Lepinje iz Crne Bare kod Bogatića: Pogače pečene pod peskom i crepuljom
U selu Crna Bara, na obali Drine, žene su nekada svakodnevno mesile tanke lepinje koje su se pekle zakopane u žar, prekrivene peskom i crepuljom. Ova drevna tehnika, danas gotovo zaboravljena, bila je osnova ishrane mačvanske ravnice.
Crna Bara, selo poznato po boji zemljišta i plodnim poljima, nekada je bila i čuvar specifične kulinarske tradicije. Jedan od simbola tog domaćinskog života bila je lepinja iz peska – jednostavna pogača od pšeničnog brašna, koja se nije pekla u rerni, već u pepelu, ispod crepulje i sloja vrelog peska.
Hleb koji se peče bez rerne
Recept je jednostavan, ali tehnika je ono što ga čini posebnim. Testo se mesilo od:
Možda vas zanima:
Cigančice– zaboravljene zapečene loptice od brašna, masti i luka
Pravljene od onoga što „uvek ima u kući“, cigančice su nekada bile brzi doručak, užina ili jelo za sirotinju – a danas su pravo otkrovenje ukusa
Smederevska tarana: Domaća testenina koja se sušila na ćebetu i mirisala na bakinu kuću
Nekada nije bilo fabrika testenine – samo ruke, brašno, jaja i veliko ćebe rašireno po sobi. Tarana je bila doručak, ručak i lek za dušu.
Možda vas zanima:
Cigančice– zaboravljene zapečene loptice od brašna, masti i luka
Pravljene od onoga što „uvek ima u kući“, cigančice su nekada bile brzi doručak, užina ili jelo za sirotinju – a danas su pravo otkrovenje ukusa
Smederevska tarana: Domaća testenina koja se sušila na ćebetu i mirisala na bakinu kuću
Nekada nije bilo fabrika testenine – samo ruke, brašno, jaja i veliko ćebe rašireno po sobi. Tarana je bila doručak, ručak i lek za dušu.
Možda vas zanima:
Cigančice– zaboravljene zapečene loptice od brašna, masti i luka
Pravljene od onoga što „uvek ima u kući“, cigančice su nekada bile brzi doručak, užina ili jelo za sirotinju – a danas su pravo otkrovenje ukusa
Smederevska tarana: Domaća testenina koja se sušila na ćebetu i mirisala na bakinu kuću
Nekada nije bilo fabrika testenine – samo ruke, brašno, jaja i veliko ćebe rašireno po sobi. Tarana je bila doručak, ručak i lek za dušu.
- pšeničnog brašna (najčešće iz kućnog mlina)
- mlake vode
- prstohvata soli
- malo kvasca ili kvasne vode
Možda vas zanima:
Cigančice– zaboravljene zapečene loptice od brašna, masti i luka
Pravljene od onoga što „uvek ima u kući“, cigančice su nekada bile brzi doručak, užina ili jelo za sirotinju – a danas su pravo otkrovenje ukusa
Smederevska tarana: Domaća testenina koja se sušila na ćebetu i mirisala na bakinu kuću
Nekada nije bilo fabrika testenine – samo ruke, brašno, jaja i veliko ćebe rašireno po sobi. Tarana je bila doručak, ručak i lek za dušu.
Možda vas zanima:
Cigančice– zaboravljene zapečene loptice od brašna, masti i luka
Pravljene od onoga što „uvek ima u kući“, cigančice su nekada bile brzi doručak, užina ili jelo za sirotinju – a danas su pravo otkrovenje ukusa
Smederevska tarana: Domaća testenina koja se sušila na ćebetu i mirisala na bakinu kuću
Nekada nije bilo fabrika testenine – samo ruke, brašno, jaja i veliko ćebe rašireno po sobi. Tarana je bila doručak, ručak i lek za dušu.
Možda vas zanima:
Cigančice– zaboravljene zapečene loptice od brašna, masti i luka
Pravljene od onoga što „uvek ima u kući“, cigančice su nekada bile brzi doručak, užina ili jelo za sirotinju – a danas su pravo otkrovenje ukusa
Smederevska tarana: Domaća testenina koja se sušila na ćebetu i mirisala na bakinu kuću
Nekada nije bilo fabrika testenine – samo ruke, brašno, jaja i veliko ćebe rašireno po sobi. Tarana je bila doručak, ručak i lek za dušu.
Možda vas zanima:
Cigančice– zaboravljene zapečene loptice od brašna, masti i luka
Pravljene od onoga što „uvek ima u kući“, cigančice su nekada bile brzi doručak, užina ili jelo za sirotinju – a danas su pravo otkrovenje ukusa
Smederevska tarana: Domaća testenina koja se sušila na ćebetu i mirisala na bakinu kuću
Nekada nije bilo fabrika testenine – samo ruke, brašno, jaja i veliko ćebe rašireno po sobi. Tarana je bila doručak, ručak i lek za dušu.
Možda vas zanima:
Cigančice– zaboravljene zapečene loptice od brašna, masti i luka
Pravljene od onoga što „uvek ima u kući“, cigančice su nekada bile brzi doručak, užina ili jelo za sirotinju – a danas su pravo otkrovenje ukusa
Smederevska tarana: Domaća testenina koja se sušila na ćebetu i mirisala na bakinu kuću
Nekada nije bilo fabrika testenine – samo ruke, brašno, jaja i veliko ćebe rašireno po sobi. Tarana je bila doručak, ručak i lek za dušu.
Možda vas zanima:
Cigančice– zaboravljene zapečene loptice od brašna, masti i luka
Pravljene od onoga što „uvek ima u kući“, cigančice su nekada bile brzi doručak, užina ili jelo za sirotinju – a danas su pravo otkrovenje ukusa
Smederevska tarana: Domaća testenina koja se sušila na ćebetu i mirisala na bakinu kuću
Nekada nije bilo fabrika testenine – samo ruke, brašno, jaja i veliko ćebe rašireno po sobi. Tarana je bila doručak, ručak i lek za dušu.
Možda vas zanima:
Cigančice– zaboravljene zapečene loptice od brašna, masti i luka
Pravljene od onoga što „uvek ima u kući“, cigančice su nekada bile brzi doručak, užina ili jelo za sirotinju – a danas su pravo otkrovenje ukusa
Smederevska tarana: Domaća testenina koja se sušila na ćebetu i mirisala na bakinu kuću
Nekada nije bilo fabrika testenine – samo ruke, brašno, jaja i veliko ćebe rašireno po sobi. Tarana je bila doručak, ručak i lek za dušu.
Testo se ostavljalo da nadođe, a zatim se oblikovala tanka, okrugla lepinja. Na ognjištu bi se raspalila vatra, u plitkoj jami ili na zemlji, i kad bi ostao samo žar, lepinja se stavljala na sloj pepela, prekrivala se glinenom crepuljom (posebna posuda slična poklopcu) i zatim se preko nje nasipao vreo pesak i žar.
Pekla se oko 15 minuta. Kada se otkopa, spolja je blago reš, a iznutra meka, s mirisom dima i zemlje. Jede se dok je još topla, obično uz kajmak, mlad sir ili mast s alevom paprikom.
Hleb za rad, odmor i goste
Ove lepinje su se pekle svakodnevno, ali i za posebne prilike: dolazak gosta, radni dan u polju, ispraćaj mladoženje. Zanimljivo je da se često pravilo po nekoliko manjih lepinja, jer je svako želeo da dobije svoju.
U jesen, kada bi se pekla paprika i kuvala rakija, žene su pravile lepinje „usput“, koristeći već vreo žar. Bile su hrskave spolja, meke iznutra – i jele su se bez pribora, često dok ruke još mirišu na plodove bašte.
Postoji li mogućnost da se običaj oživi?
Danas ovu tehniku znaju još samo najstarije žene u Crnoj Bari i okolnim selima. U poslednje vreme, na etno-manifestacijama i seoskim vašarima, poneko napravi demonstraciju pečenja ispod peska – ali uglavnom kao pokaznu atrakciju.
Ipak, interesovanje raste – mlađi ljudi žele da nauče, a ovaj način pečenja savršeno se uklapa u koncept tradicionalne i održive kuhinje, bez upotrebe struje i modernih uređaja.
Zaboravljeni ukusi koje ne treba da zaboravimo
Lepinja iz peska nije samo jelo. To je tehnika, osećaj, sećanje. To je hleb koji se ne kupuje, već pravi – u tišini ognjišta, uz miris dima i zvuk pucketanja žara.
U vremenu kada sve želimo brzo i jednostavno, možda nas baš ovakve priče vraćaju onome što je istinski vredno – vremenu, trudu i ukusu koji traje.
Pogača bez kvasca i jaja: Pravi je spas domaćicama u mnogim prilikama, sprema se lako, a ukus osvaja
Ukoliko nemate vremena da čekate da testo naraste ili ste upravo shvatili da ste ostali bez kvasca, ovaj recept će vam biti spas u mnogim prilikama.
Slani pekmez iz Homolja: Zaboravljena zimnica od paradajza, jabuka i ljute paprike
Nije slatko, nije ajvar, nije ni sos – a bilo je neizostavno u sirotinjskim kuhinjama Homolja. Slani pekmez se kuvao dugo, na tihoj vatri, i čuvao za zimu kao zlato.
Zlatiborski specijalitet prste da poližete: Recept star više od 100 godina, ukus i miris vraća u detinjstvo
Zlatiborska gibanica po receptu starom više od 100 godina.
Cigančice– zaboravljene zapečene loptice od brašna, masti i luka
Pravljene od onoga što „uvek ima u kući“, cigančice su nekada bile brzi doručak, užina ili jelo za sirotinju – a danas su pravo otkrovenje ukusa
Jeftina starinska poslastica kojoj niko ne može odoleti: Ukus i miris vraća u detinjstvo, odmah zapišite recept
Kroz vreme su nastale različite varijante recepata.
Komentari(0)