Patrijarha Pavla opčinila ova žena: Udala za Rusa i 1. put poljubila u 35, nije mu rodila decu, a obožavao je do smrti
Svojim stihovima Desanka Maksimović je uspela da zadivi, čak, i patrijarha Pavla, koji joj je lično uručio orden Svetog Save.
Potomkinja srpskog kneza i vojskovođe Jovana Simića Bobovca i plemkinja srpske poezije, Desanka Maksimović pisala je, rekli bi, baš onako kako je i osećala. Svim svojim srcem davala se pesmama koje su bile njena deca. Stihovima nas je učila da se nadamo i da volimo, onako hrabro i bajkovito kako je ona volela jednog Sergeja.
Rođena 16. maja 1898. godine u selu kod Valjeva i najstarija od osmoro dece od oca Mihajla i majke Draginje. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Beogradu, a predavanja je slušala zajedno sa Milošem Crnjanskim. Njene su pesme prvi put objavljene u književno-političkom časopisu "Misao".
Kako je bila zainteresovana za svetsku književnost dobila je stipendiju franciske Vlade i nastavlja studije u Parizu još godinu i po dana.
Možda vas zanima:
Družila se sa Crnjanskim i Andrićem, volela samo jednog muškarca... Životna priča velike Desanke naježiće Srbe
32 godine od smrti čuvene srpske poetese
Kad je Desanka Maksimović čuvala ovce na Bukulji: Pesnikinja koja je volela tišinu šuma
Tiha planina, tiha žena, glasna poezija
Možda vas zanima:
Družila se sa Crnjanskim i Andrićem, volela samo jednog muškarca... Životna priča velike Desanke naježiće Srbe
32 godine od smrti čuvene srpske poetese
Kad je Desanka Maksimović čuvala ovce na Bukulji: Pesnikinja koja je volela tišinu šuma
Tiha planina, tiha žena, glasna poezija
Možda vas zanima:
Družila se sa Crnjanskim i Andrićem, volela samo jednog muškarca... Životna priča velike Desanke naježiće Srbe
32 godine od smrti čuvene srpske poetese
Kad je Desanka Maksimović čuvala ovce na Bukulji: Pesnikinja koja je volela tišinu šuma
Tiha planina, tiha žena, glasna poezija
Po povratku u Beograd, Desanka se odlučuje da predaje u školama. Zapošljava se u Prvoj ženskoj gimnaziji i upoznaje nadarenu učenicu Miru Alečković. Tu počinje i njihovo prijateljstvo.
Naime, Desanka joj je predavala srpskohrvatski, a Mira Alečković je njome bila oduševljena. Razlika u godinama nije smetala ovim pesničkim dušama, pa su postale veoma dobre prijateljice. Maksimovićeva je svesrdno podržavala mladu Miru. Imala je razumijevanja za sve njene maštarije i visoko mišljenje o stihovima one koju su mnogi kritičari književnosti smatrali njenom naslednicom.
Printscreen/RTS/Trezor
Malo je poznato da je Desanka Maksimović spasila Miru iz njemačkog logora Gestapoa, za vreme rata, i to uz pomoć Patrijaršije. Godinama kasnije Mira Alečković je insistirala da se izgradi spomenik pesnikinji Desanki Maksimović, na Tašmajdanu, a kada je izgrađen nije bila pozvana na otvaranje.
Nakon njenih dela i učinka na tadašnju kulturu, Maksimovićeva dobija 1968. godine Orden časti, a 1992. patrijarh Pavle uručuje joj orden Svetog Save uz mnoge reči hvale, ističući da je njeno delo neprocenjivo.
Poslednji govor, na njenoj sahrani 1993. godine držao je Dobrica Ćosić.
Prvi poljubac i prava ljubav u 35. godini
Priča se da je valjevska gimnazijalka bila zaljubljena u Dragoljuba Obradovića. Međutim, velika Desanka Maksimović očigledno nije priznavala te dečije, školske simpatije. U intervjuima je govorila da je Rus sa kojim je provela ceo život bio njena prva ljubav.
"Pozvali su me Rusi jednog dana da u njihovom klubu održim predavanje i pročitam nekoliko svojih pesama. Tu sam upoznala Sergeja. Da li je to bila ljubav na prvi pogled? Verovatno! Ali, sigurno, moja prva ljubav i prvi muškarac s kojim sam se poljubila. Bila sam već zrela devojka. Kasnije smo se zbližili", pričala je slavna pesnikinja.
Varnice koje su prštale između dvoje pesnika bile su očigledne, ali iako je Sergej Slastikov hteo da odvede Desanku pred oltar – ona nije tako lako pristala na njegovu bračnu ponudu.
Pošto je bila najstarija u roditeljskoj kući Desanka je smatrala da pre udaje mora da izvede na put “decu” – mlađu braću i sestre. Objasnila je zaljubljenom Rusu zavet koji je sama sebi dala i slovenske duše su se razumele.
Printscreen/Youtube
– Strpljivo je čekao dan kada smo se napokon venčali i zasnovali svoj dom – opisuje Maksimović.
Slastikov je bio ruski emigrant, mladi kadet koga su tokom Prvog svetskog rata zarobili Turci. Dugo mu je trebalo da dopre do Beograda, a onda se 1933. godine oženio Desankom, koju je čekao i strpljivo voleo.
Posle venčanja je završio glumačku školu i ubrzo dobio ponudu da glumi u pozorištu u Skoplju, ali je istom brzinom to i odbio – zbog Desankine službe u Beogradu.
"Zaposlio se u izdavačkoj kući „Prosveta” kao prevodilac ruskog jezika. Za svog života preveo je četrnaest knjiga – govorila je naša pesnikinja.
I Sergej je bio poetska duša, dečije pesme koje je pisao potpisivao je kao “Kalužanin” – u slavu svoje rodne Kaluge, šumovite oblasti blizu Moskve.
Mnogi su bili iznenađeni Desankinom odlukom da se uda za sirotog ruskog emigranta, govoreći joj da je mogla bolje, ali ona je dvema rečenicama zauvek odbila od sebe sve udvarače.
"Ja sam se udala za čoveka kojeg je moje srce tražilo, bez obzira na to što je bio siromašan. U njemu sam našla ono što sam želela" odgovarala je Desanka.
Sergej je preminuo dve decenije pre pesnikinje, a Desanka je ostala verna njihovoj ljubavi do samog kraja, više nikada nije pogledala drugog muškarca.
Uoči zimske slave: Zašto se kuća ne mete i ne presipa voda preko praga
U danima pred Aranđelovdan, Nikoljdan i Božić, srpski domaćini znali su – kuća se ne čisti na silu, ne izbacuje ništa preko praga i ne „dira tišina“ bez potrebe
Manastir Svetog Romana kod Đunisa: Svetinja koju zna samo tišina
Na obroncima Jastrepca, skriven između šuma i tišine, stoji manastir Svetog Romana – mesto gde ljudi dolaze ne da govore, već da slušaju ono što se u sebi više ne čuje
Zašto se u novembru nosi voda u kuću bez reči: Običaj tihe molitve koja se ne izgovara, ali se zna
U danima pred zimu, naročito uoči velikih praznika, naši stari su znali – voda se ne unosi u kuću bilo kako. Ako želiš da ti kuća bude mirna, voda se nosi ćutke.
Kako su se u novembru palile prve „domaće zvezde“: Ognjište, kandilo i lampa pre struje
U dugim novembarskim noćima, pre nego što je u selo stigla struja, srpske kuće osvetljavale su se plamenom – ne samo zbog svetla, već zbog poštovanja, tišine i porodične topline
Aranđelovdanske večeri: Zašto se kaže da Arhangel „ne prašta, ali čuva“
Uoči Aranđelovdana, koji se obeležava 21. novembra, u narodu se šapuće više nego što se govori. Sveti Arhangel Mihailo se ne slavi zbog veselja – već zbog zaštite, istine i tišine
Komentari(0)