srbi slave 8. novembra, nije samo vojnik vere – već i granica između jeseni i zime, svetlosti i tame, rata i mira
"Kako može to da znači?!" Ruskinja Aljona šokirana ovim srpskim rečima, jedna joj je posebno nepojmljiva (VIDEO)
Ruskinja Aljona već neko vreme živi u Srbiji, a dok „usvaja“ srpski jezik neke reči je iznenađuju
Zimski dani u manastiru: Tišina, oganj i molitva dok napolju veje
Kad sneg prekrije zidine i svet utihne, srpski manastiri postaju mesta u kojima vreme stane. Unutra – tiha vatra, tiša molitva, i duša koja se vraća sebi.
Komentari(0)