U srpskoj narodnoj tradiciji, 30. jul – praznik Ognjene Marije – smatran je jednim od najopasnijih dana u godini. Tog dana se vatra ne pali bez tišine, voda se ne nosi bez šapata, a u kući se ne viče. Verovalo se da Ognjena Marija „čuje kroz dim i kazni kroz vatru“.

Leti, kada sunce najjače bije, a zemlja puca pod korakom, dolazi dan koji se u selima širom Srbije dočekuje sa oprezom – Ognjena Marija. Praznik koji nije dan za rad, već za tišinu. U mnogim mestima, posebno u zapadnoj i južnoj Srbiji, tog dana se ne loži vatra naglas, ne nosi voda iz bunara posle podneva, ne viče kroz kuću, jer se veruje da Ognjena Marija nosi plamen koji ne peče ruke – već dušu.
Vatra koja sudi, ne greje
Ognjenu Mariju narod ne slavi radosno – već poštuje iz straha i zahvalnosti.
Možda vas zanima:

U UTORAK JE OGNJENA MARIJA: Svetiteljka ovo ne prašta
Praznik Ognjene Marija proslavlja se 30. jula, nije crvenim slovom obeležen u crkvenom kalendaru, ali je izuzetno poštovan u srpskom narodu, naročito među ženama.

SVETI ILIJA SPALJUJE GROMOM, ONA SPALJUJE OGNJEM Njen otac je se odrekao zbog vere
Na ovaj praznik ne treba nikako raditi iako ne spada u crveno slovo.
Možda vas zanima:

U UTORAK JE OGNJENA MARIJA: Svetiteljka ovo ne prašta
Praznik Ognjene Marija proslavlja se 30. jula, nije crvenim slovom obeležen u crkvenom kalendaru, ali je izuzetno poštovan u srpskom narodu, naročito među ženama.

SVETI ILIJA SPALJUJE GROMOM, ONA SPALJUJE OGNJEM Njen otac je se odrekao zbog vere
Na ovaj praznik ne treba nikako raditi iako ne spada u crveno slovo.
Možda vas zanima:

U UTORAK JE OGNJENA MARIJA: Svetiteljka ovo ne prašta
Praznik Ognjene Marija proslavlja se 30. jula, nije crvenim slovom obeležen u crkvenom kalendaru, ali je izuzetno poštovan u srpskom narodu, naročito među ženama.

SVETI ILIJA SPALJUJE GROMOM, ONA SPALJUJE OGNJEM Njen otac je se odrekao zbog vere
Na ovaj praznik ne treba nikako raditi iako ne spada u crveno slovo.
Možda vas zanima:

U UTORAK JE OGNJENA MARIJA: Svetiteljka ovo ne prašta
Praznik Ognjene Marija proslavlja se 30. jula, nije crvenim slovom obeležen u crkvenom kalendaru, ali je izuzetno poštovan u srpskom narodu, naročito među ženama.

SVETI ILIJA SPALJUJE GROMOM, ONA SPALJUJE OGNJEM Njen otac je se odrekao zbog vere
Na ovaj praznik ne treba nikako raditi iako ne spada u crveno slovo.
Možda vas zanima:

U UTORAK JE OGNJENA MARIJA: Svetiteljka ovo ne prašta
Praznik Ognjene Marija proslavlja se 30. jula, nije crvenim slovom obeležen u crkvenom kalendaru, ali je izuzetno poštovan u srpskom narodu, naročito među ženama.

SVETI ILIJA SPALJUJE GROMOM, ONA SPALJUJE OGNJEM Njen otac je se odrekao zbog vere
Na ovaj praznik ne treba nikako raditi iako ne spada u crveno slovo.
Možda vas zanima:

U UTORAK JE OGNJENA MARIJA: Svetiteljka ovo ne prašta
Praznik Ognjene Marija proslavlja se 30. jula, nije crvenim slovom obeležen u crkvenom kalendaru, ali je izuzetno poštovan u srpskom narodu, naročito među ženama.

SVETI ILIJA SPALJUJE GROMOM, ONA SPALJUJE OGNJEM Njen otac je se odrekao zbog vere
Na ovaj praznik ne treba nikako raditi iako ne spada u crveno slovo.
Možda vas zanima:

U UTORAK JE OGNJENA MARIJA: Svetiteljka ovo ne prašta
Praznik Ognjene Marija proslavlja se 30. jula, nije crvenim slovom obeležen u crkvenom kalendaru, ali je izuzetno poštovan u srpskom narodu, naročito među ženama.

SVETI ILIJA SPALJUJE GROMOM, ONA SPALJUJE OGNJEM Njen otac je se odrekao zbog vere
Na ovaj praznik ne treba nikako raditi iako ne spada u crveno slovo.
Možda vas zanima:

U UTORAK JE OGNJENA MARIJA: Svetiteljka ovo ne prašta
Praznik Ognjene Marija proslavlja se 30. jula, nije crvenim slovom obeležen u crkvenom kalendaru, ali je izuzetno poštovan u srpskom narodu, naročito među ženama.

SVETI ILIJA SPALJUJE GROMOM, ONA SPALJUJE OGNJEM Njen otac je se odrekao zbog vere
Na ovaj praznik ne treba nikako raditi iako ne spada u crveno slovo.
Voda se ne nosi kad sunce pređe vrh
U mnogim selima, bunari se pokrivaju posle podneva.
Ako se i nosi voda, radi se bez priče, u sebi ili uz šapat.
Stari su verovali da u to vreme Ognjena Marija „ide zemljom i sluša reči kroz vodu“.
Ako čuje psovku, jadikovanje, bes – može „da pusti vatru“ u kuću.
To nije bukvalni požar, već – svađe, nesreće, gubici.
Zabranjeni radovi i ponašanje
Posebno se ne rade:
- poslovi vezani za vunu i konac – jer se „vatra uplete u nit“,
- kuvanje sapuna, peglanje, loženje roštilja,
- bacanje pepela ili čišćenje ognjišta.
Verovalo se da ako se na taj dan započne posao sa vatrom – ono što se pravi neće trajati, a ono što se čisti, vratiće se.
Kako se kuća „umiruje“ na Ognjenu Mariju
Domaćice su tog dana stavljale zdravac i pelin kraj praga i prozora,
palile sveću uz molitvu – ali bez zvona i pesme,
i zabranjivale deci da „galame, trče i udaraju vratima“.
Tog dana ništa ne sme da „pukne“ u kući – ni reč, ni lonac, ni misao.
Danas – svetac koji se ne pominje olako
I danas, kad neko u selu spomene Ognjenu Mariju, ljudi zastanu.
Kažu:
„To je dan kad ne pališ bez potrebe.“
Možda više ne verujemo u kaznu – ali svi osećamo da neki dani traže tišinu.
I možda baš zato – vredi da ih pamtimo.

Majski mesec se gleda u tišini: Verovanje da izgovorena reč u maju ostaje pod zvezdama
U narodnoj tradiciji, maj je mesec pun života, ali i pun znakova. Verovalo se da ako se dugo gleda u mlad mesec u maju, a pri tom se nešto pomisli ili izgovori – to se ne zaboravlja. Ne od strane čoveka, već od strane neba.

Letnji dren ne jede se: Zašto se u julu stavlja na prozor, a ne u usta
U srpskoj narodnoj tradiciji, dren ubran pre nego što sazri nije za jelo – već za čuvanje. Tokom jula, prve grančice drena stavljaju se na prozor, gde, verovalo se, „vezuju zdravlje za kuću“ dok leto ne prođe i plod ne sazri.

Zašto se na Ognjenu Mariju ne loži vatra naglas: Dan tišine, straha i poštovanja
U srpskoj narodnoj tradiciji, 30. jul – praznik Ognjene Marije – smatran je jednim od najopasnijih dana u godini. Tog dana se vatra ne pali bez tišine, voda se ne nosi bez šapata, a u kući se ne viče. Verovalo se da Ognjena Marija „čuje kroz dim i kazni kroz vatru“.

Zmija domaćica leti ne ulazi u kuću ako se prag prekrsti vodom od zdravca
U srpskoj narodnoj tradiciji, zmija domaćica nije bila neprijatelj, već zaštitnik. Leti, kada se češće pojavljuje u dvorištima, postojali su posebni običaji kako je zadržati blizu – ali ne u kući. Jedan od njih bio je prelivanje praga vodom od zdravca.

Pelin se ne bere kad cveta: Verovanje da u julu pelin čuva kuću, ali kažnjava bolesnu ruku
U narodnim običajima, pelin je važio za jednu od najmoćnijih biljaka. Leti, naročito oko Ilindana, pelin se nije smeo brati bez potrebe. Verovalo se da tada biljka „prelazi u čuvara“, i da uzvraća onome ko je uzme iz loše namere ili sa slabim telom.
Komentari(0)