Zašto su žene u Homolju stavljale lavandu pod jastuk: Zaboravljeno verovanje da biljka štiti od mesečarenja
Dok danas lavandu cenimo zbog mirisa i smirenja, u istočnoj Srbiji su je nekada koristili kao duhovni štit – da dete ne ustaje u snu, ne luta i da ga "mesečina ne povuče".
U Homoljskim planinama, gde priroda još uvek diše tiše nego drugde, postoji jedno staro verovanje koje se prenosi šapatom: ako neko mesečari, pod jastuk mu treba staviti grančicu lavande. Ovaj običaj, danas gotovo zaboravljen, nekada je bio deo svakodnevice u porodicama koje su verovale da noć i san nisu uvek bezopasni.
Kad se dete digne u snu – nije to samo san
Mesečarenje, odnosno hodanje u snu, oduvek je u narodu izazivalo strah i poštovanje. Ljudi su govorili:
Možda vas zanima:
Urezano u prag: Zašto su Srbi nekada svoje ime urezivali na kući
U selima zapadne i južne Srbije, na starim drvenim kućama i danas se mogu videti urezana imena, godine i poneki krstić iznad vrata. Neki misle da su to samo oznake starih majstora ili dekorativni detalji, ali zapravo se iza tih tragova krije ozbiljan običaj i snažna poruka domaćina.
Običaj „nošenja noći“: Zašto su naši stari decu nosili preko praga kad padne mrak
Kad dete plače noću, budi se u isto vreme ili gleda „u ćošak“, narod je znao: noć mu je „ušla u dušu“. Zato su ga nosili tri puta preko praga – da ga vrate iz senke
Možda vas zanima:
Urezano u prag: Zašto su Srbi nekada svoje ime urezivali na kući
U selima zapadne i južne Srbije, na starim drvenim kućama i danas se mogu videti urezana imena, godine i poneki krstić iznad vrata. Neki misle da su to samo oznake starih majstora ili dekorativni detalji, ali zapravo se iza tih tragova krije ozbiljan običaj i snažna poruka domaćina.
Običaj „nošenja noći“: Zašto su naši stari decu nosili preko praga kad padne mrak
Kad dete plače noću, budi se u isto vreme ili gleda „u ćošak“, narod je znao: noć mu je „ušla u dušu“. Zato su ga nosili tri puta preko praga – da ga vrate iz senke
Možda vas zanima:
Urezano u prag: Zašto su Srbi nekada svoje ime urezivali na kući
U selima zapadne i južne Srbije, na starim drvenim kućama i danas se mogu videti urezana imena, godine i poneki krstić iznad vrata. Neki misle da su to samo oznake starih majstora ili dekorativni detalji, ali zapravo se iza tih tragova krije ozbiljan običaj i snažna poruka domaćina.
Običaj „nošenja noći“: Zašto su naši stari decu nosili preko praga kad padne mrak
Kad dete plače noću, budi se u isto vreme ili gleda „u ćošak“, narod je znao: noć mu je „ušla u dušu“. Zato su ga nosili tri puta preko praga – da ga vrate iz senke
Možda vas zanima:
Urezano u prag: Zašto su Srbi nekada svoje ime urezivali na kući
U selima zapadne i južne Srbije, na starim drvenim kućama i danas se mogu videti urezana imena, godine i poneki krstić iznad vrata. Neki misle da su to samo oznake starih majstora ili dekorativni detalji, ali zapravo se iza tih tragova krije ozbiljan običaj i snažna poruka domaćina.
Običaj „nošenja noći“: Zašto su naši stari decu nosili preko praga kad padne mrak
Kad dete plače noću, budi se u isto vreme ili gleda „u ćošak“, narod je znao: noć mu je „ušla u dušu“. Zato su ga nosili tri puta preko praga – da ga vrate iz senke
U selima oko Žagubice, Krepoljina i Medveđe, ljudi su mesečarenje povezivali sa uticajem mesečeve svetlosti, pa čak i sa „nevidljivim svetom“ – vilama, duhovima i pokojnicima koji „zovu decu k sebi“.
Lavanda – mirisna čuvarica sna
U toj narodnoj slici sveta, lavanda je bila zaštitnica. Žene bi je brale rano ujutru, pre nego što sunce "izvuče dušu iz cveta", sušile je i stavljale grančicu u platnenu kesicu pod jastuk mesečara.
Verovalo se da:
- njen miris umiruje dušu,
- tera "mesečnu senku",
- i sprečava „dušu da napusti telo u snu“.
Posebno se koristila kod dece i mladih koji su imali nemiran san. U kućama bi često visila i lavanda iznad vrata spavaće sobe, kao dodatna zaštita.
Ritual protiv mesečarenja
U pojedinim selima Homolja, verovanje je imalo i ritualni karakter. Evo kako je to izgledalo:
- Grančica lavande se pokadi tamjanom.
- Umotava se u komadić bele košulje koju je nosilo dete.
- Ušiva se u jastučnicu, sa strane koja ide ka srcu.
- Majka tri puta prošapće: „Mir neka te vodi, a ne mesec.“
Ova praksa se prenosila sa kolena na koleno i smatrala se blagom zaštitnom magijom, prihvatljivom i u pravoslavnom okviru jer se koristila uz molitvu i mirisne, „čiste“ biljke.
Zašto lavanda, a ne neka druga biljka?
Lavanda nije tipično balkanska biljka, ali je u istočnoj Srbiji rasla spontano na sunčanim, kamenitim obroncima. Bila je dostupna i poznata još od srednjeg veka, kada su je monasi iz manastira Gornjak koristili za umirivanje bolesnika.
Njen snažan, stabilan miris doživljavan je kao nešto što tera nevidljive sile, i zato se koristila i za:
- kađenje kuće posle svađe,
- stavljanje u ormare "da odagna tugu",
- i nošenje u nedrima kad se ide na težak put.
Miris prošlosti koji vredi sačuvati
Danas se lavanda prodaje u cvećarama, koristi se u kozmetici, a retko ko zna za njenu duhovnu upotrebu u narodnoj medicini i običajima. Mesečarenje više ne izaziva strah, ali ne bi bilo loše – bar ponekad – osloniti se i na tihe metode predaka.
Možda ne verujemo više da mesec "odvodi dušu", ali svi znamo koliko nemiran san i nesanica mogu da utiču na svakodnevicu. A lavanda, bez obzira na nauku, i dalje miriše kao da zna šta nam treba.
Urezano u prag: Zašto su Srbi nekada svoje ime urezivali na kući
U selima zapadne i južne Srbije, na starim drvenim kućama i danas se mogu videti urezana imena, godine i poneki krstić iznad vrata. Neki misle da su to samo oznake starih majstora ili dekorativni detalji, ali zapravo se iza tih tragova krije ozbiljan običaj i snažna poruka domaćina.
Običaj „nošenja noći“: Zašto su naši stari decu nosili preko praga kad padne mrak
Kad dete plače noću, budi se u isto vreme ili gleda „u ćošak“, narod je znao: noć mu je „ušla u dušu“. Zato su ga nosili tri puta preko praga – da ga vrate iz senke
Tri dana pred Mitrovdan: Verovalo se da tada duhovi obilaze domove i gledaju ko ih pamti
Uoči praznika Svetog Dimitrija, narod je ćutao, palio sveće i nije otvarao vrata posle mraka – jer se verovalo da mrtvi još jednom dolaze pred kuću
Vekovni prsten na prstu mrtvog: Zašto se pokojnici sahranjuju sa burmom i šta se dešava ako se skine
U srpskoj tradiciji, burma nije samo znak braka – već veza između duša. Zato se i posle smrti ostavlja na ruci, da pokojnik zna kome pripada – i da ne zaboravi put ka miru
Srbi na grob za Zadušnice prostiru stolnjake kao da je slava: Sveštenik otkrio koji je stav Srpske pravoslavne crkve o bizarnom običaju
U mnogim sredinama u Srbiji na groblje se za Zadušnice pored sveća iznosi i mnogo hrane.
Komentari(0)