KADA JE UPOZNAO MILICU IMAO JE 66 GODINA: Kako je Ivo Andrić zaveo 17 godina mlađu i udatu ženu i pretvorio je u BOGINJU
Niko nije mogao da veruje da će Ivo Andrić naći sebi ženu. Imao je 66 godina i bio je "stari neženja", a onda je video nju - Milicu
Čovek koji je napisao neka od najznačajnijih dela poput "Na Drini ćuprija", "Prokleta avlija", "Znakovi pored puta" bio je kulturan, uvek odmeren, povučen.
Ali ono što malo ko zna je da je voleo samo jednu ženu - prvu školovanu kostimografkinju u srpskom pozorištu - Milicu Babić.
Možda vas zanima:
IVO ANDRIĆ JE PISAO DOKTORAT O BOSNI, A ODBIO GA JE! Čuveni nobelovac se 10 godina krio od profesora, razlog je potpuno NEVEROVATAN
Nobelovac koga je Srbija obožavala, diplomu nije želeo. Otkrivamo zašto je Andrić izbegavao promociju svog doktorata punu deceniju.
JEDAN TELEFONSKI POZIV PREOKRENUO JE ŽIVOT IVE ANDRIĆA: Neverovatne vesti ga nisu uzdrmale, a njegov odgovor ŠOKIRAO sve svedoke
Švedska kraljevska akademija dodelila je 26. oktobra 1961. godine Nobelovu nagradu za književnost srpskom piscu Ivi Andriću. On je do danas ostao jedini naš književnik koji je dobio ovo priznanje.
Možda vas zanima:
IVO ANDRIĆ JE PISAO DOKTORAT O BOSNI, A ODBIO GA JE! Čuveni nobelovac se 10 godina krio od profesora, razlog je potpuno NEVEROVATAN
Nobelovac koga je Srbija obožavala, diplomu nije želeo. Otkrivamo zašto je Andrić izbegavao promociju svog doktorata punu deceniju.
JEDAN TELEFONSKI POZIV PREOKRENUO JE ŽIVOT IVE ANDRIĆA: Neverovatne vesti ga nisu uzdrmale, a njegov odgovor ŠOKIRAO sve svedoke
Švedska kraljevska akademija dodelila je 26. oktobra 1961. godine Nobelovu nagradu za književnost srpskom piscu Ivi Andriću. On je do danas ostao jedini naš književnik koji je dobio ovo priznanje.
Možda vas zanima:
IVO ANDRIĆ JE PISAO DOKTORAT O BOSNI, A ODBIO GA JE! Čuveni nobelovac se 10 godina krio od profesora, razlog je potpuno NEVEROVATAN
Nobelovac koga je Srbija obožavala, diplomu nije želeo. Otkrivamo zašto je Andrić izbegavao promociju svog doktorata punu deceniju.
JEDAN TELEFONSKI POZIV PREOKRENUO JE ŽIVOT IVE ANDRIĆA: Neverovatne vesti ga nisu uzdrmale, a njegov odgovor ŠOKIRAO sve svedoke
Švedska kraljevska akademija dodelila je 26. oktobra 1961. godine Nobelovu nagradu za književnost srpskom piscu Ivi Andriću. On je do danas ostao jedini naš književnik koji je dobio ovo priznanje.
Milica Babić je radila kao kostimograf u Narodnom pozorištu, i bila j prva školovana kostimografkinja, a mnogi ne znaju da je bila i univerzitetski profesor.
Predavala je na Višoj ženskoj zanatskoj školi u Beogradu od 1930. do 1931. godine.
Nagrađena je Ordenom rada sa zlatnim vencem (1949), „Sterijinom nagradu za kostim” (1949) i plaketom grada Beograda (1964).
Tokom umetničkog usavršavanju u Berlinu od juna 1939. do maja 1941. bila je i modni dopisnik „Politike“, a od 1934. predavala je na Glumačkoj školi beogradskog Narodnog pozorišta. Nakon Drugog svetskog rata radila je i kao profesor kostimografije na Akademiji primenjenih umetnosti i Pozorišnoj akademiji u Beogradu.
Milica je posle prvog braka, sa novinarom, diplomatom i prevodiocem Nenadom Jovanovićem postala supruga Ive Andrića, neženje, koji je tada imao 66. godina. Mnogi su mislili da se neće pojaviti žena koja će zagrejati srce našem poznatom piscu, ali Milica je dokazala da je to ipak moguće. Mnoge su žene prolazile kroz njegov život, ali Milica je tu ostala do kraja života. A na nju je čekao punih 20 godina.
Atelje slikarke Leposave Bele Pavlović se nalazio Jevremovoj 39 i bio je mesto njihovog prvog susreta, kako beleži Nenad Novak Stefanović u knjizi "Vodič kroz ljubvnu istoriju Beograda".
- Gošća u domu Pavlovića nije spadala u lepotice, bila je po ondašnjim merilima previsoka za ženu i suviše koščata, ali su njena jaka ličnost i "dugačke noge srne" privukli Andrića - piše Stefanović.
Milica je u vreme kada je upoznala Andrića bila verena za svoju staru ljubav iz Tuzle, Nenada Jovanovića. Andrić je kasnije sa bračnim parom Jovanović negovao prijateljske odnose, čak je za vreme diplomatskog boravka u Berlinu pozvao Miličinog muža da bude ataše za štampu u ambasadi.
„Često mi se čini da sam gori i slabiji od poslednjeg među ljudima“, zapisao je nobelovac mučna osećanja koje je izazivala grešna ljubav, prijateljstvo pod teretom ljubavnog trougla.
Kada se vratio u Beograd kao proterani ambasador, Ivo Andrić je bio u kontaktu sa Jovanovićima. Tadašnji odnosi prekinuti su 1942. godine, kada je Gestapo odveo Nenada Jovanovića u logor zbog anonimne dojave da je engleski špijun.
Wikipedia
"Grešna ljubav" uskoro nije morala da nosi teret okova zabrane. Ono na šta se čekalo dve decenije ozvaničeno je u Opštini Stari grad, 27. decembra 1958. godine. Milica i Ivo su napokon postali bračni par. Živeli su u stanu na današnjem Andrićevom vencu.
Tri godine nakon ulaska u brak Milica i Ivo odlaze na najvažniji događaj u njegovom životu. Pratila ga na dodeli Nobelove nagrade za književnost u Stokholmu.
Na svečanosti se pojavila u plavoj balskoj haljini, sa dijamantskom mašnom u kosi, dok je kraljevski orkestar svirao sevdalinku „Kad ja pođoh na bembašu“, a Milica je stajala pored Ive, prvog srpskog nobelovca.
U svečanoj sali Švedske kraljevske akademije 10. decembra 1961. godine Ivi Andriću kralj Gustav VI uručio je Nobelovu nagradu za književnost. Nobelovac je održao govor "O priči i pričanju", o položaju pripovedača koji "govori u ime svih onih koji nisu imali vremena da ispričaju svoju priču, i onoga koji je rekao 'reci sebi' da otera strah", o potrebi za pripovedanjem; govor je dobio posebno mesto u istoriji srpske književnosti.
Ovaj događaj je bio kruna njegovog kniževnog rada, a čini se i vrhunac lične sreće jer je uz njega bila Milica, njegova „Jelena, žena koje nema“.
Profimedia
Iz stokholmskog dnevnika Milice Babić – "Prijem kod kraljice i kralja" imamo svedočanstvo o događajima kojima su prisutsvovali:
„... Posle večere u istom redu idemo u salon, služi se kafa – kraljevska porodica sa svakim po malo porazgovara, jednostavno i srdačno (...) Princeza majka mi kaže da me njena prijateljica videla u Starom gradu. Ja sam zaista razgledala stari grad ali nisam mislila da neko mene gleda“, piše "Ivoandric.org.rs".
Njihovu ljubavnu priču na ovom svetu prekinula je njena smrt, a u svetu priče nastavila je živo da pulsira: "Ponekad vidim samo kako pored moga prozora mine njena senka, vitka, nečujna, i opet ne okrećem glave niti dižem pogleda, toliko sam siguran da je to ona i da će sada ući. Samo neopisivo i neizrecivo uživam u tom deliću sekunde" ("Jelena, žena koje nema").
U porodičnoj kući u Herceg Novom 24. marta 1968. godine Milica je preminula. Sahranjena je u Aleji zaslužnih građana na Novom Beogradu, a sedam godina kasnije tu je položena i urna Ive Andrića.
I DANAS JE SLIČNO: Našoj prvoj predstavnici na Evroviziji pesmu je pisao Mika Antić, čim je stigla krenule su prozivke!
Devojka iz skromne socijalističke zemlje nije dočekana baš blagonaklono u svetu glamura...
Zašto su naši preci zakopavali predmete ispod kućnog praga? Tajna običaja koji je čuvao dom od zla
Ispod svakog praga nekadašnje srpske kuće krila se tiha molitva i zaštita – parče hleba, zrno soli ili konjska dlaka, kao štit protiv uroka i smrti
Voda iz gvozdenog bunara: Srpski eliksir iz sela Izvor koji se verovalo da leči krv i vraća snagu
Duboko u planinama kod Babušnice postoji bunar iz kog izbija crvena voda, za koju narod veruje da čisti krv, podiže gvožđe i leči umor
Zašto se u nekim selima zemlja nosila sa groblja: Tajna narodnog „protivuroka“ koja se prenosila šapatom
U staroj srpskoj tradiciji, zemlja nije bila samo tlo – bila je sredstvo zaštite, osvete i prenosa energije, a grobljanska zemlja imala je posebnu moć
Kako je Dobrica sa 4 razreda osnovne škole uspeo da napiše najpotresniju pesmu o Srbiji: Kada je pročitana, odrasli ljudi su plakali
Niko adekvatniji nije bio da nosi ime Dobrica od našeg pisca Dobrice Erića koji je napisao neverovatne pesme o Srbiji, pretočivši ih u čist melem za dušu
Komentari(0)