Kuvana kaša od kiselog mleka i belog luka: Zaboravljeno jelo koje je pastirima grejalo kosti i gasilo umor

Kiza R

20:00

Gastronomija 0

U planinskim krajevima Srbije, naročito u Zlatiborskom i Pešterskom kraju, jela se jednostavna, ali snažna kaša od kiselog mleka, brašna i belog luka. Pravljena pred spavanje, služila je da „izvuče hladnoću iz tela“ i da se lakše zaspi.

heljdina kaša
Shutterstock

U selima koja su živela od stoke, a ne od kalendara, večera nije bila gastronomski događaj. Bila je potreba. Jedno od jela koje je grejalo, umirivalo i hranilo, bila je kuvana kaša od kiselog mleka i belog luka. Pravljena je brzo, od onoga što kuća uvek ima: mleka koje se ukiselilo, brašna koje je ostalo od proje i nekoliko čenova belog luka. Danas, kada se sve više ljudi vraća fermentisanim namirnicama, jednostavnim jelima i „hrani koja se razume bez recepta“, vreme je da ovo jelo iz koliba i pojata ponovo nađe mesto za stolom.

Kaša bez jaja i mesa, ali sa dušom

Ova kaša nije bila bogata kalorijama, ali jeste prisustvom. Pastiri su je pravili uveče, najčešće kad se vrate sa planine, kad se sve već smiri, i kada je vreme da telo pusti dan iz sebe.

Možda vas zanima:

Prvo bi se prokuvao beli luk u vodi – ne dugo, samo da pusti miris, ali da ne izgubi oštrinu. Potom bi se dodalo brašno, da se napravi lagana zaprška, i zatim bi se sve zalilo kiselim mlekom. Posle desetak minuta kuvanja na tihoj vatri, jelo je bilo gotovo. Bez mesa, bez začina, bez ulja – a punog ukusa. Jelo koje „ne ostavlja težinu, ali ni prazninu“, kako su govorili stariji.

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Lekovitost iz siromaštva

U ovu kašu nije išlo ništa što se ne može naći u običnom domaćinstvu. Beli luk – antiseptik i čuvar zdravlja. Kiselo mleko – izvor korisnih bakterija. Brašno – osnova svakog hleba. Zajedno, davali su kombinaciju koja je grejala stomak, umirivala misli i čistila dah od težine dana.
Jela se kašikom, iz dubokih zemljanih činija, često uz parče starog hleba, ponekad uz malo soli i kap domaće masti.
Pastiri su govorili:
„Nema boljeg sna nego kad mleko legne u stomak, a luk u pluća.“

Zaboravljena, ali savršena za savremenu ishranu

U vremenu kada se sve više ljudi okreće fermentisanim proizvodima, prebiotiku, laktobacilima i biljnim obrocima, ova kaša ima sve atribute moderne ishrane – a bez ijednog pakovanja.
Može se spremiti za 15 minuta, jeftina je, a može se jesti kao večera, posni ručak, pa čak i doručak.
I, što je najvažnije – ima ukus koji ne dolazi iz začina, već iz sećanja.

Mir koji se jede kašikom

U mnogim domovima, ovo jelo se više ne kuva. Ali u priči starijih žena, ono se ne zaboravlja.
I danas, kada osetiš da ti treba nešto toplo, bez suvišnih reči – skuvaj ovu kašu.
Jer, kako su govorili na Pešteru:
„Ko zna da jede mleko i luk iz iste kašike – zna da ućuti kad treba.“

Komentari(0)

Loading