NEUSPELI POKUŠAJ BIVŠEG VATROGASCA DA UBIJE KRALJA MILANA: Jedan od prevrata na porodicu Obrenović, IVANJDANSKI ATENTAT
Taj atentat ulazi u red prevratničkih akcija protiv lične vladavine Obrenovića i njihovog gušenja političkih sloboda u Srbiji.
Ivanjdanski atentat, je neuspeli pokušaj bivšeg vatrogasca Đure Kneževića da 24. juna 1899. oko 18 časova, nedaleko od Kalemegdana, u Beogradu ubije kralja Milana Obrenovića, tada komandanta Aktivne komande vojske, u stvari suvladara sa svojim sinom Aleksandrom Obrenovićem.
Taj atentat ulazi u red prevratničkih akcija protiv lične vladavine Obrenovića i njihovog gušenja političkih sloboda u Srbiji.
Njegova pozadina nije dovoljno rasvetljena, progoni i proces posle atentata bili su usmereni protiv radikala, ali su optuženi radikalni prvaci na procesu odrekli svoje učešće u atentatu, dok je Nikola Pašić izrazio žaljenje zbog antidinastičkih elemenata u Radikalnoj stranci i izjavio lojalnost kralju.
Možda vas zanima:
KRALJ koji je pokušao da PRODA SRBIJU Austriji za grofovsko imanje: Raskoš i bogatstvo bili mu važniji od otadžbine i krune
Ponudio Srbiju i presto Beču na raspolaganje, a zauzvrat tražio da dobije veliko grofovsko imanje za sebe i svog sina Aleksandra.
TAJNA KRALJEVSKOG DVORA: Skandal u Vrnjačkoj Banji – zašto je princ Đorđe Karađorđević nabavio tigra i šta je to otkrilo o Obrenovićima
Skandali, burne naravi i ekstravagantni potezi bili su deo svakodnevice srpskih kraljevskih porodica. Međutim, jedan događaj prevazilazi sve uobičajene priče – dramatičan susret sa tigrom u Vrnjačkoj Banji koji je otkrio tajnu dvorca Obrenovića.
Možda vas zanima:
KRALJ koji je pokušao da PRODA SRBIJU Austriji za grofovsko imanje: Raskoš i bogatstvo bili mu važniji od otadžbine i krune
Ponudio Srbiju i presto Beču na raspolaganje, a zauzvrat tražio da dobije veliko grofovsko imanje za sebe i svog sina Aleksandra.
TAJNA KRALJEVSKOG DVORA: Skandal u Vrnjačkoj Banji – zašto je princ Đorđe Karađorđević nabavio tigra i šta je to otkrilo o Obrenovićima
Skandali, burne naravi i ekstravagantni potezi bili su deo svakodnevice srpskih kraljevskih porodica. Međutim, jedan događaj prevazilazi sve uobičajene priče – dramatičan susret sa tigrom u Vrnjačkoj Banji koji je otkrio tajnu dvorca Obrenovića.
Možda vas zanima:
KRALJ koji je pokušao da PRODA SRBIJU Austriji za grofovsko imanje: Raskoš i bogatstvo bili mu važniji od otadžbine i krune
Ponudio Srbiju i presto Beču na raspolaganje, a zauzvrat tražio da dobije veliko grofovsko imanje za sebe i svog sina Aleksandra.
TAJNA KRALJEVSKOG DVORA: Skandal u Vrnjačkoj Banji – zašto je princ Đorđe Karađorđević nabavio tigra i šta je to otkrilo o Obrenovićima
Skandali, burne naravi i ekstravagantni potezi bili su deo svakodnevice srpskih kraljevskih porodica. Međutim, jedan događaj prevazilazi sve uobičajene priče – dramatičan susret sa tigrom u Vrnjačkoj Banji koji je otkrio tajnu dvorca Obrenovića.
Nije dovoljno dokazano mišljenje, koje je zastupao kralj Milan, da je u atentat umešana ruska tajna policija, kao ni pretpostavka da je izvršen u korist dinastije Karađorđevića.
vikipedija
Posledice atentata
Kralj Milan je iskoristio atentat da bi uništio radikalsku opoziciju. Odmah su uhapšeni šef Radikalne stranke Nikola Pašić i nekoliko prvaka stranke. Vršeni su pretresi po stanovima i u redakcijama opozicionih listova Dela i Odjeka. Dana 28. juna je proglašeno vanredno stanje u Beogradu i u podunavskom okrugu i ustanovljen preki sud.
Istražni sudija i kraljevski tužilac u krivičnom postupku bio je Vasilije M. Simić (1866—1931), biv. predsednik beogradskog Varoškog suda i lični prijatelj kralja Milana Obrenovića. Naprednjak po političkoj orijentaciji, optužnica koju je podneo Prekom Sudu iznosila je šezdeset strana.
Njegovi savremenici, u prvom redu Živojin Perić (1868—1953) i Slobodan Jovanović (1869—1958) smatrali su da je tekst optužnice odgovarao materijalnoj istini ali i nepogrešivoj Simićevoj proceni o ulogama određenih ličnosti u njoj okvalifikovanih kao neosporni saučesnici atentatora Kneževića.
Predmetne Simićeve kvalifikacije donošene su ne na osnovu njegovih subjektivnih osećaja prema tadašnjim političkim prilikama, a još manje prema Srpskom radikalizmu nego iz činjenica hijerarhijski sistematizovanih i pobrojanih u aktu optužbe (v. Perić, Živojin "Beleške o Vasiliju M. Simiću", Arhiv za Pravne Nauke, Beograd, 1931, pp. 478—483 i Jovanović, Slobodan "Vlada Aleksandra Obrenovića", druga knjiga, 1931, pp. 107—132).
Na pretresu koji je počeo 27. avgusta, nije bilo ozbiljnijih dokaza krivice uhapšenih radikalskih prvaka. Presuda je izrečena 13. septembra.
Na smrt je osuđen atentator Knežević (koji je odmah i streljan) i, u odsustvu, bivši narodni poslanik Ranko Tajsić. U nizu osuđenih na 5—20 godina nalazili su se Stojan Protić, Kosta Taušanović, Aleksa Žujović i Nikola Pašić (pomilovan na dan izricanja presude), a Aca Stanojević je oslobođen kao nevin sa još nekolicinom optuženih.
Događaji posle Ivanjdanskog atentata, koji je očevidno iskorišćen radi progona protivnika dinastije i režima, izazvali su oštro reagovanje srpske štampe izvan Srbije kao i svetske javnosti, i umnogome su doprineli pojačanom nezadovoljstvu u zemlji, piše Vikipedija.
Srbi na grob za Zadušnice prostiru stolnjake kao da je slava: Sveštenik otkrio koji je stav Srpske pravoslavne crkve o bizarnom običaju
U mnogim sredinama u Srbiji na groblje se za Zadušnice pored sveća iznosi i mnogo hrane.
Zašto se gledalo da li se dim diže pravo: Znak dobra, zla i tihe poruke neba
U staroj srpskoj tradiciji dim nije bio samo posledica vatre – bio je poruka, predskazanje i pokazatelj duhovnog stanja kuće i naroda
Zašto se ognjište nije gasilo ni leti: Tajna plamena koji čuva kuću i dušu
Ognjište u staroj srpskoj kući bilo je više od mesta za vatru – bilo je srce doma, molitva predaka i tiha zaštita od svakog zla
Danas su Mitrovske zadušnice: Dan kada duše predaka dolaze da vide jesmo li ih zaboravili
U tišini groblja, uz sveću, koljivo i molitvu, Srbi danas obeležavaju dan koji nije ni tuga ni praznik – već veza između nas i onih koji su nas gledali kad smo prvi put udahnuli
Turci su raskopali Skenderbegov grob i kosti nosili kao amajliju: Albanski nacionalni heroj je Srbin, njegova porodica počiva u Hilandaru
Đurađ Kastriot je rođen u porodici srpskog porekla. Otac mu se zvao Ivan, a majka Vojislava (Vojsava). Ivan i Vojislava imali su četiri sina i pet kćeri. Zvali su se Repoš, Staniša, Konstantin, Đurađ, Mara, Jela, Angelina, Vlajica i Mamica.
Komentari(0)