Dinastija Nemanjića vladala je Srbijom više od dva stoleća
Dinastija Nemanjića vladala je Srbijom više od dva stoleća. Doba vladavine ove dinastije jeste i period uspona Srbije i formiranja države. Sve to vreme, najveći učitalj Srbije, ali i njen najveći neprijatelj bilo je moćno carstvo u komšiluku.
Dinastija Nemanjića vladala je Srbijom više od dva stoleća. Doba vladavine ove dinastije jeste i period uspona Srbije i formiranja države koja je u periodu između 1166. i 1371. godine postala nezavisna kraljevina, a potom i carstvo sa autokefalnom crkvom.
Govoreći o srednjovekovnom poimanju identiteta, Stojkovski je naglasio da je reč o periodu od druge polovine 12. veka pa do 70-ih godina 14. veka kada se nije moglo govoriti o nacijama i identitetu na način na koji to danas shvatamo i doživljavamo.
Možda vas zanima:
POSLEDNJI TRAG NEMANJIĆА: Gde je zaista sahranjena Jelena Anžujska i zašto se za njen grob borilo tri dinastije
Jelena Anžujska (1236–1314) jedna je od najzagonetnijih srpskih kraljica. Rođena u plemićkoj lozi Zapada, postala je svetica Pravoslavne crkve, majka dvojice kraljeva i osnivač prve ženske škole u Evropi. Otkrivamo kako je njen grob u Manastiru Gradac postao tačka spajanja katoličke i pravoslavne vere i zašto su se tri dinastije borile za njeno nasleđe.
Legenda o caru Urošu: Istina o izgubljenom blagu
Narodna predanja tvrde da je poslednji nemanjićki car, Uroš V, poznat kao „Nejaki“, ostavio iza sebe ogromno blago. Ali gde je ono nestalo?
Možda vas zanima:
POSLEDNJI TRAG NEMANJIĆА: Gde je zaista sahranjena Jelena Anžujska i zašto se za njen grob borilo tri dinastije
Jelena Anžujska (1236–1314) jedna je od najzagonetnijih srpskih kraljica. Rođena u plemićkoj lozi Zapada, postala je svetica Pravoslavne crkve, majka dvojice kraljeva i osnivač prve ženske škole u Evropi. Otkrivamo kako je njen grob u Manastiru Gradac postao tačka spajanja katoličke i pravoslavne vere i zašto su se tri dinastije borile za njeno nasleđe.
Legenda o caru Urošu: Istina o izgubljenom blagu
Narodna predanja tvrde da je poslednji nemanjićki car, Uroš V, poznat kao „Nejaki“, ostavio iza sebe ogromno blago. Ali gde je ono nestalo?
Možda vas zanima:
POSLEDNJI TRAG NEMANJIĆА: Gde je zaista sahranjena Jelena Anžujska i zašto se za njen grob borilo tri dinastije
Jelena Anžujska (1236–1314) jedna je od najzagonetnijih srpskih kraljica. Rođena u plemićkoj lozi Zapada, postala je svetica Pravoslavne crkve, majka dvojice kraljeva i osnivač prve ženske škole u Evropi. Otkrivamo kako je njen grob u Manastiru Gradac postao tačka spajanja katoličke i pravoslavne vere i zašto su se tri dinastije borile za njeno nasleđe.
Legenda o caru Urošu: Istina o izgubljenom blagu
Narodna predanja tvrde da je poslednji nemanjićki car, Uroš V, poznat kao „Nejaki“, ostavio iza sebe ogromno blago. Ali gde je ono nestalo?
Međutim, i u takvom kontekstu, Srbija je imala najvećeg učitelja, nekog od koga je preuzela osnovu svog identiteta.
– Taj učitelj je istovremeno bio i njen najveći neprijatelj, a to je bilo Vizantijsko carstvo, od koga je Srbija preuzela dobar deo identiteta, postavila ga na svoju osnovu i nadogradila nečim tipično slovenskim i etnički srpskim – objasnio je Stojkovski.
Četvrti krstaški rat i pad Vizantije 1204. godine, ma koliko bili strašni, za Srbiju su bili ogroman dobitak. Stefan Prvovenčani uspešno je balansirao između Istoka i Zapada, a Srbija se teritorijalno širila na račun Vizantije.
– Jelena Anžujska, supruga kralja Stefana Uroša Prvog Nemanjića, i Simonida, nevesta Stefana Uroša Drugog Milutina i kćerka vizantijskog cara Andronika Drugog Paleologa, najbolje ilustruju susret Istoka i Zapada u Srbiji – zaključio je istoričar.
Kako se čuvao oganj u zimskoj noći: Da ne ugasne, da ne uđe zlo
U starim srpskim kućama oganj nije bio samo izvor toplote – bio je živo biće doma. Gasio se samo s poštovanjem, čuvao se pepelom i nikada nije ostajao sam
Zašto se stara slama ne izbacuje pre Nikoljdana: Verovanje koje štiti dom
U srpskim domaćinstvima nekada se znalo – slama iz ikona, badnjaka i kućnih ćoškova ne iznosi se dok ne prođe Sveti Nikola. Jer ona nije smeće – već čuvar doma i molitva u tišini
Kuvana repa s belim lukom: Jeftin, star, posan ručak koji se kuvao kad nema ništa
Kada bi nestalo mesa, brašna, jaja i svega „važnog“, u starim srpskim kuhinjama ostajala je repa. A kad se ona skuva s belim lukom – nahrani i telo i dušu
Od Aranđela do Božića: Dani kada se ne udara po stolu i ne tera gost iz kuće
U srpskoj tradiciji, period između Aranđelovdana i Božića bio je vreme tišine, sabranosti i duhovnog reda – kad se ne viče, ne lupi šakom o sto i ne odbija onaj koji dođe pod krov
Zašto su se ruke prale u tišini na dan slave: Zaboravljeno pravilo gostoprimstva
U starim srpskim kućama, pre nego što bi se sela za slavsku trpezu, ruke su se prale tiho, bez reči, ponekad i napolju – jer se verovalo da voda „pamti kako si dočekan“
Komentari(0)