Betonski kolos od 26 metara nad Fruškom gorom: Spomenik iz 1951. gleda gde su ginuli partizani
Na najvišoj tački Fruške gore, kao čuvar prošlih vremena i ideala, stoji monumentalni simbol borbe protiv fašizma – delo vajara Sretena Stojanovića koje i dalje diše otporom
Spomenik koji ne možeš da zaobiđeš – ni pogledom, ni sećanjem
Na Iriškom vencu, vrhu Fruške gore, uzdiže se Spomenik Sloboda, podignut 1951. godine u čast palim borcima Narodnooslobodilačke borbe u Drugom svetskom ratu. Ovaj monumentalni kompleks, delo poznatog vajara Sretena Stojanovića, i danas dominira pejzažom – ne samo visinom i oblikom, već i značenjem koje nosi.
Vrh u službi ideje
Možda vas zanima:
Manastir Petkovica: Najtiši kutak Fruške gore gde se vera ne priča – već ćuti
Skrivene u šumi, zidine manastira Petkovica čuvaju žensku tišinu, molitve bez reči i duhovni mir kakav se više retko nalazi
JEDNU PLANINU U SRBIJI MORATE DA POSETITE AKO VOLITE ISTORIJU: Krije drevne tragove prošlosti
Na planini danas postoji više arheoloških nalazišta od koja se najstarija vezuju za starčevačku i vinčansku kulturu
Možda vas zanima:
Manastir Petkovica: Najtiši kutak Fruške gore gde se vera ne priča – već ćuti
Skrivene u šumi, zidine manastira Petkovica čuvaju žensku tišinu, molitve bez reči i duhovni mir kakav se više retko nalazi
JEDNU PLANINU U SRBIJI MORATE DA POSETITE AKO VOLITE ISTORIJU: Krije drevne tragove prošlosti
Na planini danas postoji više arheoloških nalazišta od koja se najstarija vezuju za starčevačku i vinčansku kulturu
Možda vas zanima:
Manastir Petkovica: Najtiši kutak Fruške gore gde se vera ne priča – već ćuti
Skrivene u šumi, zidine manastira Petkovica čuvaju žensku tišinu, molitve bez reči i duhovni mir kakav se više retko nalazi
JEDNU PLANINU U SRBIJI MORATE DA POSETITE AKO VOLITE ISTORIJU: Krije drevne tragove prošlosti
Na planini danas postoji više arheoloških nalazišta od koja se najstarija vezuju za starčevačku i vinčansku kulturu
Lokacija spomenika nije slučajna – Iriški venac, kao najviša tačka Fruške gore, izabran je da bi simbolično pokazao kako ideali slobode nadvisuju sve. Odatle se pruža pogled na beskrajne vojvođanske ravnice, ali i tišina šuma koje su tokom rata krile partizanske odrede. Sam spomenik je zamišljen kao "vertikala slobode", a okružen je prostranim platoom i stepeništem koje vodi ka centru memorijalnog prostora.
Oblik koji govori bez reči
Spomenik čini visoka betonska figura u stilizovanoj formi, sa likovima boraca koji izlaze iz kamena, simbolizujući izranjanje naroda iz tame okupacije. Obelisk i figure stapaju se sa okolnom prirodom, ali i strše iz nje – kao podsetnik na borbu, stradanje i pobedu. Na postolju se nalaze uklesani citati i imena boraca, ali i snažne, metaforične poruke koje svedoče o žrtvi naroda.
Autorski potpis otpora
Autor spomenika, Sreten Stojanović, bio je ne samo akademski vajar, već i borac i zatvorenik predratnog režima. Njegova dela su obeležila posleratnu monumentalnu umetnost, a „Sloboda“ na Fruškoj gori ostaje jedno od njegovih najprepoznatljivijih ostvarenja. U njoj se spajaju klasična plastika, socrealistička poruka i nadrealna dramatika pejzaža.
Mesto okupljanja i zaborava
Nekada je spomenik bio redovno mesto školskih ekskurzija, državnih komemoracija i kulturnih manifestacija. Danas, iako zapušteniji, i dalje izaziva poštovanje svakom ko se popne do vrha. Njegova tišina govori onima koji žele da slušaju – o vremenu kada je sloboda bila stvar lične žrtve, a ne parola.
Zanimljivosti koje ga čine još većim
– Spomenik je visok 26 metara, a okružen je šumom koja menja boje kroz godišnja doba, dodatno pojačavajući simboliku večnog ciklusa borbe i mira.
– U njegovoj blizini nalazi se partizanska grobnica, u kojoj je sahranjeno više stotina boraca poginulih na Fruškoj gori.
– Tokom decenija, bio je i mesto okupljanja antifašista i umetnika, kao i tačka inspiracije mnogim pesnicima i fotografima.
– U neposrednoj blizini nalazi se i spomen-kuća i planinarski dom, koji su često korišćeni kao edukativni centri.
Spomenik Sloboda na Iriškom vencu nije samo mesto – on je vertikalna istorija, urezana u pejzaž i sećanje. I danas, kad stojiš pod njim, imaš utisak da si pred nečim što ne pripada prošlosti, već traje – kao stalna opomena i tihi pozdrav svima koji su verovali u slobodu više nego u sopstveni život.
Nekršteni dani: Vreme kad se tišina ne prekida, a svet ne dira
Između Božića i Bogojavljenja, po narodnom verovanju, dolaze dani kada ništa ne počinje, ništa se ne pozajmljuje, i ništa se ne viče. Tada se poštuje tišina – jer „nije svaki dan Božiji“
Senke zimskog ciklusa: Kad se dan skrati, a duhovni svet približi
U narodnoj religiji, zima nije samo sezona – već vreme kada „nevidljivi svet hoda bliže ljudima“. Od Nikoljdana do Bogojavljenja, svaki korak se pravi s merom
ČAJKANOVIĆEVO VEROVANJE Dani kada narod veruje da se molitve čuju jače
U srpskom narodnom kalendaru postoje dani kada se kaže da se „otvaraju nebesa“. U tom trenutku, ni molitva ne mora da se izgovori naglas – dovoljno je da je srce spremno
Zapis – sveto drvo koje čuva selo pred zimu
U srpskoj tradiciji, naročito na jugu i zapadu Srbije, kraj svakog sela stoji stablo koje se ne seče, ne dira i ne zaboravlja. Kada zima krene niz planinu, zapis ostaje da ćuti, da gleda i da čuva
Krštenje i prvi rođendan deteta o jednom trošku: Gde je granica između tradicije i pomodarstva
Proslava i obeležavanje prvog rođendana deteta je poseban trenutak za roditelje koji će pamtiti celog života. Međutim, u poslednje vreme je praksa da se ujedno i krštenje 'obavi' taj dan, pa se napravi proslava u jednom, kada je radost duplo veća. Ipak, da li je to preporučljivo?
Komentari(0)