Zaboravljeni običaj "povezivanja sudbine": Kako su se u Srbiji nekada vezivali čvorovi za ljubav, plodnost i sreću

Kiza R

20:00

Kultura 0

U mnogim krajevima Srbije, žene su vekovima praktikovale tihi običaj vezivanja čvorova na platnu, koncu ili travi – verujući da se tako može "zavezati" sudbina, ljubav ili zdravlje.

horoskop
Shutterstock

Daleko od očiju sveštenika i pisane istorije, u srpskim selima vekovima se negovao običaj vezivanja čvorova – tihi, ženski ritual koji se najčešće obavljao u zoru ili pred spavanje. U pitanju je deo narodne magije, ali i duboke psihološke potrebe da se sudbina oblikuje vlastitom rukom. Danas se ovaj običaj gotovo ne spominje, iako je nekada bio sastavni deo svakodnevice.

Kada se vezuje – i zašto

Običaj "vezivanja sudbine" bio je rasprostranjen širom Srbije, ali najviše u istočnoj i jugoistočnoj Srbiji, naročito u okolini Zaječara, Sokobanje i Pirota. Verovalo se da se vezivanjem čvorova može uticati na tok života, naročito kad je reč o:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Kako se izvodio običaj

Najčešće su žene same obavljale ovaj ritual, koristeći:

  • crveni konac, laneno platno ili vunu
  • travu ivu, zdravac ili neven
  • jaje, crkvenu sveću, vodu sa izvora

U toku vezivanja čvorova (najčešće u neparnom broju – 3, 5, 7), izgovarale su se tihe rečenice, poput:
“Vezujem da ne beži, da me voli, da se vrati”,
ili:
“Zavezujem da zdravo bude, da bolest ne vidi”.

Sve se radilo pažljivo i tiho, najčešće u zoru, kad "duše još spavaju", jer je tada – verovalo se – svet najpropustljiviji za želje.

Značenje i simbolika čvora

U narodu je čvor imao ogromnu simboličku moć. On je bio znak veza – onih vidljivih i nevidljivih. Čvor je mogao da spoji, ali i da razveže – ako bi se otkopčao. Zato su često bake znale da kažu:
"Ako ti se sve rasipa, razvezao ti se čvor u duši."

Postojali su i čvorovi "protiv nečiste sile", koji su se pravili oko kreveta novorođenčeta, ili se vezivali za okovratnik kod dece.

Običaj u savremenom dobu

Danas se ovaj običaj gotovo izgubio. Preživeo je delimično u vidu vezivanja crvenog končića na ruci, što je danas često viđeno kod male dece i trudnica. Iako mnogi ne znaju njegovo poreklo, to je zapravo ostatak drevnog običaja vezivanja sudbine i zaštite.

U nekim planinskim krajevima, starice još uvek čuvaju ovakve običaje – tiho, bez mnogo priče, kao deo porodičnog ženskog nasleđa koje se ne deli lako.

Zašto je važno čuvati ovakve običaje

Iako deluje jednostavno, običaj vezivanja čvorova nosi u sebi drevnu mudrost naroda koji je verovao da je čovek aktivan učesnik svoje sudbine. On ne sedi i ne čeka – već vezuje, moli, želi, i nada se. U tom činu ima više duhovne snage nego što se na prvi pogled vidi.

stojadin

"Beži, ide narodna milicija": Mladi Čačanin Ilija oživeo plavog stojadina iz Žikine dinastije, imao je i poseban razlog za to

Kultura

15:00

13 jun, 2025

U vreme kada su red i mir na ulicama čuvali pripadnici Narodne milicije, a drumovima krstarili prepoznatljivi plavi „stojadini”, svakodnevica je bila znatno drugačija. Upravo tu atmosferu prošlog vremena odlučio je da oživi Ilija Ječmenica, elektroinženjer iz Čačka, koji je potpuno restaurirao jedno ovakvo vozilo, uz zapanjujuću posvećenost detaljima.

Komentari(0)

Loading