TAJNE KOSMAJA: Manastir Kastaljan – zaboravljena svetinja u srcu prirode, nadomak Beograda
Ako želite da pobegnete iz gradske vreve Beograda i uživate u miru i lepoti prirode, Kosmaj je idealno mesto za vas.
Ako želite da pobegnete iz gradske vreve Beograda i uživate u miru i lepoti prirode, Kosmaj je idealno mesto za vas. Ova pitoma planina, udaljena samo pedesetak kilometara od prestonice, pruža utočište svim ljubiteljima netaknute prirode, čistog vazduha i bogate istorije.
Kosmaj, poznat po svojoj predivnoj prirodi i netaknutim proplancima, krije mnoge lepote. Jedan od tih skrivenih bisera Kosmaja je manastir Kastaljan, smešten na severoistočnoj padini ove planine, u selu Nemenikuće. Iako je teško dostupan zbog svog zabačenog položaja, njegova lepota i istorijski značaj privlače pažnju putnika i meštana, koji ne dozvoljavaju da ovaj spomenik padne u zaborav.
Manastir Кastaljan redstavlja nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture.
Istorija
Podignut je verovatno u 14. veku na temeljima rimskog kastruma iz 2. ili 3. veka u vreme kralja Dragutina što svedoči crkva koja pripada raškoj arhitektonskoj školi. Obnovio ju je despot Stefan Lazarević u 15. veku dodajući joj kupolu. Crkva je dimenzija 12,5 puta 6 metara i najstariji je deo manastirskog kompleksa koji još čine trpezarija i konak. Trpezarija je iz 15. veka dimenzija 18 puta 5,5 metara sa prizemljem i spratom. u trpezariji je nađena nadgrobna ploča iz 1332. godine koja svedoči o starosti ovog zdanja, ali je ona odneta. Кonak je nešto mlađi od trpezarije sa prizemljem-odeljenjem za smeštaj putnika i spratom.
Ceo manastir je porušen krajem 17. veka. Кrajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina 20. veka manastir je bukvalno otkopan.
Crkva je bila posvećena svetom Đorđu. Stari spisi beleže da je sredinom 16. veka manastir imao bratstvo od deset monaha, a pripadao je raškoj arhitektonskoj školi. Prilikom iskopavanja 1963. godine, otkrivena je časna trpeza sa urezanim motivom jelena, kao i fragmenti fresaka, što govori o nekadašnjoj živopisnosti i značaju ovog duhovnog centra.
U toku Prvog svetskog rata u okolini manastira Кastaljan otpočeo je odlučujući kontranapad Timočke divizije u Кolubarskoj bici.
Nažalost, manastir je danas je u ruševinama, čekajući svoju obnovu. Ipak, Kastaljan ostaje simbol bogatog kulturnog nasleđa Srbije. Mnogi veruju da će manastir jednog dana ponovo zasijati u punom sjaju.
Urezano u prag: Zašto su Srbi nekada svoje ime urezivali na kući
U selima zapadne i južne Srbije, na starim drvenim kućama i danas se mogu videti urezana imena, godine i poneki krstić iznad vrata. Neki misle da su to samo oznake starih majstora ili dekorativni detalji, ali zapravo se iza tih tragova krije ozbiljan običaj i snažna poruka domaćina.
Običaj „nošenja noći“: Zašto su naši stari decu nosili preko praga kad padne mrak
Kad dete plače noću, budi se u isto vreme ili gleda „u ćošak“, narod je znao: noć mu je „ušla u dušu“. Zato su ga nosili tri puta preko praga – da ga vrate iz senke
Tri dana pred Mitrovdan: Verovalo se da tada duhovi obilaze domove i gledaju ko ih pamti
Uoči praznika Svetog Dimitrija, narod je ćutao, palio sveće i nije otvarao vrata posle mraka – jer se verovalo da mrtvi još jednom dolaze pred kuću
Vekovni prsten na prstu mrtvog: Zašto se pokojnici sahranjuju sa burmom i šta se dešava ako se skine
U srpskoj tradiciji, burma nije samo znak braka – već veza između duša. Zato se i posle smrti ostavlja na ruci, da pokojnik zna kome pripada – i da ne zaboravi put ka miru
Srbi na grob za Zadušnice prostiru stolnjake kao da je slava: Sveštenik otkrio koji je stav Srpske pravoslavne crkve o bizarnom običaju
U mnogim sredinama u Srbiji na groblje se za Zadušnice pored sveća iznosi i mnogo hrane.
Komentari(0)