U srpskoj tradiciji, nedelja nije bila samo dan odmora, već dan tišine. Dan za sabranost, mir u kući i poštovanje ritma duše – a ne za planove, poslove i galamu.
U starim srpskim domaćinstvima, nedelja je bila poseban dan – ne samo zato što se nije radilo u polju, već zato što se tada kuća smirivala, reč čuvala, a tišina bila važnija od rečenice. Zato se i govorilo: „Nedelja je dan tišine, da čovek sa sobom razgovara.“
Danas, kada se i nedeljom juri po tržnim centrima i obavlja ono što „nismo stigli radnim danima“, možda je pravo vreme da se podsetimo kako su naši stari shvatali ovaj dan – i zašto se u kući nije ustajalo na prvu, nije galamilo, i deca nisu budila pre vremena.
Nedelja kao dan duše
Verovalo se da je nedelja dan kad duša treba da se odmori zajedno s telom. Zato se nije budilo dete naglo, nije se kuvalo pre sunca, niti se palila vatra pre nego što se u tišini „u sebi pređe molitva“. Naročito su starije žene govorile:
Možda vas zanima:
Zrno u kesi, češalj pod jastuk: Predmeti koje su žene u novembru stavljale „za sreću“
U narodnom verovanju, novembar je vreme kada se duša zatvara, a kuća mora da se „utvrdi“ sitnicama koje znače mnogo – obični predmeti koji štite dom, decu i zdravlje
Jesenje „prespavalice“: Kako su naši stari čuvali zdravlje snom do Nikoljdana
U narodnom verovanju, od Aranđelovdana do Nikoljdana ne leže se kasno, ne ustaje se rano, i ne budi se dete iz sna – jer se u snu odmara ne samo telo, već i duša pred zimu
Možda vas zanima:
Zrno u kesi, češalj pod jastuk: Predmeti koje su žene u novembru stavljale „za sreću“
U narodnom verovanju, novembar je vreme kada se duša zatvara, a kuća mora da se „utvrdi“ sitnicama koje znače mnogo – obični predmeti koji štite dom, decu i zdravlje
Jesenje „prespavalice“: Kako su naši stari čuvali zdravlje snom do Nikoljdana
U narodnom verovanju, od Aranđelovdana do Nikoljdana ne leže se kasno, ne ustaje se rano, i ne budi se dete iz sna – jer se u snu odmara ne samo telo, već i duša pred zimu
Možda vas zanima:
Zrno u kesi, češalj pod jastuk: Predmeti koje su žene u novembru stavljale „za sreću“
U narodnom verovanju, novembar je vreme kada se duša zatvara, a kuća mora da se „utvrdi“ sitnicama koje znače mnogo – obični predmeti koji štite dom, decu i zdravlje
Jesenje „prespavalice“: Kako su naši stari čuvali zdravlje snom do Nikoljdana
U narodnom verovanju, od Aranđelovdana do Nikoljdana ne leže se kasno, ne ustaje se rano, i ne budi se dete iz sna – jer se u snu odmara ne samo telo, već i duša pred zimu
„Kako započneš nedelju, takva ti bude cela sedmica.“
Zato se trudilo da se dan počne mirno, bez psovke, bez buke, bez ljutnje.
Ne pere se, ne šije, ne lomi
U mnogim krajevima Srbije i danas se poštuje pravilo da se nedeljom ne peru veš i sudovi, ne šije i ne lomi ništa u kući. Verovalo se da se time “lomi mir kuće”, i da će se “ceo dom rasipati preko nedelje”.
Nije se ni pozajmljivalo ništa komšijama, jer je to značilo „odneti blagoslov iz kuće“. Ako je baš moralo – ostavljalo se do ponedeljka.
Tišina ujutru, tišina u duši
Posebna pažnja poklanjala se jutru nedelje. Deca nisu budila roditelje, a roditelji nisu zvali decu „dok se sami ne probude“. Verovalo se da san u nedelju ujutru „govori ono što dan neće stići“. Ko se budi s mukom – taj treba da ćuti do doručka. Ko se budi vedar – neka čuva taj osećaj do večeri.
Zato su žene često pre izlaska iz kreveta izgovarale tiho:
„Daj mi, Gospode, mir kakav je dan tvoj.“
Nedelja je za razgovor, ne za raspravu
U porodici se trudilo da se u nedelju ne započinju ozbiljni razgovori, dogovori, pa ni planovi. Čak se i odluke koje su visile u vazduhu ostavljale za ponedeljak, jer se verovalo da je **nedelja dan kad ne treba ništa „rezati“ – ni rečima, ni rukom.“
Kao što se ne reže drvo na dan odmora, tako se ne „seče“ ni duša.
Vreme koje nije izgubljeno, nego vraćeno
Danas kada su svi dani slični, a nedelja samo još jedna radna smena kod kuće, možda je vreme da ponovo učimo od predaka. Tiha nedelja ne mora da bude strogo po pravilima, ali može da bude podsetnik: da smanjimo zvuk, odložimo telefon, ne diramo druge bez razloga – i možda prvi put u nedelji čujemo sebe.
Jer kako su stari govorili:
„Nedelja nije da bi se stiglo – nego da bi se zastalo.“
3 NAJSNAŽNIJE IKONE u Srbiji treba da ima svaki dom: Jedna leči, druga štiti decu, a treća donosi mir
U pravoslavnoj tradiciji, ikona nije samo slika na zidu - ona je prozor u duhovni svet, veza sa svecem kome se molimo i znak Božije prisutnosti u domu.
"Posle toga će ĐAVO DA TE KUŠA": Poznati sveštenik otkrio koji je jedini uslov za pričešće
Na svom najnovijem snimku na Instagramu, gde je izuzetno aktivan i ima veliki broj pratilaca, Otac Predrag Popović govorio je o tome šta je zapravo jedini i pravi uslov da bi se vernici pričešćivali. Njegove reči izazvale su veliku pažnju jer, kako kaže, sve drugo može da se ispoštuje spolja, ali bez ovoga pričešće nema smisla.
Kako se nekad čuvala so do zime: Verovanja o „tihoj hrani“ u danima pred sneg
U srpskoj tradiciji, so nije bila samo začin – već amajlija, lek, zaštita i simbol postojanosti. U novembru se posebno pazilo kako se so nosi, gde se drži i kada se daje
ŽESTOKE KAZNE CARA DUŠANA: Evo kako biste prošli u njegovo vreme ako vas uhvate u preljubi ili krađi!
Ove kazne bi i današnji svet dovele u red
Znate li koja je razlika između prosidbe i veridbe?
Buduća mlada može dobiti čak tri prstena!
Komentari(0)