NJIHOVU HRABROST ISTORIJA NE PAMTI Kako su NAŠIM VOJNICIMA i neprijatelji došli na sahranu
Razarač Zagreb bio je treći od tri broda serije jugoslovenskih razarača klase Beograd i najmoderniji ratni brod Kraljevine Jugoslavije.
Kada je 17. aprila 1941. potpisana bezuslovna kapitulacija Jugoslovenske kraljevske vojske, njegova dva oficira, zajedno sa svojim brodom, otišli su u istoriju kao heroji, a nama ostavili amanet za pamćenje.
Tokom Aprilskog rata 1941. godine, Milan Spasić i Sergej Mašera bili su oficiri razarača Zagreb koji se nalazio u Boki kotorskoj. Ovaj bojni brod bio je izložen napadima neprijateljske avijacije, ali je pretrpeo samo neznatna oštećenja. Veći napad na Boku kotorsku i brodove koji su se tu našli, zbio se 13. aprila, ali Zagreb je i tada ostao gotovo netaknut.
Vest o primirju dospela je u Boku kotorsku 15. aprila i saopštena je komandantima svih brodova uz upozorenje da se zabranjuje uništenje brodova i otvaranje vatre na neprijateljske avione. Kada je 17. aprila stigla vest o kapitulaciji i kada su Italijani počeli da ulaze u Boku kotorsku, posadama je naređeno da napuste brodove.
Možda vas zanima:
Beograd u Drugom svetskom ratu – Misteriozne priče iz ratnih dana
Neispričane tajne okupiranog Beograda
20. OKTOBRA 25 MLADIĆA JE SIŠLO U ŠAHTOVE BEOGRADA: Nakon toga su umrli u duševnoj bolnici!
Dok se iznad šahtova čuo bat novog „moravca“, ispod, duboko u kanalizaciji, krila se SS divizija koja mesecima nije videla dan
Možda vas zanima:
Beograd u Drugom svetskom ratu – Misteriozne priče iz ratnih dana
Neispričane tajne okupiranog Beograda
20. OKTOBRA 25 MLADIĆA JE SIŠLO U ŠAHTOVE BEOGRADA: Nakon toga su umrli u duševnoj bolnici!
Dok se iznad šahtova čuo bat novog „moravca“, ispod, duboko u kanalizaciji, krila se SS divizija koja mesecima nije videla dan
Možda vas zanima:
Beograd u Drugom svetskom ratu – Misteriozne priče iz ratnih dana
Neispričane tajne okupiranog Beograda
20. OKTOBRA 25 MLADIĆA JE SIŠLO U ŠAHTOVE BEOGRADA: Nakon toga su umrli u duševnoj bolnici!
Dok se iznad šahtova čuo bat novog „moravca“, ispod, duboko u kanalizaciji, krila se SS divizija koja mesecima nije videla dan
Oficiri Spasić i Mašera teško su podneli krah Jugoslavije. Iako borbu nije bilo moguće nastavili, njih dvojica doneli su jednu od najhrabrijih patriotskih odluka - da razarač Zagreb ne predaju, već da junački, zajedno sa svojim brodom, nestanu u mračnim dubinama Jadrana.
vikipedija
Razarač je prvobitno napustila posada, zatim mlađi oficiri, a oko 14 časova pristigao je motorni čamac koji je trebalo da preveze komandanta, prvog oficira, artiljerijskog narednika i poručnike Spasića i Mašeru.
Međutim, Spasić i Mašera su odbili da napuste brod, rekavši komandantu da će pripaliti štapine koji su vodili do municionih komora. Stavljen pred svršen čin, komandant se sa ostalima udaljio.
Samo nekoliko minuta kasnije, začula se prva, a zatim i druga jaka eksplozija, a jedan od najmodernijih ratnih brodova Jugoslavije otputovao je u plavi ambis zajedno sa svojim hrabrim oficirima.
Mašera i Spasić su poslednji put viđeni kako pozdravljaju zastavu Jugoslavije neposredno pre eksplozije.
Telo Milana Spasića sutradan su pronašli ribari, dok telo Sergeja Mašere nikada nije pronađeno. Spasić je sahranjen 19. aprila na vojničkom groblju u Savini, kraj Herceg Novog, a na njegovom spomeniku uklesano je i ime njegovog druga iz klase Sergeja Mašere.
Istorija kaže da se na sprovodu pojavilo mnoštvo građana, mornara, njihovih drugova, ali i vod italijanskih, neprijateljskih vojnika, koji su, impresionirani junaštvom i patriotizmom, došli da odaju vojne počasti, prenosi dnevno.rs.
Godine 1942, Spasić i Mašera posthumno su odlikovani Ordenom Karađorđeve zvezde sa mačevima četvrtog reda, a u okviru jedne britanske kasarne na Malti postavljena je spomen ploča posvećena ovim hrabrim oficirima.
Zašto se u nekim selima zemlja nosila sa groblja: Tajna narodnog „protivuroka“ koja se prenosila šapatom
U staroj srpskoj tradiciji, zemlja nije bila samo tlo – bila je sredstvo zaštite, osvete i prenosa energije, a grobljanska zemlja imala je posebnu moć
Zakucani ekseri u gredi: Zaboravljen običaj za zaštitu kuće od zla
Na prvi pogled – samo ekseri u drvetu, a zapravo – moćna zaštita doma od uroka, bolesti i smrti, po verovanju srpskih predaka
I DANAS JE SLIČNO: Našoj prvoj predstavnici na Evroviziji pesmu je pisao Mika Antić, čim je stigla krenule su prozivke!
Devojka iz skromne socijalističke zemlje nije dočekana baš blagonaklono u svetu glamura...
Zašto su naši preci zakopavali predmete ispod kućnog praga? Tajna običaja koji je čuvao dom od zla
Ispod svakog praga nekadašnje srpske kuće krila se tiha molitva i zaštita – parče hleba, zrno soli ili konjska dlaka, kao štit protiv uroka i smrti
Voda iz gvozdenog bunara: Srpski eliksir iz sela Izvor koji se verovalo da leči krv i vraća snagu
Duboko u planinama kod Babušnice postoji bunar iz kog izbija crvena voda, za koju narod veruje da čisti krv, podiže gvožđe i leči umor
Komentari(0)