Šumadijska slatka pita sa kvasom: Zaboravljeni recept koji se pravio samo kad se rodi muško dete

Kiza R

16:00

Gastronomija 0

Nekada je postojala pita koja se nije pravila iz gladi, već iz radosti – slatka, bogata i simbolična, pripremana samo u najradosnijim trenucima života.

pita sa kruškama
Shutterstock

U srcu Šumadije, gde se običaji i ukus prenose s kolena na koleno, nekada se pekla posebna pita – slatka pita sa kvasom, koja se nije jela svaki dan, već samo kada se u kući rodi muško dete. Zamešena od domaćeg kvasca, oraha, meda i suvog voća, ova pita nije bila samo poslastica – bila je znak radosti, nade i novih početaka.

Kvas – simbol života i rasta

Za razliku od savremenih pita sa gotovim korama i šećerom, slatka pita sa kvasom pravila se od testa koje naraste, "prodiše" i raste kao dete koje je tek došlo na svet. Kvas nije bio samo sredstvo dizanja testa, već simbol nove životne snage.

Zato se ova pita pripremala isključivo kada se rodi muško dete – kao blagoslov za zdravlje, snagu i dugovečnost. U pojedinim selima oko Aranđelovca i Topole, baka domaćica bi prva mešila testo i govorila:
„Kvas raste, dete raste, kuća raste.“

Recept koji miriše na domaću sreću

Sastojci za testo:

  • 500 g brašna
  • 25 g svežeg kvasca
  • 1 kašičica šećera
  • prstohvat soli
  • 1 čaša mlake vode ili mleka
  • malo ulja

Fil:

  • 150 g mlevenih oraha
  • 3 kašike domaćeg meda
  • šaka suvog grožđa
  • po želji cimet ili suve šljive

Premaz:

  • 1 jaje
  • malo mleka i ulja

Priprema:

  • Kvasac rastvoriti u mlakoj vodi sa šećerom, ostaviti da zapeni.
  • Zamesiti meko testo od brašna, soli, kvasca i ostatka vode/mleka. Ostaviti da naraste oko 45 minuta.
  • Testo razvući na pravougaonik, premazati filom od oraha, meda i suvog voća.
  • Uviti u rolat i saviti u krug ili ostaviti kao veknu.
  • Premazati umućenim jajetom, ostaviti da odmori još 15 minuta.
  • Peći na 180°C oko 35 minuta, dok ne porumeni.

Miris koji se širio kućom tokom pečenja bio je znak – u toj kući je stigao život.

Ritual, ne samo poslastica

Nakon pečenja, pita se nije sekla odmah. Ostavljala se da se ohladi, pa se prvi deo davao majci porodilji, zatim ocu, pa najbližim članovima porodice. Ponekad se nosila i komšinici – „da se radost umnoži“.

Zanimljivo je da je u nekim krajevima pita bila trouglasta, jer se verovalo da taj oblik "čuva dušu", dok su je drugi savijali u spiralu – da život ide napred, ali da ne zaboravi korene.

Zašto je nestala?

Danas se ova pita gotovo nigde ne priprema. Nestala je iz kuhinja, zamenjena kupovnim tortama, kremovima i industrijskim slatkišima. Njena simbolika je zaboravljena, a recept retko ko pamti napamet.

Ipak, sve češće se vraćamo tradicionalnim jelima – ne iz nostalgije, već iz potrebe za smislom u svakodnevici. Ova pita može da bude i savršena za sve praznične trpeze, ne samo za rođenje deteta – jer donosi toplinu, nežnost i miris doma.

Komentari(0)

Loading