Tragovi pisca kroz vreme

Ivo Andrić, jedini srpski nobelovac, imao je duboku i neraskidivu vezu sa Beogradom. Njegov život i stvaralaštvo bili su prožeti ulicama, kafanama i stanovima ovog grada, ostavljajući tragove koji i danas pričaju priču o velikom piscu.
Dolazak u Beograd: Početak nove ere
Krajem septembra 1919. godine, Andrić iz Zagreba piše svom gimnazijskom profesoru Tugomiru Alaupoviću: "Ja nemam žive duše, i ja moram u Beograd, pa kako je da je." Ova rečenica oslikava njegovu želju da započne novi život u srpskoj prestonici. Već za pet godina postaje saradnik ili član najviših državnih institucija kulture.en.wikipedia.org+2politika.rs+2es.wikipedia.org+2politika.rs
Možda vas zanima:

"Kad sam stao pred Hitlera uspaničio sam se, a stisak njegove ruke..." Andrić zahtevao da nestanu dokazi o susretu koji je Jugoslaviju zavio u crno (FOTO)
„Još od ranog jutra pripremao sam se za ovaj izuzetan doživljaj. Ostani priseban, pokušavao sam sam sebe da smirim, ali kada sam se u pratnji šefa protokola našao pred Hitlerom, počeo sam da gubim prisebnost i gotovo panično zaželeo da se ovaj strogo protokolarni čin što pre završi“.

"Peva Lepa Lukić Od izvora dva putića, a Andrić kaže..." Reakcija našeg nobelovca na pesmu kraljice narodne muzike i danas se prepričava
Živu uspomenu na Ivu Andrića čuva prvi komšija sa Andrićevog venca 8, slikar Dimitrije Diško Marić.
Možda vas zanima:

"Kad sam stao pred Hitlera uspaničio sam se, a stisak njegove ruke..." Andrić zahtevao da nestanu dokazi o susretu koji je Jugoslaviju zavio u crno (FOTO)
„Još od ranog jutra pripremao sam se za ovaj izuzetan doživljaj. Ostani priseban, pokušavao sam sam sebe da smirim, ali kada sam se u pratnji šefa protokola našao pred Hitlerom, počeo sam da gubim prisebnost i gotovo panično zaželeo da se ovaj strogo protokolarni čin što pre završi“.

"Peva Lepa Lukić Od izvora dva putića, a Andrić kaže..." Reakcija našeg nobelovca na pesmu kraljice narodne muzike i danas se prepričava
Živu uspomenu na Ivu Andrića čuva prvi komšija sa Andrićevog venca 8, slikar Dimitrije Diško Marić.
Možda vas zanima:

"Kad sam stao pred Hitlera uspaničio sam se, a stisak njegove ruke..." Andrić zahtevao da nestanu dokazi o susretu koji je Jugoslaviju zavio u crno (FOTO)
„Još od ranog jutra pripremao sam se za ovaj izuzetan doživljaj. Ostani priseban, pokušavao sam sam sebe da smirim, ali kada sam se u pratnji šefa protokola našao pred Hitlerom, počeo sam da gubim prisebnost i gotovo panično zaželeo da se ovaj strogo protokolarni čin što pre završi“.

"Peva Lepa Lukić Od izvora dva putića, a Andrić kaže..." Reakcija našeg nobelovca na pesmu kraljice narodne muzike i danas se prepričava
Živu uspomenu na Ivu Andrića čuva prvi komšija sa Andrićevog venca 8, slikar Dimitrije Diško Marić.
Beogradske adrese: Tragovi jednog života
Andrić je tokom svog boravka u Beogradu promenio nekoliko adresa:
Prva adresa: Ulica Proleterskih brigada 2 (danas Svetogorska), gde je živeo po dolasku u Beograd.
Kasnije adrese: Njegove stambene adrese uključuju i stan u ulici Prizrenska 7, gde je napisao neka od svojih najznačajnijih dela, uključujući "Na Drini ćuprija".
Poslednja adresa: Andrićev venac 8, gde je živeo sa suprugom Milicom Babić od 1958. godine do smrti. Danas je tu smešten Spomen-muzej Ive Andrića, koji čuva autentičan ambijent njegovog života i rada.
Kafane i kulturni život: Mesta inspiracije
Beogradske kafane bile su mesta gde je Andrić provodio vreme sa prijateljima i kolegama:
Kafana "?": Jedna od najstarijih beogradskih kafana, gde je Andrić često dolazio.
Poslastičarnica "Pelivan": Osnovana 1851. godine, bila je omiljeno mesto za uživanje u slatkišima. Andrić je u svojim delima pominjao ovu poslastičarnicu kao "obaveznu stanicu" u Beogradu.
Beograd u Andrićevim delima: Grad kao inspiracija
Iako su njegova najpoznatija dela smeštena u Bosni, Beograd je često bio inspiracija za Andrićeve priče:
"Znakovi pored puta": Knjiga refleksija i zapisa nastalih tokom šetnji beogradskim ulicama.
"Prokleta avlija": Iako smeštena u Istanbul, mnogi motivi i likovi inspirisani su Andrićevim iskustvima iz Beograda.
Spomen-muzej Ive Andrića: Čuvar uspomene
Na adresi Andrićev venac 8 nalazi se Spomen-muzej Ive Andrića.
Autentičan ambijent: Stan je očuvan onako kako je izgledao dok je Andrić u njemu živeo, sa originalnim nameštajem, knjigama i ličnim predmetima.
Biblioteka: Sadrži 4.502 bibliografske jedinice, uključujući retka izdanja i knjige sa posvetama.
Nobelova nagrada: Izložena je medalja i plaketa koju je Andrić dobio 1961. godine.
Beograd kao večita inspiracija
Veza Ive Andrića i Beograda bila je duboka i trajna. Grad je oblikovao njegov život i delo, pružajući mu inspiraciju i utočište. Danas, šetajući Andrićevim vencem ili sedeći u nekoj od starih beogradskih kafana, možemo osetiti duh nobelovca koji je voleo i živeo ovaj grad.

Milutin Milanković: profesor koji je promenio svetsku nauku iz kućnog pritvora
Ime Milutina Milankovića (1879–1958) danas stoji u udžbenicima širom sveta. Matematičar, klimatolog i astronom, on je tvorac teorije o klimatskim ciklusima koji zavise od Zemljine orbite i nagiba – tzv. Milankovićevi ciklusi. Ono što ovu priču čini posebnom jeste činjenica da je osnove svojih proračuna razradio u vreme kada je bio interniran tokom Prvog svetskog rata.

Ko je bio Marko Kraljević i zašto je Šarac uvek uz njega : Zaštitnik sirotinje i junak pesama
Marko Kraljević (oko 1335–1395) bio je istorijski vladar Prilepa, ali u narodnoj tradiciji prerastao je u epskog junaka. Njegovo ime i podvizi ušli su u pesme, priče i legende, gde je predstavljen kao zaštitnik sirotinje, neustrašivi ratnik i simbol slobode. U središtu svake priče uz njega je njegov verni konj – Šarac.

Kako je Srbin pravoslavac napisao HRVATSKU HIMNU?
Činjenica da je Josif Runjanin bio pravoslavni Srbin često se zanemaruje ili osporava, a njegovo ime se u Hrvatskoj neretko menja u u Josip.

OVO O VELJKU BULAJIĆU I BATI ŽIVOJINOVIĆU SIGURNO NISTE ZNALI: Bili su VIŠE OD KOLEGA, 1 ime ih je ZAUVEK POVEZALO
Veliko prijateljstvo između legendarnog glumca i slavnog reditelja s vremenom je postalo još čvršće.
Neustrašivi bard : glas koji je odjekivao scenom i filmom
Kada se pomene ime Ljube Tadića (1929–2005), prva asocijacija gotovo svakog ljubitelja pozorišta i filma jeste – glas. Dubok, autoritativan, prodoran, bio je njegovo najmoćnije oružje. Uz njega, išla je i pojava koja je plenila – visoka figura, snažan izraz i stav glumca koji nikada nije poznavao strah na sceni.
Komentari(0)