Maslačak, nežan cvet detinjstva i proleća, u narodnoj tradiciji ima ozbiljnu ulogu. Nije se duvao bilo kad, niti u bilo kom pravcu. Posebno je bilo važno da ne duvaš maslačak kad je vazduh potpuno miran. Tada, govorio je narod, želja ne zna gde ide – i može da ostane u krugu iz kog si je hteo pustiti.

Maslačak kao glasnik, ne samo želja
U mnogim krajevima, maslačak se smatrao biljkama koje povezuju dete sa prirodom. Ako vetar duva – zna se gde želja ide. Ako ne – bolje je da čeka. Ako se ipak duva bez vetra, verovalo se da će se ta želja vratiti u snu – ali ne kao slika, već kao osećaj.

Zašto se čeka trenutak kad trava šušti
Trava koja šušti znači da vetar kruži, da priroda sluša. U selima Homolja, govorilo se: „Duvaš samo kad pas leži, a trava govori.“ Tada je znak da svet zna da primi ono što daješ.

Kuda ide želja koja se vrati
Neke žene bi, ako osete da su pogrešile vreme, pokupile preostali deo maslačka i stavile ga pod kamen. „Neka stoji, nek ojača“, govorile su. A zatim bi ponovo pokušale narednog dana – sa istom željom, ali drugačijim dahom.