NIČIJE DETE KOME JE VUK BIO ČOVEK Kretao se četvoronoške, bio je neuhranjen, modar, nije znao da govori
Smešten je u centralno prihvatilište za decu i omladinu u Beogradu, gde je ostao do 1992. godine

Osamdesetih godina, tačnije 1988. godine negde na tromeđi BiH, Crne Gore i Srbije, lovci su u čoporu vukova ugledali dečaka koji se kretao četvoronoške. Vukove su ubili, a dečaka uhvatili. Telo mu je bilo prekriveno ranama i ogrebotinama, bio je neuhranjen, modar, nije znao da govori.
Nisu znali ko je, odakle je, čiji je, ništa. Dali su mu ime Haris Pućurica.
Smešten je u centralno prihvatilište za decu i omladinu u Beogradu, gde je ostao do 1992. godine. Tada je stigla naredba da se deca vraćaju u one centre iz kojih su došla. Haris je vraćen natrag u BiH.
Možda vas zanima:

POČELI SU VUČJI DANI, PAMET U GLAVU! Srbi veruju da se u narednih 7 dana iz kuće nikom ništa ne daje, a žene ovo nikako ne rade!
Veruje se da Sveti Mrata u ove dane gleda ko šta radi, pa veća s vukovima i određuje im koji će na koju stranu da navali

"NJENO SRCE BILO JE JAČE OD JAGUARA" Keruša Gabi jedan od heroja Beograda, zaslužila je spomenik još za života
U samom srcu beogradskog “Vrta dobre nade” već godinama stoji statua jednom psu. Ako ste ikada posetili ovo mesto znate da je reč o keruši Gabi, a možda i da na spomeniku piše kako je “njeno srce bilo jače od jaguara”. Ali, ko je bila Gabi i zbog čega je zaslužila ovakav spomenik?
Možda vas zanima:

POČELI SU VUČJI DANI, PAMET U GLAVU! Srbi veruju da se u narednih 7 dana iz kuće nikom ništa ne daje, a žene ovo nikako ne rade!
Veruje se da Sveti Mrata u ove dane gleda ko šta radi, pa veća s vukovima i određuje im koji će na koju stranu da navali

"NJENO SRCE BILO JE JAČE OD JAGUARA" Keruša Gabi jedan od heroja Beograda, zaslužila je spomenik još za života
U samom srcu beogradskog “Vrta dobre nade” već godinama stoji statua jednom psu. Ako ste ikada posetili ovo mesto znate da je reč o keruši Gabi, a možda i da na spomeniku piše kako je “njeno srce bilo jače od jaguara”. Ali, ko je bila Gabi i zbog čega je zaslužila ovakav spomenik?
Možda vas zanima:

POČELI SU VUČJI DANI, PAMET U GLAVU! Srbi veruju da se u narednih 7 dana iz kuće nikom ništa ne daje, a žene ovo nikako ne rade!
Veruje se da Sveti Mrata u ove dane gleda ko šta radi, pa veća s vukovima i određuje im koji će na koju stranu da navali

"NJENO SRCE BILO JE JAČE OD JAGUARA" Keruša Gabi jedan od heroja Beograda, zaslužila je spomenik još za života
U samom srcu beogradskog “Vrta dobre nade” već godinama stoji statua jednom psu. Ako ste ikada posetili ovo mesto znate da je reč o keruši Gabi, a možda i da na spomeniku piše kako je “njeno srce bilo jače od jaguara”. Ali, ko je bila Gabi i zbog čega je zaslužila ovakav spomenik?
O njegovom kratkom i neobičnom životu snimljen je film „Ničije dete”, reditelja Vuka Ršumovića, koji je na festivalu u Veneciji pobrao simpatije publike i tri nagrade.
Harisovo poreklo je ostalo misterija. Možda se jednostavno odšetao ka šumi od roditelja, možda su ga mesecima tražili i nisu uspeli pronaći. Možda je bio ostavljeno dete, a možda su roditelji imali saobraćajnu nesreću, a on je jedini preživio i izgubio se negde u gustim šumama. Možda… Niko ga nije tražio, a nije ni on.
Printscreen/Youtube
O njegovom životu zna se samo onoliko od kad su ga pronašli pa do dana kada je kao prilično socijalizovano dete, četiri godine kasnije napustio beogradsko Centralno prihvatilište za decu i omladinu.
Ime su mu dali lovci i tako mu odredili i naciju i veru. Odakle je došao i gde je posle otišao i danas je misterija. Neki tvrde da su čuli kako je poginuo negde na ratištu u Bosni. Uglavnom, nikad se više nije javio nikom.
Treba pomenuti da je sama socijalizacija u Domu išla jako teško. Nije se bojao ljudi, ali jeste tehnologije. U početku je odbijao kuvanu hranu i jeo s poda ili kante za smeće. Nije imao higijenske navike. Često su ga nalazili u čučećem položaju ispod stola.
Nakon mnogo truda uspio je da nauči da govori, a posle i da čita i piše. Uprkos svemu deca su ga prihvatila i pomagala mu na sve načine.
Vraćen je tamo gde je pronađen. Obukli su mu uniformu i poslali ga u šumu. Imao je tada 17 godina i više se nije vratio. Tu je zatvoren krug njegovog života. Kažu da ga je ubio zalutali metak, a ko zna, možda još i danas pleše sa vukovima.
Dečak kome je vuk bio čovek, a čovek vuk.
Lepote Srbije su i na Viberu gde vam donosimo razne priče, pridružite se našoj zajednici.
BONUS VIDEO:

SRBI I ZAPAD, JOŠ OD SREDNJEG VEKA Kako izgleda duga istorija odnosa sa zapadnim centrima moći: Od politike, preko bračnih veza, do privrede
U percepciji prosečnog Srbina odnosi Srbije i zapada imaju uglavnom negativan predznak, ali činjenica je da su Srbi, još od srednjeg veka, imali bliske odnose sa zapadnim centrima moći.

Megahit na Tviteru: Srpska istorija ima SVOJU DENERIS i pokorila je internet
Odvajkada je poznato da priča nije zanimljiva ako je pripovedač ne dočara baš onako i onoliko da drži pažnju publici. Danas ne sedimo oko vatre, ne pripovedamo uz gusle i sve se više okrećemo pripovedačima sa društvenih mreža.

AMERIKANAC HOĆE DA POSTANE SRBIN Obožava našu istoriju, uči srpski i planira da se preseli ovde: "Jedna stvar o vama me fascinira"
Aron Palasios, tiktoker iz Amerike, oduševio je Srbe kada je, kao kreator istorijskog sadržaja na ovoj mreži rekao da je zaljubljen u srpsku istoriju.

Upozoravao je kneza da mu se sprema ubistvo, ali on mu nije verovao: Bio je desna ruka Mihaila Obrenovića, a ovako mu se Karađorđev sin osvetio
Voleo je da prati sve tehničke novine i bio među prvima u Beogradu koji je u svoju kuću uveo telegraf i telefon. Imao je prizemne porodične kuće u Kosovskoj ulici, na brojevima 25 i 30, koje više ne postoje jer su srušene.

Uzdasi Titove ljubavnice budili su borce noćima: Sahranio je u dvorištu kraj psa da bi non-stop dolazio da je oplakuje
Davorjanka Paunović umrla je od tuberkoloze u proleće 1946. Po Titovom naređenju, sahranjena je u krugu Belog dvora
Komentari(0)