PRVA TRI ZAMAHA SEKIROM GA NISU USMRTILA Pogubljenje jednog od najuglednijih građana današnje prestonice

„O, tvrđavo, ja sam te sagradio, a ti mi život uzimaš“, bile su poslednje reči neimara baroknog Beograda Nikolasa Doksata de Moreza dok je miran i ponosan sedeo na stolici za pogublјenje. Čekao je brzu smrt. Čuo je dobro poznat huk zamahnutog mača koji ide prema njegovoj glavi. Međutim, dželat promaši vrat i zari mač duboko u ramenu kost beogradskog neimara. Doksat ne ispusti nijedan krik. Čak četiri zamaha mačem bila su potrebna dželatu da mu odrubi glavu.

PRVA TRI ZAMAHA SEKIROM GA NISU USMRTILA Pogubljenje jednog od najuglednijih građana današnje prestonice
Printscreen

Na ovako tragičan način, okončan je život prvog beogradskog urbaniste i pukovnika koji je u periodu od 1724. do 1737. godine planirao, gradio i modernizovao Beograd.

Priča počinje 1716. godine, kada je Austrija ponovo zaratila sa Osmanskim carstvom. Posle teške borbe, Habzburška monarhija konačno zadaje poslednji udarac Turcima i 1717. godine Požerevačkim mirom osvaja Beograd. Tada je osnovana i habzburška Kralјevina Srbija sa prestonicom u Beogradu.

„Grad su Turci potpuno napustili, a doselili se žitelјi Evrope sa raznih strana Austrijskog carstva. Među njima je bilo trgovaca i zanatlija, ratnih veterana i sirotinje koja se nadala bolјem životu na ovom prostoru“, kaže Nika Strugar Bevc, jedna od autorki izložbe „Barokni Beograd – preobražaji 1717–1739“, koja je otvorena u Konaku kneginje Ljubice.

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Do tada je Beograd bio turski šeher sa monumentalnim građevinama, karavan-sarajima, džamijama, amamima, trgovima, živim čaršijama, uskim krivudavim kaldrmisanim ulicama sa prizemnim kućama od drveta i blata.

Neimar baroknog Beograda

Habzburška monarhija želela je da se grad posle razornog rata u potpunosti preuredi i modernizuje.

 „Prvim radovima na obnovi Beogradske tvrđave rukovodio je inženjerijski pukovnik De Bef, da bi ga 1718. nasledio major Nikola Suli. U to vreme već je počela popravka nekih bedema i izgradnja Velikog barutnog magacina u Donjem gradu“, kaže Želјko Vuk, koji je dvogodišnje iscrpno istraživanje života ovog švajcarskog plemića i baroknog Beograda smestio u knjigu „Doksat – neimar baroknog Beograda“.

Zatim, 1719. godine, samo godinu dana posle rata na Siciliji, gde je kao komandant Lorenskih kirasira učestvovao u odbrani teritorija dobijenih u Ratu za špansko nasleđe, gde je i teško ranjen, u Beograd dolazi švajcarski plemić, pukovnik Nikolas Doksat de Morez.

„Od strane Dvorskog ratnog saveta u Beču, 1723. godine postavlјen je za glavnog nadzornika radova na Beogradskoj tvrđavi, ali je dobio zadatak i da napravi planove za novo, savremeno utvrđenje koje će moći da se odbrani i od najžešćih napada neprijatelјa. Istovremeno, on radi i na planovima za uređenje celog Beograda, koji je bio razrušen“, objašnjava Vuk.

Nakon detalјnog izučavanja grada, Doksat je razvio urbanistički plan izgradnje baroknog Beograda, koji je 1724. godine predao na odobrenje Dvorskom ratnom savetu. Nјegove planove Ratni savet, na čijem čelu je princ Eugen Savojski, odobrava u etapama.

Veliki Rimski bunar, dve pešadijske kasarne, zgrada „Glavne straže“, barutni magacin – bila su prva barokna zdanja podignuta u Gornjem gradu tvrđave.

„Austrijanci su dosta rušili da bi probijali ulice. Gradili su velike zidine oko celog grada i to je dosta preoblikovalo grad, ali su ostali i veliki delovi grada koji su i dalјe bili turska varoš“, objašnjava arhitekta Tihomir Dičić.

Dunavska i Savska varoš

Beograd su, pored Tvrđave, činile Dunavska varoš ili nemački deo i Savska varoš ili srpski deo, svaka sa svojim predgrađima.

Pre austrijskog osvajanja u nemačkom delu, današnjem Dorćolu, živeli su isklјučivo Turci, a kada su se oni povukli iz Beograda, cilј nove vlasti je bio da se u taj deo dosele nemački trgovci i zanatlije koji su u potrazi za bolјim životom došli u Beograd.

„Današnja Dušanova ulica po Doksatovim projektima je proširena i iznivelisana, a umesto krivih sokaka napravlјene su prave ulice, čiji je pravac bio od tvrđave ka glavnim kapijama kojima se ulazilo u grad“, kaže pisac Želјko Vuk.

Na današnjem Dorćolu nalazile su se kuće za najviše oficire, kao i kompleks zgrada jezuitskog samostana sa vojnom apotekom, školom i crkvom.

Podignute su palate, kasarne, bolnica, apoteke, pivara, solana, manastiri i škole, pa i dve srpske crkve i novi mitropolijski dvor. Oko naselјa su prvi put izgrađeni bedemi zvezdastog oblika po ugledu na srednjoevropske i zapadnoevropske gradove tog doba.

Doksat je polako postajao prvi beogradski urbanista, a Beograd je postajao pravi moderni grad u duhu baroka. Međutim, fasade na novim građevinama nisu bile onakve kakvim zamišlјamo zgrade kitnjastog baroka.

„Beograd je imao jednu svedenu verziju tog baroka. Jedan miran barok koji je odgovarao senzibilitetu vojske, veoma strogo, monumentalno i bez mnogo ukrasa“, ističe autorka izložbe Vesna Bikić.

Arhitekta Dičić objašnjava da barok u habzburški Beograd nije došao iz Italije.

„Došao je sa severa, iz Austrije, a njega odlikuju, na primer, strmi krovovi. Tako da je Beograd više dobio tu centralnoevropsku nego baroknu nit, koja je potekla iz Italije“, objašnjava Dičić.

Gornja i Donja srpska varoš

Srpski deo činile su Gornja i Donja srpska varoš. U Gornjoj srpskoj varoši, koja se nalazila oko današnje Saborne crkve, nije se mnogo gradilo. Ona je bila namenjena imućnom sloju srpskog društva, uglavnom za sveštenstvo.

U vreme austrijske vladavine bila je sagrađena Donja srpska varoš, koja je, takođe, geometrijski pravilno uređena, sa crkvom i školom.

Srpski deo grada bio je posebna opština kojom su upravlјali Srbi. Prema popisu iz 1728. godine, u nemačkoj varoši živelo je 18 srpskih porodica, koje su morale da napuste svoje kuće, da ih prodaju ili ustupe, i da se presele u srpski deo.

PRVA TRI ZAMAHA SEKIROM GA NISU USMRTILA Pogubljenje jednog od najuglednijih građana današnje prestonice Printscreen
 

 

Odlazak prvog beogradskog urbaniste

Posle 20 godina naporne izgradnje baroknog habzburškog Beograda, dolazi do ponovnog rata između Austrije i Turske.

Na putu ka Vidinu, gde je predvodeći svoje jedinice trebalo da zaustavi napredovanje osmanske vojske, Nikolas Doksat de Morez stigao je do tvrđave u Nišu 12. septembra 1737. godine. Tu ga je sačekala naredba da mora da zameni obolelog generala Lojtruma, dotadašnjeg komandanta tvrđave.

„Krajem septembra pred Nišom se pojavilo 20.000 Tatara i janjičara sa 150 topova, spremnih da samo u jednom jurišu povrate grad. S druge strane, po Doksatovim pismima, grad je branilo 3.000 članova posade, od toga, zbog bolesti sposobno tek nešto više od 2.000 lјudi“, kaže Vuk.

Kako je turska vojska bila superiornija od austrijske, Doksatu je ponuđena kapitulacija. On saziva Ratni savet kako bi sa oficirima razmotrio turske uslove o predaji.

„Nedostajalo je i municije i papira za patrone. Pored toga, zalihe hrane i vode bile su na minimumu, a pristup reci nije bio moguć. Kako se nikakva pomoć od strane austrijske vojske nije očekivala, a da bi spasili vojsku i civile od pokolјa, oficiri su prihvatili ponudu da sa naoružanjem, uklјučujući i topove, i svom opremom napuste utvrđenje i budu ispraćeni do Paraćina…“, opisao je razloge kapitulacije austrijske vojske Želјko Vuk u svojoj knjizi „Doksat – neimar baroknog Beograda“.

Tako se austrijska vojska povukla iz Niša, koji je ponovo potpao pod tursku vlast. Doksat je sačuvao živote svih pet hilјada vojnika, ali je zbog povlačenja bio optužen za veleizdaju.

Tako je prvi beogradski urbanista, koji je od turske kasabe napravio grad regulisan pravilnim ulicama, u kratkom postupku osuđen na smrt.

U ranim prepodnevnim satima 20. marta 1738. godine – Doksat je započeo svoje poslednje jutro uz čaj i molitvu. Očekivao je da će smrt doći brzo i da će je on dočekati bez straha i bez ijednog ispuštenog krika. Smatrao je da nije veleizdajnik, da je dao sve da se očuva celovito habzburško carstvo i da sačuva živote vojnika. Nakon jutarnjeg rituala, ispijanja čaja i molitve, sveže obrijan odveden je na početak današnje Knez Mihailove ulice gde ga je pred mnogobrojnim Beograđanima čekao dželat. Smrt nije bila brza. Došla je tek iz trećeg puta. Međutim, Doksat ne ispusti nijedan krik.

Kasarna Aleksandra Virtemberškog

Aleksandrova ili Virtembergova kasarna jedna je od najvećih i najreprezentativnijih baroknih građevina habzburškog Beograda, koja je izgrađena između današnjeg Trga republike i Zmaj Jovine ulice.

Bila je to monumentalna dvospratna građevina koja se nalazila na prostranom otvorenom trgu na kojem su se održavale vojne vežbe i parade. Od 1726. godine, kasarna postaje dvor guvernera i habzburškog princa Aleksandra Virtemberškog.

PRVA TRI ZAMAHA SEKIROM GA NISU USMRTILA Pogubljenje jednog od najuglednijih građana današnje prestonice Printscreen
 

 

Kafana „Kod crnog orla“

Kada je Beograd predat Turcima, dogovoreno je da se poruše sve građevine koje su Nemci podigli radi utvrđenja Beograda. Kako mala kasarna na uglu današnjih ulica Cara Dušana i Kapetan Mišine nije bila podignuta u tu namenu, ostala je nedirnuta.

Na tom mestu je otvorena jedna od prvih beogradskih kafana na kojoj je opstao naslikan crni orao iz habzburškog vremena. Svet koji se okuplјao u njoj i vremenom ju je nazvao kafana „Kod crnog orla“. Ona je odolevala ratovima i promenama sve do sredine minulog veka.

Nestanak baroknog Beograda

Nije prošlo ni dva meseca od pogublјenja Nikolasa Doksata de Moreza kada se turska vojska našla pred Beogradom, u kojem je vladala do tada najveća epidemija kuge koja je zadesila austrijsko carstvo.

Habzburška monarhija nije iskoristila sve odbrambene potencijale koje je stvarala tokom dve decenije. Beograd je gotovo bez borbe predat Turcima i ubrzo je počeo da gubi svoj barokni izgled. Skoro sva izgrađena zdanja su porušena.

Do danas najviše od baroknog Beograda ostalo je na Kalemegdanskoj tvrđavi. Očuvane su samo Leopoldova kapija i Kralј kapija u Gornjem gradu, kao i kapija Karla Šestog u Donjem gradu i Veliki barutni magacin. U Gornjem gradu sačuvan Veliki bunar, nama poznatiji kao Rimski bunar i ostaci Malog barutnog magacina i blokhauza, u kojem su 2008. godine pronađeni mnogi predmeti korišćeni u to vreme.

Koliko je brzo Beograd izgubio svoj barokni izgled, pokazuje i činjenica da skoro nijedna građevina nije ostala očuvana ni u beogradskoj varoši. Osim jedne kuće u Ulici cara Dušana 10 koja tri veka odoleva vremenu. Ona je bila jedna u nizu sedam istovetnih kuća i predstavlјala je novi vid stanovanja i trgovine.

PRVA TRI ZAMAHA SEKIROM GA NISU USMRTILA Pogubljenje jednog od najuglednijih građana današnje prestonice Printscreen
 

 

„To je kuća koja ima dućane u prizemlјu, a sprat je predviđen za stanovanje. Ona je veoma bitna, jer je Ulica cara Dušana sačuvala regulaciju ulice koja se u potpunosti podudara sa austrijskom regulacijom. Fasada je plošna, nema ornamenata, ali to ne znači da ranije nije imala, nego su vremenom otpali i nisu obnovlјeni“, kaže arhitekta Tihomir Dičić.

Nekadašnji barokni trgovi samo se naslućuju u jezgru grada, u izgledu glavnih saobraćajnica i blokova zgrada, a nekadašnji varoški bedemi stoje kao podsećanje na barokna vremena u obrisima Kosančićevog, Topličinog i Obilićevog venca.

„Porušena su sva utvrđenja, bedemi koji su okruživali varoš, sve kuće višespratnice, između ostalih guvernerova palata i mitropolitska rezidencija, a širom grada niču minareti“, kaže Nika Strugar.

Tako barokni Beograd odlazi u nepovrat, a ponovo mu se vraća orijentalni izgled.

Želјko Vuk u svojoj knjizi navodi da su malјevi odjekivali Beogradom sve do polovine 1741. godine, kada je pod ruševinama nestao i grob graditelјa Beograda Nikolasa Doksata de Moreza.

„Prašina i šut koji su prekrili grad po rušenju objekata i baroknih obeležja prethodnih vladara kao da su pritisli grudi poslednjeg muškog potomka dinastije Habzburga, cara Karla Šestog“, napisao je Vuk.

Zapisano je da je car na samrtničkoj postelјi 20. oktobra 1740. godine pokazivao na svoje grudi neprestano ponavlјajući:

„Beograd je uzrok moje smrti… Osećam tu ceo Beograd kako me svojom težinom guši“.

 

 

Komentari(0)

Loading