Šala koja potiče iz paganskog kulta – zašto su devojke gurnute u reku na Đurđevdan?

U pojedinim selima Srbije, na Đurđevdan se i danas može videti običaj koji izgleda kao bezazlena zabava: devojke se gurnu u reku, uz smeh i veselje, a zatim brzo izvuku na obalu. Međutim, iza te slike krije se drevna paganska radnja, duboko ukorenjena u religioznoj tradiciji. Veselin Čajkanović, najveći srpski mitolog, tvrdi da ovde imamo ostatke rituala žrtvovanja vodi, poznatog kao "sveta svadba", u kojoj reka uzima nevestu da bi priroda bila plodna.
Božanstvo reke i "nevesta" koju treba darivati
U davnoj prošlosti, reka nije bila samo prirodni resurs – ona je imala svoje božanstvo, duh ili silu, kojoj je trebalo udovoljiti. Na Đurđevdan, kada simbolično počinje nova vegetaciona godina, devojka bi bila odabrana da simbolično postane nevesta vode – prinošena kao žrtva da bi usevi rodili, stoka se množila, a ljudi bili zdravi.
Možda vas zanima:

Prvo crveno jaje se ne jede: Čuvarkuća kao amajlija doma u srpskoj tradiciji
Zašto se prvo jaje farba u tišini, čuva cele godine i stavlja u temelje kuće

Grobna pogača sa bosiljkom i vinom: Zaboravljen recept koji se nosio samo mrtvima
Obredna hrana koja se nije jela kod kuće, već delila tiho – za dušu i zavet
Možda vas zanima:

Prvo crveno jaje se ne jede: Čuvarkuća kao amajlija doma u srpskoj tradiciji
Zašto se prvo jaje farba u tišini, čuva cele godine i stavlja u temelje kuće

Grobna pogača sa bosiljkom i vinom: Zaboravljen recept koji se nosio samo mrtvima
Obredna hrana koja se nije jela kod kuće, već delila tiho – za dušu i zavet
Možda vas zanima:

Prvo crveno jaje se ne jede: Čuvarkuća kao amajlija doma u srpskoj tradiciji
Zašto se prvo jaje farba u tišini, čuva cele godine i stavlja u temelje kuće

Grobna pogača sa bosiljkom i vinom: Zaboravljen recept koji se nosio samo mrtvima
Obredna hrana koja se nije jela kod kuće, već delila tiho – za dušu i zavet
U starim slovenskim i balkanskim verovanjima, voda je imala ulogu plodonosnog principa – ali i nezasite sile koja traži ljudski život. Guranjem devojke u reku, zajednica je obavljala čin simboličke zamene – umesto stvarne žrtve, darovala je gest.
Analogna magija u srpskoj tradiciji
Ova praksa pripada tzv. analognoj magiji – verovanju da se sličnim izaziva slično. Kao što reka uzima “nevestu”, tako će zemlja “roditi”. Slične obrede nalazimo i kod starih Egipćana, koji su reci Nilu svake godine žrtvovali devojku, kao i u srpskim narodnim pričama o rekama koje traže žrtvu (npr. legenda o Usudu).
Čajkanović upozorava da je ono što danas izgleda kao nevina šala – nekada bilo deo ozbiljnog religioznog ciklusa koji je regulisao odnos zajednice s prirodom.
Đurđevdan kao dan obnove života
Đurđevdan ima posebno mesto u narodnom kalendaru – to je dan kada se priroda budi, stoka prvi put izvodi na pašu, a voda simbolično postaje “živa”. Obredi kupanja u reci, branje lekovitog bilja i pravljenje venčića od bilja deo su iste simbolike – obnove, zdravlja i životne snage. Guranjem devojke u vodu, ta energija se “pojačava”.
Danas – ritual bez značenja, ali s jakom slikom
U savremenim verzijama, običaj je lišen religioznog značenja, ali zadržao je formu. Meštani ga danas opisuju kao “tradiciju iz mladosti” ili “smešan događaj iz detinjstva”, ali retko ko zna njegovo poreklo. Ipak, činjenica da se običaj i dalje praktikuje – makar i u izmenjenom obliku – pokazuje koliko je duboko ukorenjen u kolektivnoj svesti.

Najtužniju pesmu ikada napisanu u Jugoslaviji, Tito je strogo zabranio: Zbog mučnih reči uz nju su ljudi sebi oduzimali život
Autor numere je Dragiša Nedović koji je ostavio značajan trag u muzičkoj istoriji bivše Jugoslavije i brojne hitove

Kakva sudbinu čeka osobe rođene na Vaskrs? Prema starom verovanju Bog im je dao važan zadatak, ako bi krenuli lošim putem, na sebe bi navlačili gnev Gospoda
Naši stari su verovali da osobe koje su rođene na Vaskrs imaju velike šanse da u budućnosti postanu poznate i uticajne ličnosti koje će pratiti dobar glas!

Čistina bez gljiva: Znak svetog mesta u šumi?
Zašto narod veruje da postoje mesta u šumi gde ni pečurka ne sme da nikne – i zašto tamo niko ne seče drvo

Legenda koju zna samo jedno selo: Vila iz jasenove šupljine i zakleti konopac
U selu Trnavci na padinama Zlatara, i danas se šapuće priča o vili koja traži obećanje – i čuva ga koncem vezanim za drvo

Prvo crveno jaje se ne jede: Čuvarkuća kao amajlija doma u srpskoj tradiciji
Zašto se prvo jaje farba u tišini, čuva cele godine i stavlja u temelje kuće
Komentari(0)