KAKO JE IVO ANDRIĆ IZBEGAO SMRT I GDE SE KRIO KADA JE PISAO "NA DRINI ĆUPRIJU": Nepoznati detalji iz života nobelovca!

Kiza R

20:00

Kultura 0

Ivo Andrić je nobelovac čiji je život bio dramatičniji od njegovih romana. Malo je poznato da se krio tokom Drugog svetskog rata i kako je u samici napisao svoja najveća dela. Ovo je priča o tajnom podvigu velikog pisca.

ivo andrić
Printscreen/Youtube

Kada je Ivo Andrić (1892–1975) dobio Nobelovu nagradu za književnost 1961. godine, svet ga je slavio kao barda jugoslovenske književnosti. Ipak, njegova najplodnija i najvažnija faza stvaranja odigrala se u potpunoj tišini, skrivenosti i životnoj opasnosti. U toku Drugog svetskog rata, dok je Beograd bio pod Nemačkom okupacijom, Andrić je odbio bilo kakvu saradnju sa okupatorima i povukao se u dobrovoljnu izolaciju. U uslovima kućnog pritvora i stalne neizvesnosti, on je stvorio tri kapitalna dela: "Na Drini ćuprija", "Travnička hronika" i "Gospođica". Njegova ratna priča je priča o intelektualnom otporu i trijumfu duha nad haosom.

Kućni pritvor: Samica u Prizrenskoj ulici

Na početku Drugog svetskog rata, Ivo Andrić je bio na visokom diplomatskom položaju u Berlinu. Nakon sloma Kraljevine Jugoslavije 1941. godine, vratio se u okupirani Beograd. Odbio je da napusti zemlju i odlučio da živi u dobrovoljnoj izolaciji u iznajmljenom stanu u Prizrenskoj ulici br. 7. Stan je bio neugledan, a Andrićev status bio je praktično status internirca – bio je pod stalnim nadzorom Nemačkih vlasti. Iako fizički slobodan, Andrić je svesno prekinuo sve društvene kontakte i posvetio se isključivo pisanju. Ta tišina i samoća postali su inkubator za njegova najmonumentalnija dela.

"Na Drini ćuprija": Pisanje kao odbrana od stvarnosti

Tokom te četiri godine rata, Andrić je radio na rukopisima koje je nosio sa sobom iz Berlina. Sam je kasnije opisao to vreme kao period "prisilne dokolice", ali i kao bekstvo od užasa koji je besneo na ulicama. Stvaranje romana "Na Drini ćuprija", epske priče o mostu i vremenu koje prolazi, bilo je za njega utopijsko sklonište. On nije pisao o ratu, već je u dubokoj prošlosti Bosne tražio mir i smisao. Kritičari smatraju da se Andrićeva koncentracija na čvrstu, vanvremensku građu (most, reka) može tumačiti kao psihološka odbrana od krhkosti i haosa njegove ratne svakodnevice.

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Beg od smrti: Izbegavanje Nemačke mobilizacije

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Pored pretnje od Nemačkog nadzora, Andrić se suočio i sa egzistencijalnim opasnostima. Zbog sumnji da bi mogao biti politički nepodoban, jedno vreme mu je pretila mobilizacija na prisilni rad. Samo zahvaljujući intervencijama prijatelja i diskretnosti, uspeo je da izbegne direktno slanje na front ili u logor. Ironično, rat ga je spasao od diplomatske karijere i posvetio ga u potpunosti književnosti. Sva tri ključna romana dovršio je tokom ratnog perioda, ali su objavljeni tek 1945. godine, odmah nakon oslobođenja. Tako je Beograd u samici dobio dela koja su ga kasnije proslavila.

Tagovi:

Komentari(0)

Loading