Stari su govorili – „Ne pevaj uveče, da ne zaplačeš ujutru.“ U toj rečenici nije bilo pretnje, već mudrosti o poštovanju noći, doma i duhovnog mira.
U srpskoj narodnoj tradiciji, večernji sati su bili vreme kada kuća „diše tišinom“. Dan za rad, pesmu i galamu završavao se sa prvim mrakom, a sve što dolazi posle zalaska sunca bilo je obeleženo mirnoćom, sabranošću i blagim rečima. Zato su stariji često govorili deci i mladima: „Nemoj da pevaš kad padne veče.“ Nije to bio hir, ni praznoverje, već deo nepisanih pravila o ponašanju u domu – pravila koja su štitila ritam porodice, dušu kuće i nevidljive granice između dana i noći.
Veče nije vreme za pesmu – već za smirenje
Pevanje, igranje, zviždanje i glasno smejanje uveče smatrani su neprikladnim u većini srpskih sela. Postojalo je verovanje da pesma „raznosi dušu“ i da, ako se uveče peva, čovek noću ne može da spava, a ujutru će se probuditi tužan ili bolestan.
Možda vas zanima:
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
Možda vas zanima:
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
Možda vas zanima:
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
Govori se da su se duše pokojnika tada približavale kući, i da nije dobro izazivati buku, jer se ne zna kome se pesma obrati. Posebno se izbegavalo da se pevaju tužne ili ljubavne pesme, jer se verovalo da u tišini noći emocije dobijaju snagu koju čovek ne može da podnese.
Prag, prozori i tišina – svetinje večeri
U večernjim satima nije se sedelo na pragu, jer se smatralo da je to vreme kada „svet prolazi“, i da je prag granica koja se mora poštovati. Prozori su se zatvarali, svetla gasila ranije, a razgovori svedeni na najpotrebnije. Tišina doma bila je pokazatelj unutrašnjeg reda i poštovanja prema vremenu koje ne pripada svakome.
Starije žene bi govorile:
„Kad padne veče, nemoj da zoveš nikog po imenu. Ne znaš ko još sluša.“
Ne peva se ni za trpezom uveče
Osim zabave, izbegavalo se i pevanje za stolom kada padne mrak. Govorilo se da pesma uz večeru donosi nemir u kuću, naročito ako neko u porodici nije tu ili je bolestan. U selima oko Ivanjice i Prijepolja verovalo se da ako dete peva dok jede uveče, „zvaće gladne iz prošlog sveta“.
Pesma ima svoje vreme – kao i ćutanje
Ujutru se pevalo uz posao, u polju, na proslavama, oko ognjišta – pesma je bila izraz snage i radosti. Ali uveče, kuća je imala pravo na mir. Bilo je dozvoljeno da se zapeva samo tiho, pred ikonom, ili u molitvi, jer se verovalo da tada čuju oni kojima se pesma ne govori naglas.
Danas zaboravljeno, ali ne bez razloga
U vremenu kad je buka postala svakodnevnica, običaji poput ovog mogu delovati zastarelo. Ipak, u svojoj srži, ovo pravilo učilo je porodicu da poštuje noć, dom, emocije i druge ukućane. Možda nećemo prestati da pevamo uveče – ali možemo da se setimo da postoji vreme kada pesma treba da utihne, da bi duša stigla da čuje sebe.
Jer kako su stari govorili: „Nema lepe pesme bez tihe noći pre nje.“
STARINSKI RECEPT ZA SLAVSKO ŽITO: Ne postoji ukusnije!
Donosimo vam starinski recept za slavsko žito.
Polovina vernika slavi, a polovina odlazi na slavu: Sutra je Sveti Nikola, a ove običaje treba ispoštovati
Pravoslavni vernici sutra slave Nikoljdan, krsnu slavu posvećenu Svetom Nikoli - zaštitniku putnika, domorodaca i siromašnih. Tradicionalno, slavlje obuhvata slavsku trpezu, molitve, darivanje dece i poštovanje običaja koji se prenose generacijama.
Da li post sme da se prekine i može li se nastaviti? Ako ste u iskušenju, ovo morate da znate
Božićni post počinje danas, a mnogi vernici su i dalje u nedoumici da li sme da se prekine.
DEČACI SU NEKAD NOSILI IME KOJE SRBI SADA KAO LUDI DAJU DEVOJČICAMA: Nećete verovati vidite KOJE je u pitanju
Jedno tumačenje govori da je ime nastalo od reči persijskog porekla i da u prevodu znači “lala”, odnosno “prolećni cvet”
UBIJAO ZA TITA, SKONČAO U BEDI: Jugoslovenski Džejms Bond
Život Karate Boba zauvek se promenio kada je odbio da izvrši naređenje o likvidaciji mete u Jugoslaviji, zbog čega je bio primoran da pobegne iz zemlje.
Komentari(0)