Miholjsko leto i običaji poslednje kosidbe: Kako su se naši preci opraštali od leta uz pesmu, pokošenu travu i rakiju
U srcu srpske jeseni, kad sunce još uvek miluje livade, Miholjsko leto donosi tople dane i duh starih narodnih običaja – poslednju kosidbu i veselje pred dolazak zime
Septembar u Srbiji ima posebnu draž. Dani su kraći, jutra hladnija, ali toplo sunce još uvek ume da iznenadi. Taj period se u narodu vekovima naziva Miholjsko leto – kratkotrajni povratak leta pre nego što jesen zavlada u punom sjaju. Upravo tada su naši preci obavljali poslednju kosidbu, a uz nju su dolazili i brojni običaji, verovanja, pesme i zajedništvo koje danas sve ređe srećemo.
Kad sunce zavara: Šta je Miholjsko leto?
Miholjsko leto nastupa najčešće sredinom i krajem septembra, iako se u nekim krajevima može osetiti i u prvoj polovini oktobra. U narodu se verovalo da ako Miholjsko leto bude toplo i vedro, predstoji mirna i blaga jesen, dok su kišni dani nagoveštavali hladnu i oštru zimu.
Narod je govorio: „Ako je Miholjsko leto sunčano, biće dosta oraha i vina“, a žene su tada sušile poslednje lekovite biljke, verujući da sunce u tim danima ima posebnu lekovitu moć.
Običaji poslednje kosidbe – više od posla
U starim selima širom Srbije, poslednja kosidba u godini bila je događaj. Nije se radilo samo o pokosivanu trave – to je bio ritual završetka jednog godišnjeg ciklusa. Domaćin je okupljao kosece, pripremao rakiju, pitu sa sirom i vruće pogače, a žene su plele venčiće od livadskog cveća i stavljale ih na snopove trave.
Običaj je bio da onaj koji poslednji završi red mora da „plati turu“ – simbolično, naravno. To je bio povod za smeh, pesmu i često improvizovana takmičenja u snazi i izdržljivosti. Na kraju dana, okupljalo se celo selo, igralo se kolo ispod snopova, a često su se baš tada rađale i nove ljubavi.
Trava se nije bacala – sve ima svoju svrhu
Verovalo se da prva i poslednja pokošena trava u godini imaju posebnu snagu. Prva se čuvala kao zaštita od bolesti, a poslednja – posebno vezana u snop i ostavljena na tavanu – čuvala se „da zima ne uđe u kuću“.
Stariji su govorili da domaćinstvo koje ne završi kosidbu do Miholjske nedelje „neće imati mira u zimu“ – što je bio jasan podsetnik na ritam prirode i važnost blagovremenog rada.
Jesen dolazi tiho, ali donosi bogatstvo
Dok su se poslednje trave slagale na sušenje, domaćice su započinjale pripreme za zimnicu, muškarci čistili podrume za burad, a deca trčkarala po još toploj zemlji. Sve je mirisalo na plodove, dim i stari red – ono što Miholjsko leto simbolizuje: zahvalnost, kraj rada i početak mira.
Danas, iako mehanizacija i gradski život brišu mnoge od ovih običaja, još uvek ih možemo sresti u planinskim krajevima, na salašima i etno-manifestacijama koje oživljavaju duh predaka.
ZLA KOB PORODICE: Zašto su Karađorđevići promenili slavu?
Dinastija Karađorđević 13. decembra obeležava svoju krsnu slavu, Sv. Apostola Andriju Prvozvanog. Međutim, to nije bila i slava Karađorđa i njegovih sinova koji su slavili Sv. Klimenta (8.12.). U nastavku teksta pročitajte manje poznate istorijske činjenice i okolnosti pod kojima je Petar Karađorđević 1890. godine, promenio slavu i zaštitnika porodičnog doma odabrao svetog apostola.
Zašto je patrijarh Pavle uvek kupio mrvice hleba sa stola
Bio je svetac koji je hodao među nama
Koja imena su Srbi davali deci u vreme turske vladavine?
Mnoga stara, arhaična imena se danas vraćaju u modu. Ipak, kada zađemo dalje u prošlost i našu istoriju, možemo da pronađemo mnoga koja deluju vrlo neobično i nesvakidašnje za srpsko područje, a opet inspirativno za buduće roditelje koji žele da budu originalni kada su imena za decu u pitanju.
OVO SRPSKO IME SU NAJVIŠE DAVALI RODITELJI DEČACIMA NA SEVERU KOSOVA! Pogledajte samo SIMBOLIKU
Kako navodi, rođeno je 59 dečaka i 49 devojčica
Svaki SRBIN ih ima, a nema pojma kako se zovu! Nazivi muških i ženskih predaka
Kroz usmeno predanje očuvali su se nazivi
Komentari(0)