U srpskoj narodnoj tradiciji, 30. jul – praznik Ognjene Marije – smatran je jednim od najopasnijih dana u godini. Tog dana se vatra ne pali bez tišine, voda se ne nosi bez šapata, a u kući se ne viče. Verovalo se da Ognjena Marija „čuje kroz dim i kazni kroz vatru“.

Leti, kada sunce najjače bije, a zemlja puca pod korakom, dolazi dan koji se u selima širom Srbije dočekuje sa oprezom – Ognjena Marija. Praznik koji nije dan za rad, već za tišinu. U mnogim mestima, posebno u zapadnoj i južnoj Srbiji, tog dana se ne loži vatra naglas, ne nosi voda iz bunara posle podneva, ne viče kroz kuću, jer se veruje da Ognjena Marija nosi plamen koji ne peče ruke – već dušu.
Vatra koja sudi, ne greje
Ognjenu Mariju narod ne slavi radosno – već poštuje iz straha i zahvalnosti.
Možda vas zanima:

Ove stvari Ognjena Marija nikako ne prašta vernicima: Evo šta žene nikako ne treba sutra da rade kako ne bi učinile greh
Pravoslavni vernici u utorak 30. jula, obeležavaju praznik svete veliko mučenice Marine

U UTORAK JE OGNJENA MARIJA: Svetiteljka ovo ne prašta
Praznik Ognjene Marija proslavlja se 30. jula, nije crvenim slovom obeležen u crkvenom kalendaru, ali je izuzetno poštovan u srpskom narodu, naročito među ženama.
Zbog toga se 30. jula ne pripremaju vesele trpeze, već se dan dočekuje u smirenosti.
Ako mora da se loži vatra – to se radi rano ujutru, u tišini.
Nikakvo pečenje, peglanje, kuvanje u kazanu.
Govori se tiho, ili – još bolje – ćuti.
Voda se ne nosi kad sunce pređe vrh
U mnogim selima, bunari se pokrivaju posle podneva.
Ako se i nosi voda, radi se bez priče, u sebi ili uz šapat.
Stari su verovali da u to vreme Ognjena Marija „ide zemljom i sluša reči kroz vodu“.
Ako čuje psovku, jadikovanje, bes – može „da pusti vatru“ u kuću.
To nije bukvalni požar, već – svađe, nesreće, gubici.
Zabranjeni radovi i ponašanje
Posebno se ne rade:
- poslovi vezani za vunu i konac – jer se „vatra uplete u nit“,
- kuvanje sapuna, peglanje, loženje roštilja,
- bacanje pepela ili čišćenje ognjišta.
Verovalo se da ako se na taj dan započne posao sa vatrom – ono što se pravi neće trajati, a ono što se čisti, vratiće se.
Kako se kuća „umiruje“ na Ognjenu Mariju
Domaćice su tog dana stavljale zdravac i pelin kraj praga i prozora,
palile sveću uz molitvu – ali bez zvona i pesme,
i zabranjivale deci da „galame, trče i udaraju vratima“.
Tog dana ništa ne sme da „pukne“ u kući – ni reč, ni lonac, ni misao.
Danas – svetac koji se ne pominje olako
I danas, kad neko u selu spomene Ognjenu Mariju, ljudi zastanu.
Kažu:
„To je dan kad ne pališ bez potrebe.“
Možda više ne verujemo u kaznu – ali svi osećamo da neki dani traže tišinu.
I možda baš zato – vredi da ih pamtimo.
Kula Nebojša na Kalemegdanu: Od srednjovekovne kule do muzeja slobode – svedok istorije, suza i otpora
Stražar nad Dunavom koji pamti vekove
Oslikani svodovi i zlatni venac u Hramu Svetog Save: Šta sve krije pogled ka nebu
Bogato oslikana kupola i monumentalni polijelej simbolizuju večnost, Hrista kao svetlost sveta i božanski poredak
Zašto se sveća za pokoj pale levo, a za žive desno: Pravoslavni običaj koji nije slučajan
U tišini crkve, plamen sveće nosi poruku – jedna molitva za zdravlje, druga za mir duše

MNOGI VERNICI TO ČINE POGREŠNO: Otac Gligorije o pravilima obeležavanja SLAVE - da li se gosti ZOVU i gde se LOMI KOLAČ?
U našem narodu ustaljeno je verovanje da se na slavu ne zove, što danas, međutim, nije slučaj. Kako kaže otac Gligorije Marković, to je stvar praktičnosti.

MNOGI KORISTE IZRAZ "KOŠTA KAO SVETOG PETRA KAJGANA", A NE ZNAJU ŠTA SE IZA NJEGA KRIJE: Jedna priča je šokantna
Gotovo svakodnevno se u Srbiji koristi izraz "Košta kao Svetog Petra kajgana".
Komentari(0)