Slani pekmez iz Homolja: Zaboravljena zimnica od paradajza, jabuka i ljute paprike

Jadranko Žugić

13:00

Gastronomija 0

Nije slatko, nije ajvar, nije ni sos – a bilo je neizostavno u sirotinjskim kuhinjama Homolja. Slani pekmez se kuvao dugo, na tihoj vatri, i čuvao za zimu kao zlato.

lovačka salata
Shutterstock

U kuhinjama starih kuća istočne Srbije, naročito po selima Homolja i Zvižda, postoji jedno jelo koje danas gotovo niko više ne sprema, ali stariji ga se sećaju sa toplinom i poštovanjem: slani pekmez. Ime mu može zvučati zbunjujuće, jer ne ide uz palačinke, već uz sir, proju i kuvani krompir. Priprema se od paradajza, jabuka i ljute paprike, dugo se kuva dok ne postane gust i taman kao prava marmelada – ali je pun slanog, ljutkastog i voćnog ukusa, i nezamenjiv u hladnim danima.

Šta je zapravo slani pekmez?

Slani pekmez je vrsta guste, ukuvane zimnice – nalik na ajvar, ali bez ulja i prženja. Više liči na paradajz-pire sa voćnom notom, jer se u njega dodaju jabuke, koje daju puninu i prirodnu gustinu. Pojedine domaćice stavljale su i kruške tvrdulje, a ponegde i malo sirćeta, ako paradajz nije dovoljno kiseo.

 Sastojci (autentična verzija):

– 5 kg zrelog paradajza

Možda vas zanima:

– 1,5 kg kiselkastih jabuka (najbolje divljih ili domaćih, bez šećera)

Možda vas zanima:

– 3 crvene ljute paprike (ili po ukusu)

Možda vas zanima:

– 2–3 čena belog luka (opciono)

Možda vas zanima:

– so po ukusu

Možda vas zanima:

– po želji: malo bosiljka, peršuna ili listova celera

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

 Priprema:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

  • Možda vas zanima:

    Paradajz oprati, iseći i samleti (ili izrendati) – može i sa sve kožicom.

    Možda vas zanima:

    Možda vas zanima:

  • Možda vas zanima:

  • Možda vas zanima:

    Jabuke oljuštiti, očistiti i izrendati na krupno.

    Možda vas zanima:

    Možda vas zanima:

  • Možda vas zanima:

  • Možda vas zanima:

    Paprike očistiti od semena i iseckati sitno.

    Možda vas zanima:

    Možda vas zanima:

  • Možda vas zanima:

  • Možda vas zanima:

    Sve staviti u šerpu, posoliti i kuvati na tihoj vatri 3–4 sata, uz povremeno mešanje.

    Možda vas zanima:

    Možda vas zanima:

  • Možda vas zanima:

  • Možda vas zanima:

    Kad masa postane gusta kao pekmez, sipa se u čiste, sterilisane tegle i pokriva krpom dok se ne ohladi. Zatim se zatvara.

    Možda vas zanima:

    Možda vas zanima:

  • Možda vas zanima:

    Možda vas zanima:

    Možda vas zanima:

    U nekim kućama se pekmez nije odmah zatvarao – verovalo se da treba „da odstoji noć pod zvezdama“, da se „prebaci dušom domaćina u teglu“.

    Kako se jede?

    Slani pekmez se mazao na proju, jeo uz sir, pečen krompir, kuvan pasulj ili cicvaru. Bio je dodatak u jelu i samostalan obrok. Kad nije bilo mesa, dve kašike slanog pekmeza i parče hleba bile su ceo ručak.

     Zašto se zvao baš „pekmez“?

    Zato što je imao teksturu i izgled pravog pekmeza, a domaćice su ga tako zvale „da deci bude primamljivije“. Deca bi se namazala, pitala:
    „Je l’ ovo pekmez?“
    A baka bi samo rekla:
    „Jeste, samo za one koji su bili dobri.“

     Zaboravljeno, ali ne bez razloga da se vrati

    U vremenu kad tražimo domaće, zdravo, bez aditiva – slani pekmez ima itekako smisla. Nema konzervansa, nema ulja, nema hemije – a ima ukusa, duše i priče. Možda ne izgleda kao moderni namaz, ali kad ga probate – vrati vas na mesto gde ste poslednji put osećali da vam je bilo toplo u stomaku i oko srca.

    Komentari(0)

    Loading