Stari su govorili – „Ne pevaj uveče, da ne zaplačeš ujutru.“ U toj rečenici nije bilo pretnje, već mudrosti o poštovanju noći, doma i duhovnog mira.
U srpskoj narodnoj tradiciji, večernji sati su bili vreme kada kuća „diše tišinom“. Dan za rad, pesmu i galamu završavao se sa prvim mrakom, a sve što dolazi posle zalaska sunca bilo je obeleženo mirnoćom, sabranošću i blagim rečima. Zato su stariji često govorili deci i mladima: „Nemoj da pevaš kad padne veče.“ Nije to bio hir, ni praznoverje, već deo nepisanih pravila o ponašanju u domu – pravila koja su štitila ritam porodice, dušu kuće i nevidljive granice između dana i noći.
Veče nije vreme za pesmu – već za smirenje
Pevanje, igranje, zviždanje i glasno smejanje uveče smatrani su neprikladnim u većini srpskih sela. Postojalo je verovanje da pesma „raznosi dušu“ i da, ako se uveče peva, čovek noću ne može da spava, a ujutru će se probuditi tužan ili bolestan.
Možda vas zanima:
Zrno u kesi, češalj pod jastuk: Predmeti koje su žene u novembru stavljale „za sreću“
U narodnom verovanju, novembar je vreme kada se duša zatvara, a kuća mora da se „utvrdi“ sitnicama koje znače mnogo – obični predmeti koji štite dom, decu i zdravlje
Jesenje „prespavalice“: Kako su naši stari čuvali zdravlje snom do Nikoljdana
U narodnom verovanju, od Aranđelovdana do Nikoljdana ne leže se kasno, ne ustaje se rano, i ne budi se dete iz sna – jer se u snu odmara ne samo telo, već i duša pred zimu
Možda vas zanima:
Zrno u kesi, češalj pod jastuk: Predmeti koje su žene u novembru stavljale „za sreću“
U narodnom verovanju, novembar je vreme kada se duša zatvara, a kuća mora da se „utvrdi“ sitnicama koje znače mnogo – obični predmeti koji štite dom, decu i zdravlje
Jesenje „prespavalice“: Kako su naši stari čuvali zdravlje snom do Nikoljdana
U narodnom verovanju, od Aranđelovdana do Nikoljdana ne leže se kasno, ne ustaje se rano, i ne budi se dete iz sna – jer se u snu odmara ne samo telo, već i duša pred zimu
Možda vas zanima:
Zrno u kesi, češalj pod jastuk: Predmeti koje su žene u novembru stavljale „za sreću“
U narodnom verovanju, novembar je vreme kada se duša zatvara, a kuća mora da se „utvrdi“ sitnicama koje znače mnogo – obični predmeti koji štite dom, decu i zdravlje
Jesenje „prespavalice“: Kako su naši stari čuvali zdravlje snom do Nikoljdana
U narodnom verovanju, od Aranđelovdana do Nikoljdana ne leže se kasno, ne ustaje se rano, i ne budi se dete iz sna – jer se u snu odmara ne samo telo, već i duša pred zimu
Govori se da su se duše pokojnika tada približavale kući, i da nije dobro izazivati buku, jer se ne zna kome se pesma obrati. Posebno se izbegavalo da se pevaju tužne ili ljubavne pesme, jer se verovalo da u tišini noći emocije dobijaju snagu koju čovek ne može da podnese.
Prag, prozori i tišina – svetinje večeri
U večernjim satima nije se sedelo na pragu, jer se smatralo da je to vreme kada „svet prolazi“, i da je prag granica koja se mora poštovati. Prozori su se zatvarali, svetla gasila ranije, a razgovori svedeni na najpotrebnije. Tišina doma bila je pokazatelj unutrašnjeg reda i poštovanja prema vremenu koje ne pripada svakome.
Starije žene bi govorile:
„Kad padne veče, nemoj da zoveš nikog po imenu. Ne znaš ko još sluša.“
Ne peva se ni za trpezom uveče
Osim zabave, izbegavalo se i pevanje za stolom kada padne mrak. Govorilo se da pesma uz večeru donosi nemir u kuću, naročito ako neko u porodici nije tu ili je bolestan. U selima oko Ivanjice i Prijepolja verovalo se da ako dete peva dok jede uveče, „zvaće gladne iz prošlog sveta“.
Pesma ima svoje vreme – kao i ćutanje
Ujutru se pevalo uz posao, u polju, na proslavama, oko ognjišta – pesma je bila izraz snage i radosti. Ali uveče, kuća je imala pravo na mir. Bilo je dozvoljeno da se zapeva samo tiho, pred ikonom, ili u molitvi, jer se verovalo da tada čuju oni kojima se pesma ne govori naglas.
Danas zaboravljeno, ali ne bez razloga
U vremenu kad je buka postala svakodnevnica, običaji poput ovog mogu delovati zastarelo. Ipak, u svojoj srži, ovo pravilo učilo je porodicu da poštuje noć, dom, emocije i druge ukućane. Možda nećemo prestati da pevamo uveče – ali možemo da se setimo da postoji vreme kada pesma treba da utihne, da bi duša stigla da čuje sebe.
Jer kako su stari govorili: „Nema lepe pesme bez tihe noći pre nje.“
3 NAJSNAŽNIJE IKONE u Srbiji treba da ima svaki dom: Jedna leči, druga štiti decu, a treća donosi mir
U pravoslavnoj tradiciji, ikona nije samo slika na zidu - ona je prozor u duhovni svet, veza sa svecem kome se molimo i znak Božije prisutnosti u domu.
"Posle toga će ĐAVO DA TE KUŠA": Poznati sveštenik otkrio koji je jedini uslov za pričešće
Na svom najnovijem snimku na Instagramu, gde je izuzetno aktivan i ima veliki broj pratilaca, Otac Predrag Popović govorio je o tome šta je zapravo jedini i pravi uslov da bi se vernici pričešćivali. Njegove reči izazvale su veliku pažnju jer, kako kaže, sve drugo može da se ispoštuje spolja, ali bez ovoga pričešće nema smisla.
Kako se nekad čuvala so do zime: Verovanja o „tihoj hrani“ u danima pred sneg
U srpskoj tradiciji, so nije bila samo začin – već amajlija, lek, zaštita i simbol postojanosti. U novembru se posebno pazilo kako se so nosi, gde se drži i kada se daje
ŽESTOKE KAZNE CARA DUŠANA: Evo kako biste prošli u njegovo vreme ako vas uhvate u preljubi ili krađi!
Ove kazne bi i današnji svet dovele u red
Znate li koja je razlika između prosidbe i veridbe?
Buduća mlada može dobiti čak tri prstena!
Komentari(0)