ŠTA ZNAČE UKRASI NA SLAVSKOM KOLAČU: Jedan je IZUZETNO VAŽAN, a evo šta simbolizuju ostali koje često viđamo na pogači
Slavski kolač je jedan od najbitnijih elemenata slavske trpeze kao simbol tela Isusa Hrista, a vino kojim se kolač preliva predstavlja njegovu krv. On je uvek okrugao i ukrašava se figurama od testa, koje su simboli želja domaćina i domaćice za blagostanje porodice.

Ukrasi na slavskom kolaču mogu da variraju u zavisnosti od dela Srbije u kome se kolač pravi. Ipak, svi slavski kolači sadrže zajedničke ukrasne elemente koji su stari koliko i tradicija proslavljanja krsne slave. Svaki ukras, odnosno figurica, pravi se od testa i ima svoje značenje, te nije svejedno šta će se staviti na slavski kolač, ističe Agromedia i otkriva značenja motiva koje najčešće viđamo.
Prvo, važno je da slavski kolač u sredini ima šaru u obliku krsta i da bude optočen vencem od pletenice.
Zatim, najvažniji simbol je pečat prosfornik, koji označava veru. Reč je o drvenom pečatu na kom su ugravirana slova ИС ХС НИ KA što znači: „Isus Hristos pobeđuje“. On se stavlja na centralni deo kolača i na sve četiri strane po obodu. Pečat se kupuje u crkvi, a najčešće se u mnogim porodicama prenosi sa generacije na generaciju.
Možda vas zanima:

Kako da vam se slavski kolač ne "rascveta" po površini: Trik zbog kojeg zadržava belinu
Slava je nezamisliva bez tri glavna simbola – žita, vina i slavskog kolača.

Neobična tradicija iz zapadne Srbije: Kako se čuva obred slavskog kolača u selu Svilajnac
U srcu zapadne Srbije, selo Svilajnac krije jednu od najneobičnijih tradicija vezanih za pravljenje slavskog kolača. Za razliku od uobičajene porodične pripreme, ovde je pravljenje kolača zajednički čin cele zajednice, čime se obezbeđuje očuvanje starih običaja i jačanje kolektivnog duha.
Možda vas zanima:

Kako da vam se slavski kolač ne "rascveta" po površini: Trik zbog kojeg zadržava belinu
Slava je nezamisliva bez tri glavna simbola – žita, vina i slavskog kolača.

Neobična tradicija iz zapadne Srbije: Kako se čuva obred slavskog kolača u selu Svilajnac
U srcu zapadne Srbije, selo Svilajnac krije jednu od najneobičnijih tradicija vezanih za pravljenje slavskog kolača. Za razliku od uobičajene porodične pripreme, ovde je pravljenje kolača zajednički čin cele zajednice, čime se obezbeđuje očuvanje starih običaja i jačanje kolektivnog duha.
Možda vas zanima:

Kako da vam se slavski kolač ne "rascveta" po površini: Trik zbog kojeg zadržava belinu
Slava je nezamisliva bez tri glavna simbola – žita, vina i slavskog kolača.

Neobična tradicija iz zapadne Srbije: Kako se čuva obred slavskog kolača u selu Svilajnac
U srcu zapadne Srbije, selo Svilajnac krije jednu od najneobičnijih tradicija vezanih za pravljenje slavskog kolača. Za razliku od uobičajene porodične pripreme, ovde je pravljenje kolača zajednički čin cele zajednice, čime se obezbeđuje očuvanje starih običaja i jačanje kolektivnog duha.
U sredini kolača se obavezno zabode parče osvećenog bosiljka.
Ostali ukrasi mogu biti brojni i različiti, ali su obavezni: klas žita, ptica, cvet, grozd, knjiga i bure. Oni se stavljaju u polja između krakova krsta, a dovoljno je da u svakom od četiri polja bude po jedan ukras.
Grožđe, bure i klas žita simbolišu rodnu godinu, izobilje, bogatu trpezu, pune ambare i dobru berbu.
Ptica odnosno golub ima značenje Svetog Duha, a predstavljaju i simbol mira i zdravlja.
Knjiga je simbol znanja i uspeha.
Od ostalih simbola dodaju se još cvetovi koji znače lepotu i čistoću duše ukućana.
"Samo su oni dostojni pričesti": Otac Predrag Popović dao prave uslove koji ljudi smeju da prime svetu tajnu
Po rečima oca Predraga Popovića ne postoji obavezujući uslov za pričešće osim krštenja. No ako u Svetom pismu ne piše jasan uslov osim krštenja, to ne znači da svako može da se pričešćuje kako hoće.

„Nečista krv“ Bore Stankovića: Kako je Sofkina sudbina ispričala život u starom Vranju
Roman koji nije samo književno delo, već hronika jedne kulture, mentaliteta i ženske sudbine u patrijarhalnom društvu kraja 19. veka. Sofka iz „Nečiste krvi“ nije samo lik – ona je ogledalo Vranja onog doba.

Slavske šare iz Šumadije: Umetnost crtanja voskom na hlebu koja izumire
U selima oko Kragujevca i Topole, sve do sredine 20. veka negovao se neobičan običaj – ukrašavanje slavskog kolača crtežima od voska. Te šare nisu bile samo ukras, već i molitva, poruka i izraz domaćinske časti. Danas ovu tehniku poznaje samo nekoliko žena u Šumadiji.

Govor duvanja na Pešterskoj visoravni: Kako su pastiri komunicirali zvižducima na vetru
Na prostranstvima Pešterske visoravni, gde se reči gube u vetru, pastiri su razvili poseban način komunikacije – kroz zvižduke. Ovaj gotovo zaboravljeni običaj nazivan „govor duva“ bio je deo svakodnevice stočara koji su provodili dane na otvorenom, daleko jedni od drugih.

Vojislav Ilić Mlađi i zaboravljena poezija o Šumadiji: stihovi u kojima se čuje miris zemlje i zvuk zvona
Vojislav Ilić Mlađi, često u senci slavnog imenjaka, ostavio je snažan pesnički trag u srpskoj književnosti početkom 20. veka. Njegove pesme o Šumadiji, narodu i običajima danas su nepravedno zaboravljene, iako su svedočanstvo o vremenu u kojem se narodna duša pretakala u stih.
Komentari(0)